
Snovi su jedno, a ono što ti stvarno treba nešto sasvim drugo
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 17.08.26. | 15:00
Rodri je zauzeo praktičan stav. Igra Barcelone mu ionako više odgovara od onoga što bi se u novoj kampanji moglo igrati u Realu, a mobitel mu ovog ljeta nije prestajao zvoniti od silnih poziva predsjednika Laporte, sportskog direktora Deca, trenera Flicka i brojnih igrača. Više od klinačke želje da potpiše za omiljeni klub, odabrao je klub u kojem su ga istinski željeli i u kojem će njegov nogomet doći do izražaja.
Rodri je imao sve dogovoreno s Barcelonom. Ugovor, plaća, detalji, vjerojatno i restoran u kojem će proslaviti potpis. Svejedno, nije bio u potpunosti siguran. Nije baš jednostavno nakon sedam godina u nebeskoplavom dresu samo spakirati kofere, zahvaliti se na svemu i otići. Pogotovo kada si s tim klubom osvojio sve što se osvojiti može, postao jedan od simbola njegove zlatne ere i pritom s Pepom Guardiolom izgradio odnos zbog kojeg ti odlazak pomalo djeluje poput izdaje.
Zato je Rodri napravio ono što bi napravio svaki čovjek pred velikom životnom odlukom: odlučio je pogledati jednu potpuno nevažnu nogometnu utakmicu i na temelju nje donijeti odluku o vlastitoj budućnosti.
„Misliš da ipak trebamo pričekati?“, blago nesigurnim tonom upitao je svog agenta.
„Zašto? Pa sve smo dogovorili“.
„Community Shield“.
„Rodri, koga je uopće briga za tu utakmicu“.
„Znam, znam. Ali prva nakon Pepa... Hoću vidjeti kako to izgleda“.
Agent je nevoljko pristao.
REUTERS/Molly DarlingtonNiti 45 minuta kasnije, nije bilo potrebe za daljnjom diskusijom, vidio je sve što je trebao. Arsenal je potopio Građane, a Rodri dobio odgovor koji je tražio. Nije to, doduše, bio odgovor koji je želio čuti, ali je bio dovoljno uvjerljiv da mu otkloni i posljednju nedoumicu oko Barcelone. U klubu u kojem se, sve do prije koji mjesec nije vidio. Rodri je, nije neka tajna, osvjedočeni ljubitelj madridskog Reala. Kluba koji je bio veliki favorit za njegovo dovođenje ovog ljeta.
Još 2019. dok je igrao za gradskog rivala, Atletico, Rodri je razmatrao prelazak na Santiago Bernabeu. Kada je preletio tadašnji roster, ponajprije veznu liniju, ubrzo je shvatio da u tercetu Kroos – Modrić – Casemiro, za njega nema mjesta. Pa je donio najbolju odluku u svojoj karijeri, potpisavši za Guardiolin City.
Upravo zbog španjolskog stratega, brojni članovi šampionske generacije nisu nikada gledali dalje od Etihada. Čak i kada stvari nisu bile dobre, lojalnost Pepu bio je nesalomljivi link, ili, ako hoćete – prešutni dogovor među liderima momčadi. Da to nije samo mit o veličini Španjolca, dokazano je ljetos, kada je Guardiola mahnuo na pozdrav, a za njim su otišli Bernardo Silva i John Stones, evo sada i Rodri.
REUTERS/Phil NoblePep je u Cityju bio nedodirljiv. Nitko nakon njega neće imati takav status u klubu. Da, lova je još uvijek tu, većina klupskog vodstva i dalje sjedi u svojim foteljama, trofeji i dalje stoje u klupskim vitrinama, ali Pep je bio 'projekt'. Tip oko kojeg se sve vrtjelo u mančesterskom klubu. Kao što se na terenu sve vrtjelo oko Rodrija.
Imao je City u svojim redovima briljantnog Kevina De Bruynea, još uvijek ima hladnokrvnog Erlinga Haalanda, ali nitko nije imao takav efekt na igru Cityja kao što ga je imao Rodri... Bez njega, City je nerijetko upadao u mediokritetstvo. Zagonetka koju nije uspio dokučiti niti mastermind kakav je Guardiola.
I ovog su ljeta čelni ljudi kluba Rodriju pod nos gurali produženje ugovora. Španjolski veznjak je otezao, jer njegov broj je okrenuo i veliki gazda. Florentino Perez naumio je dovesti najboljeg igrača Mundijala u svoj izlog. Međutim, nije to baš bio onaj neumoljivi Perez koji je, recimo, dovodio Kyliana Mbappéa u Madrid. Pišu danas o tome kroničari Reala, da je 'presidente' oklijevao s tim transferom, misleći kako će Rodri po inerciji staviti svoj autogram na ugovor s Realom te da dodatni trud neće biti potreban.
REUTERS/Juan MedinaTo je jedan dio priče, drugi je da su neki od ključnih ljudi Reala smatrali kako se Rodri posve ne uklapa u ovu madridsku priču. Da je njegov nogomet prespor za ono što Realu treba, a navodno je želja dovesti „dinamičnog i pokretnog veznjaka“. Na kraju, vjerojatno niti Jose Mourinho nije inzistirao na Rodriju, jer da je portugalski karizmatik zagrizao za njegovo dovođenje, kao što je svojevremeno inzistirao na Luki Modriću, danas bi Rodri bio na liječničkom u Madridu. Novac, za razliku od Barcelone, Realu nije nikada problem. Ovih niti 80 milijuna eura - koliko bi Barça trebala isplatiti na račun Cityja, se naziva 'crkavicom' u Madridu.
A tu je i ona važnija, Rodrijeva perspektiva. Koliko god je sanjao na sebe odjenuti bijeli dres, osjetio je da u Madridu kalkuliraju. A čovjek koji je prošao sve u nogometu i koji se nalazi u 31. godini života, ne želi doći u situaciju kakva trenutačno vlada u kraljevskoj svlačionici. Bez reda i hijerarhije, Mourinho djeluje kao posljednja linija obrane. Ne uspije li Mourinho deaktivirati užarenu atmosferu u Madridu prije nego čitava stvar implodira, Perez bi mogao rasformirati momčad i krenuti ispočetka.
REUTERS/Bernadett SzaboRodri je, stoga, zauzeo praktičan stav. Igra Barcelone (koja je slična igra španjolske reprezentacije) mu ionako više odgovara od onoga što bi se u novoj kampanji moglo igrati u Realu, a mobitel mu ovog ljeta nije prestajao zvoniti od silnih poziva predsjednika Laporte, sportskog direktora Deca, trenera Flicka i brojnih igrača. Više od klinačke želje da potpiše za omiljeni klub, odabrao je klub u kojem su ga istinski željeli i u kojem će njegov nogomet doći do izražaja.






.png.webp)

