Skriveno blago koje se ne spominje, a Biliću bi jednom mogli koristiti: Stoper iz Sinja, Crnac, Mali Dybala i devetka Union SG-a

Dakako, prije prve utakmice, koja je na rasporedu ove subote s početkom u 20.45 sati, popis je glavna tema u Hrvata. Uz, dakako, USKOK-ov nenadani posjet te nezaobilaznu temu hrvatskog suđenja. Ali, o tom potom.

Vratari? Više-manje tu nije bilo iznenađenja. Dominik Kotarski i Ivor Pandur kao opcije dva i tri, Dominik Livaković, naravno, kao opcija broj jedan. Je li moglo biti promjena? Možda umjesto Kotarskog su neki zazivali ili očekivali Silića, kod nekih je sigurno i Letica priličan favorit, s tim da sigurno postoje i razlozi zašto bi se, u nekom, barem zasad neočekivanom scenariju, pozivu mogli nadati Dinko Horkaš, Matej Delač i Kristijan Kahlina. Čak i Marko Malenica. S tim da su tu još Ivo Grbić, Adrian Šemper, Nediljko Labrović i drugi.

No, vratarsko mjesto nije jedno od onih mjesta gdje je krije jedan od 'pokeraša' koji kucaju na vrata reprezentacije. Za početak obrana. I to na mjestu stopera.

IAN GLAVINOVICH (24), Newell's Old Boys

Iako... Hrvatskoj može nedostajati svega, samo ne stopera. Ako ćemo o dešnjacima koji nadolaze, prvi među jednakima su Kumar, Mlačić, Pavić, Ljubić i Kolarik. Kad su pak tema stoperi kojima je lijeva noga dominantna, tu su Hrvoje Smolčić, Prpić, Jakirović, a potrebi može biti i Mauro Perković (u Cracoviji uglavnom igra lijevog beka u sustavu s četiri ili wing backa u sustavu s tri). No, svi oni nekoj široj nogometnoj javnosti poznati. I zna se što se od njih može očekivati.

S druge strane, postoji jedan igrač kojeg bi također mogao uskoro doći na radar Slavena Bilića, a dosad o njemu nije proliveno ni pola decilitra tinte. Riječ je o Ianu Glavinovichu, 24-godišnjem Argentincu čiji roditelji vuku podrijetlo iz Hrvatske, točnije iz Sinja. Rođen je u gradiću koji broji 5000 stanovnika, Elortondu, udaljenom nešto više od 100 kilometara od Rosarija gdje je i započeo svoj nogometni put.

U prvom klubu i prvoj ljubavi najvećeg nogometaša svih vremena, Lionela Messija, Glavinovich je prošao sve mlađe uzraste, da bi onda s vremenom postao i prvotimac Newell's Old Boysa. Zanimljivo, u prvoj momčadi igrao je s Enverom Banegom, ali i Matkom Miljevićem, 25-godišnjim Amerikancem rođenim u Miamiju koji je prošle godine debitirao za SAD, s tim da je u mlađim uzrastima igrao za Argentinu. Miljević je bio podoban nastupati i za Hrvatsku, ali o njemu se nikada nije ozbiljnije pisalo i pričalo kao potencijalnom Vatrenom.

No, vratimo se Glavinovichu. Riječ je o stoperu, nešto nižem (184 cm), prilično brzom i ekstremno agresivnom. Tehnički je vrlo dobro potkovan, premda nije tip stopera koji će voditi igru. U Newell'su je odradio jednu sjajnu sezonu (2024), da bi onda u siječnju prošle godine otišao u MLS, u Philadelphiju.

Krenuo je dobro, odigrao četiri utakmice, bio jedini strijelac u ogledu protiv St. Louisa u petom kolu, da bi onda teško ozlijedio koljeno. I završio sezonu prije nego što ju je uspio, kako spada, započeti. Budući da je u Philadelphiji bio na posudbi uz mogućnost otkupa (oko 2,5 milijuna eura), na kraju se ipak vratio u Newell's gdje se polako pokušava vratiti staru formu. Još uvijek je rekonvalescent, ove sezone još uvijek nema ni minutu, ali definitivno je netko koga treba imati na oku, s kim bi HNS (ako već nije) trebao odraditi koju rundu razgovora i čije bi igre mogle biti zanimljive i izborniku koji je u svojem prvom mandatu bio poznat po tome što je znao 'pronaći' nekog igrača koji nema pretplatu na naslovne strane u hrvatskim medijima, a u njegovoj Hrvatskoj može imati svoje mjesto.

FRANCISCO BARIDO (18), Napoli

I drugi u nizu igrača o kojima se ne priča kao potencijalnim Vatrenima, a ima mogućnost i potencijal to postati, je rođeni Argentinac. Iako bi mnogi na prvu pomislili da je riječ o Santiagu Sosi, 27-godišnjoj šestici Vasco da Game koji je nogometno prohodao i odrastao u Riveru pa preko Atlante i Racinga stigao do brazilskog prvoligaša u kojem sad ima status prvotimca, da bi se uživo pogledalo 'tog drugog' igrača ipak nije potrebno promijeniti kontinent, već se može i Ryanairom iz Dubrovnika otići do Rima za svega 34 eura pa onda za 14 eura doći vlakom do Napulja gdje u U20 momčadi Napolija sjajno igra Francisco Barido (18), mladić koji je u mlađim uzrastima Argentine nosio 'desetku' i koji za Hrvatsku može igrati – jer mu je majka Hrvatica. On je nogometni put započeo u Boci Juniors, potom je njegov talent prepoznao Juventus, da bi onda prošlog ljeta za 700 tisuća eura prešao u Napoli.

Kad je postao član Stare dame, talijanski mediji su mu, nimalo neočekivano, nadjenuli nadimak 'mali Dybala'. Argentina, lijeva noga, atraktivnost, tetovaže... Nadimak je to kojeg nije mogao izbjeći!

Iako možda nije 'već sutra' spreman postati član A reprezentacije, kako je Slaven Bilić potpisao četverogodišnji ugovor kad se vratio na mjesto hrvatskog izbornika, u tom razdoblju bi se lako moglo dogoditi da ovaj mladac prvo debitira za A momčad Napolija, a onda i obavi rundu razgovora s izbornikom. Kojem možda glavni cilj jest Euro 2028, ali svakako jedan od njih je i promocija mladih igrača u A vrstu.

ANTE CRNAC (22), Norwich

Da ne bi tema otišla skroz u zemlju tanga, svratit ćemo i do Otoka gdje se nalazi još jedan igrač kojeg bi Bilić svakako mogao koristiti. I to u bližoj budućnosti, jer oporavak od teške ozlijede koljena je uspješno završen. Ante Crnac (22) nedavno se vratio zelene travnjake. I u Norwichu od njega imaju velika očekivanja. Prošle sezone ga je zakočila ozljeda, da bi ove već upisao šest nastupa za Kanarince.

Ono što ga krasi je dugi korak, silovit udarac, brzina, snaga, duel... Kompletan paket, rekli bi Englezi. U prilog mu ide i Otok, odnosno činjenica da igra u ligi u kojoj je nekoć bio i sam izbornik. I on sigurno neće Crnca zaobići zato što igra 'drugoligaški' nogomet. Uostalom, Championship je po brojnim parametrima vjerojatno u Top 15 ili 20 liga svijeta. I ako se Crnac tamo istakne, dobit će priliku i u reprezentaciji. Istina je da se prije Crnca kao opcije na krilima spominju Segečić, Jagušić, posljednje vrijeme čak i Šotiček, ali Crnac je također netko tko bi mogao odgovoriti na ideju brzog, tranzicijskog i okomitog nogometa novog izbornika.

MATEO BIONDIĆ (23), Royale Union SG

Za kraj, ali svakako i ne najmanje bitan, tu je i Mateo Biondić (23), napadač Union SG koji je prošlu sezonu započeo u njemačkom četvrtoligašu Eintracht Trieru, da bi onda u zimskom prijelaznom roku prošle sezone preselio u ambiciozni belgijski klub u kojem je, ne tako davno prije njega, prvi napadač bio Franjo Ivanović, do danas najveći izlazni transfer u povijesti kluba.

Biondić je devetka, golgeter, ali osim što je pravi 'fox in the box', ističe se brzinom te osjećajem za kombinatoriku. U prijevodu, njemu na pameti nisu samo golovi, već isto tako kako i razigrati, kao izgraditi. I tu se dosta razlikuje od konkurencije. Ove sezone igra jako dobar nogomet, trenutačno je na učinku od osam nastupa, tri pogotka i četiri asistencije u svim natjecanjima, ali njegov najveći problem je – konkurencija. Četiri devetke koje Bilić sada isprobava, zatim Ivanović i Kramarić, u HNL-u dobro igra Šego, polako se vraća i Matija Frigan u Parmi, Kulenović je nedavno zabio svoj prvijenac u Serie A, a do kraja kalendarske godine bi se u puni pogon trebao vratiti i Leon Grgić.

Ipak, Biondićev streloviti napredak i rast prema gore ne izgleda kao da će tako brzo stati, stoga je i legitimno razmišljati o njemu u kontekstu reprezentacije. Trenutačno možda ne, ali uskoro – sasvim sigurno da.

BILIĆEVE SLATKE BRIGE

Iako ni prvo okupljanje nije prošlo da neki igrači nisu morali otkazati zbog ozljeda, Hrvatska u ovom trenutku izgleda kao reprezentacija koja ne mora brinuti o svojoj bližoj, ali ni daljnjoj budućnosti. Slaven Bilić sada ima slatke brige, ali ne dogode li se neke drastične promjene, imat će ih i u godinama koje dolaze. Deficitarne pozicije? Danas, u ovom trenutku, to su one bekovske. Premda se to u Hrvatskoj jako brzo promijeni. Prije samo dvije godine na sva se zvona isticalo kako Hrvatskoj nedostaju krila, sada ih ima koliko god treba. Marco Pašalić desno, Baturina trenutačno u Comu igra lijevo. Tu su ranije spomenuti Segečić, Crnac, Jagušić... I nema sumnje da će uskoro još neki novak iskočiti.

S druge strane, pitanje lijevog beka Hrvatsku muči već godinama. I od Jarnija na tom mjestu nije bilo 'svjetske klase'. Budući da je Bilić jasno objasnio kako na Gvardiola gleda kao stopera, a ne lijevog beka, 'jurnjava' za nekime tko će to mjesto 'rezervirati' ostaje otvoreno. Protiv Čeha će na toj poziciji biti Perišić, s tim da Juranovićeva ozljeda znači da je druga opcija ili Gvardiol ili Stanišić lijevo, pa onda Smolčić desno. Nekada kasnije? Šimun Hrgović, Domagoj Bradarić, Borna Sosa. Možda jednog dana 'taj' postane Opatijac Niko Šepić, tko će ga znati. Biliću, dakle, izuzev tog jednog malog problemčića, rješenja ne nedostaje sad, baš kao što ih neće nedostajati u budućnosti. Neki će reći i da previše izbora nije dobro, ali od viška glava ne boli. I ako takve brige budu mučile izbornika, s tim će, sigurni smo, naučiti živjeti.