Saša Bjelanović za Germanijak: "Bodovno smo dobri, a ako dođe ponuda za trojicu – teško ćemo ih moći zadržati"

I tu nam sportski direktor Istre 1961, inače iznimno ugodan i elokventan sugovornik s kojim nam je 30-ak minuta proletjelo kao od šale, zapravo nije rekao ništa što već odavno ne znamo. Kad bolje promislimo, priča je uvijek ista: prilikom razgovara sa strancima i pridošlicama u HNL će se uvijek prvo čuti pohvale o kvaliteti lige, talentu igrača i zahtjevnosti prvenstvenih utakmica, dok će naši ljudi, naročito oni koji su dugi niz godina ‘unutra’, uvijek u prvi plan isticati neiskorišten potencijal. Cijelog proizvoda. I tako se jedni drugima malo ‘pojadati’ jer znamo da možemo, jer znamo da nam malo treba, jer znamo da u mnogim stvarima zapravo ne zaslužujemo zaostajati. Za onima koji uživaju veće milijune i sjajnije reflektore. I to samo zato što su posloženiji i su sami sebi dovoljni. Kod nas stadione puni protivnik, dok u većini stranih liga, naročito onih s kojima se volimo uspoređivati, stadion puni domaćin. I to je glavna razlika između nas i onih koje ‘lovimo’.

I dok smo jednim okom pratili poteze Varaždinaca i Osječana, sportskog direktora Zeleno-žutih pitali smo je li zadovoljan učinkom svoje momčadi ove (polu)sezone?

“Bodovno smo iznad našeg prosjeka. Barem što se tiče mojeg mandata u Istri 1961, a tu sam sada već četvrtu sezonu. Dakle, po bodovima smo zadovoljni, naročito jer ima još tri utakmice do kraja prvog dijela te se nadamo da će se ta igra brojeva još malo popraviti. Dojam je da je puno momčadi ‘tu negdje’, svi smo blizu jedni drugih, ali smo si isto tako slični u diskontinuitetu i nedorečenosti. Shvatit ćete me ako kažem da imam osjećaj da se puno toga zasad odvija na refule, zbog čega je ključ da što prije uhvatimo taj jedan dulji kontinuitet dobrih igara jer to na duge staze čini razliku.”

U posljednjem kolu Istra 1961 je do boda protiv Slaven Belupa došla u 90+3. minuti, što je svakako puno značilo za sve u klubu.

“Apsolutno se slažem. Ja imam tu neku profesionalnu deformaciju koju nosim još od Italije, a tamo te uče da ćemo taj jedan bod kojeg tražimo, njega ćemo uvijek nekako putem pronaći i on će nam jednom zatrebati. Prošle sezone smo na sličan način izgubili utakmicu protiv Slavena 2-3 pa tako možemo gledati da nam je baš taj bod iz tog ogleda nedostajao za plasman u Europu. S obzirom na tijek utakmice i naše probleme prije utakmice, možemo reći da je bod bio dobar. Htjeli smo tri boda, ali s obzirom na okolnosti te činjenicu da smo u tom ogledu opet promovirali neke mlade igrače, mogu reći i da je taj jedan bod baš dobar.”

Za pogodak vrijedan boda zaslužni su igrači koji su ovog ljeta stigli u Pulu, asistent Danijel Djuric te strijelac Smail Prevljak. Pitali smo sportskog direktora kako je općenito zadovoljan doprinosom igrača koji su ovog ljeta stigli u klub i od koga ima najveća očekivanja?

“Još malo i bit će četiri godine otkako sam u klubu, dakle svi igrači koji su sada kod nas su prošli taj jedan filter te su selekcionirani s naše strane, zbog čega ne mogu reći da me pogoci jednog igrača vesele više nego pogoci nekog drugog. S druge strane, kao bivši nogometaš, napadač, ja jako dobro znam koliko jedan pogodak može igraču usmjeriti sezonu u nekom dobrom smjeru. Pričao sam baš o tome s našim bivšim trenerom Tomićem, on je, primjera radi, u Rijeci dugo čekao Drmića, a onda kad mu se jednom otvorilo, tad je nezaustavljivo zabijao. Da, drago mi je zbog Prevljaka.”

Nekako osjećamo da dolazi ali...

“Nema ali, već samo moramo priznati da smo očekivali više, isto kako je i on očekivao više. Nešto je njegova krivica, nešto je i momčadska krivica. Ja ga gledam stalno na treninzima, on je stvarno sjajan u završnici, malo je takvih u našoj ligi, ali jasno je da ga nema često u 16 metara i mi kao momčad moramo se potruditi da budemo opasniji i da mu osiguramo više prilika što bliže protivničkom golu jer sigurno će onda ovakvih egzekucija biti još više.”

Je li zapravo Prevljak taj od kojeg se očekuje da bude svojevrsni jezičac na vagi koji će odvesti na kraju sezone Istru 1961 u Europu?

“Kad smo ga dovodili, mi smo mu takvu ulogu na neki način namijenili. Jer, tako je to u nogometu, nekad imaš jedno, nedostaje ti drugo. Onda nekako dođeš do tog drugog, pa ovo prvo postane problem... To je nogomet. Primjer može biti naša momčad pod vodstvom trenera Garcije: igramo dobro i skoro sve štima, ali završnica je problem. Na ljeto onda dovedemo tu devetku, igrača koji bi trebao riješiti problem neefikasnosti, ali nam sada igra u tom ofenzivnom smislu malo pati. Nikako da pogodimo ha, ha. I trener i ja smo pričali sa Smailom, teško mu je da ne daje veći doprinos po pitanju golova, ali kao bivši napadač znam da nekada male stvari mogu sve okrenuti. Nadam se da će u Smailovom slučaju to biti baš ovaj pogodak.”

Istra 1961 je ljetos dovodila, baš kao što je i prodavala. Lisica I Valinčić igraju dobro u Dinamu, Majkić je u Arisu, Iovu je standardan u Dundeeju, Gagua u DAC-u... Koliko ga veseli činjenica da igrači koje Istra 1961 proda odmah rade razliku u novim klubovima i koliko mu to olakšava posao u budućnosti?

“Sigurno nam olakšava i povećava kredibilitet. Drago mi je zbog uspjeha naših bivših igrača. Evo, sada kada vrtim film unazad nekoliko godina, mislim da bi se mogla stvoriti jedna sjajna momčad koja bi sasvim sigurno bila u vrhu našeg nogometa, da ne kažem u borbi ona najviša ostvarenja.”

Bliži nam se zimski prijelazni rok, a nas je zanimalo na kojim se pozicijama Istrijani planiraju pojačati? I postoji li li ‘strah’ da bi neki od prvotimaca mogao napustiti momčad?

“Postoje neke pozicije na kojima želimo zaoštriti konkurenciju, baš kao što već dulje vrijeme pratimo razvoj i situacije nama zanimljivih igrača. Što se tiče tog ‘straha’, mi kao klub živimo od prodaje, nema tu straha, na to jednostavno moraš biti spreman i moraš znati reagirati ako se neki transfer dogodi. Mi nismo u poziciji reći prodajemo samo jednog igrača, ako dođu adekvatne ponude za trojicu, velike su šanse da ćemo svu trojicu prodati. To je Istrina java. Mi još uvijek nismo u situaciji da odbijamo neke zanimljive ponude. Ne da moramo biti spremni na opcije B i C, već i na D, E, F i kako već ide dalje. Znam da su naši igrači zanimljivi brojnim klubovima. Važno je naglasiti da zimski prijelazni rok za mnoge klubove nije prijelazni rok u kojem dovodiš koga želiš, već koga možeš.”

Ljetos se pisalo i pričalo o interesu Hajduka i Udinesea za kapetana momčadi Darija Marešića, koja je situacija s njegovim novim ugovorom budući da mu postojeći ističe na kraju aktualne sezone?

“Dario je lider Istre 1961 i svi mi u klubu imamo o njemu visoko mišljenje. Treba biti pošten pa kazati da je on čak na neki način zadužio naš klub. Znamo za njegove ambicije, one su iste danas kao i kad je tek došao u klub. Treba reći i da se on odrekao velikog novca da bi došao u Istru 1961 i to nije nešto na što smijemo zažmiriti. Mi smo mu ponudili još ovog ljeta novi ugovor, ali tada nismo bili blizu dogovora. Pustili smo nekako da se stvari u njegovom slučaju odvijaju po inerciji, on ima ugovor, vrijedno radi i naš je odnos vrlo iskren. Ako će htjeti produljiti suradnju, nitko sretniji od nas, ali ako on bude htio napraviti iskorak, kako neki igrački tako i financijski, sigurno da neće biti nekih većih problema s naše strane."

Na nedavnom SP-u U17 briljirao je mladi Raul Kumar koji je protiv Slaven Belupa odradio vrlo dobrih 90 minuta. Je li on budućnost kluba i koliko ima istine u onome što smo načuli da ga već sada prate neki klubovi iz Italije?

“Da se nadovežem na prethodnu temu i Darija, baš zbog toga što nam dolaze neki novi igrači i što imamo velika očekivanja od Raula moramo polako otvarati mjesta za one igrače za koje mislimo da imaju veliki potencijal, a naša struka označila je Raula igračem za one najviše domete. Prema našim razmišljanjima on već u bližoj budućnosti može postati nositelj naše obrane. On imponira. Ima osobnost, mirnoću, gard... Jasno, bit će uspona i padova, nitko se ne rodi s iskustvom, ali to je normalno. Njegova osobnost je ta što ga odvaja i zbog čega mi vjerujemo u njega. Trener Riera vjeruje u njega, sviđa mu se što Raul jako dobro djeluje s loptom u nogama... Neću reći da je Slaven bio test, ali već nakon te utakmice se vidjelo da je spreman."

Prije dolaska u Istru 1961, Oriol Riera bio je popriličan trenerski anonimac. Koliko ste zadovoljni njegovim napretkom i dosadašnjim radom te – još važnije – hoće li vas spojiti s Lionelom Messijem, svojim nekadašnjim suigračem iz Barcelone?

“Nismo još toliko opušteni da se uhvatimo Messija, ha, ha. Šalu na stranu, trener Riera i njegov stožer su zaista 100 posto unutra, posvećeni su našem klubu, njima je nogomet doručak, ručak i večera. Predani su, daju sve od sebe i ja sam jedan od onih koji smatra da ti se za takav pristup uvijek negdje vrati. Te novije generacije u svijetu nogometa sve rade do zadnjeg detalja, takav je i naš trener, s tim da ja i dalje imam osjećaj da je on nekako suzdržan, da još uvijek nije do kraja spustio ručnu kočnicu. Mislim da može još bolje, ali to je sasvim normalno, ipak se on još uvijek upoznava s mentalitetom i okolinom. Ide u dobrom smjeru. Dobra stvar kod njega je što nije isključiv, ne gleda stvari crno ili bijelo, nije jedan od onih koji će uvijek sve po svom već je spreman i prilagoditi se protivniku. Zadovoljni smo s njim, iako smatramo da može, baš kao i cijela momčad, dodatno napredovati u nekim svojim izvedbama.”

Pred Istrom 1961 je ogled protiv Osijeka, momčadi koja je vjerojatno najdraži protivnik Puljana posljednjih godina budući da su u zadnje dvije godine Istrijani protiv Osječana u sedam utakmica upisali pet pobjeda i dva remija...

“Nekako sam prestao preveliku pažnju davati toj naprednoj statistici, smatram da su u ovom ogledu sva tri ishoda itekako moguća. Jednostavno, nema više pravila. Istina je da nam je na Aldo Drosini odgovaralo igrati s Osijekom, ali opet imamo neki gorak okus od Opus Arene budući da smo prošle sezone tamo ispustili Europu u utakmici koja je nama bila neizmjerno važna, a njima nije odlučivala ni o čemu. Zadnji put kad smo odlazili s Opus Arene bili smo, na našu žalost, prilično pokisli...”

U svlačionici Istre 1961 u ovom je trenutku čak 13 različitih nacionalnosti, hoće li se broj stranih ‘zastavica’ u skorijoj budućnosti povećavati ili smanjivati?

“Ha, teško je to reći, ali to nas stvarno ni najmanje ne zamara. Kao bivši skaut zaista volim proučavati razna tržišta, pratiti nove trendove i biti upućen u sve novosti. Imamo i naše skaute koji sve prate, metodični su, predani i s njima je užitak surađivati. Ja nekako vjerujem u taj balans, mislim da ničega previše nije dobro. Smatram da je za momčad važno da je kostur iskusan, da razumiju ligu i podneblje i tek kad su oni ‘jaki’ isto tako mogu biti ‘jaki’ i igrači koji su došli na mala vrata, a imaju veliki potencijal. Očekivati da se može dovesti instant pojačanja za našu momčad, imajući u vidu financijske gabarite u kojima poslujemo, nije tako realno kako bi neki pomislili."