S Aljaske se čuje - Forza Fiume! "Dres i šal su uvijek sa mnom, a Đaloviću sam nekoć dodavao lopte"

Ivano Karlić nekoć je bio fenomenalan nogometaš, igrač poteza, jedan od onih za koje bi svi trener stavili ruku u vatru i rekli 'on je taj'. Imao je sve, od brzine i sjajnog udarca, radne etike i pregleda igre, ali... Ako nekoga ozljede nisu mazile, onda je to on. Teško je stradalo njegovo koljeno, dvije operacije odradio je u samo devet mjeseci i - kopačke su prisilno morale o klin.

"Dobro je, barem su doma bili zadovoljni jer sam se onda okrenuo fakultetu. A i tad sam si rekao da kad već neću biti nogometaš, bit ću pomorac. Iako, da me ne bi netko krivo shvatio, i dalje je nogomet tema broj jedan, dva i tri u kući. Rijeka, Opatija pa Milan. Ne uvijek tim redom."

Kao i kod mnogih njegovih prijatelja, ljubav prema nogometu usadio mu je otac s kojim je pohodio prve utakmice omiljenog mu kluba, a iako je sa samo pet godina počeo igrati za Opatiju, već u četvrtom razredu osnovne škole prešao je u Rijeku gdje je potom odradio kompletan staž - od starijih morčića, pionira i kadeta pa sve do juniora.

"Za koga ću navijati ako Opatija uđe u HNL-a? Ha, čuj, to je kao da pitaš volim li više mamu ili tatu, ha, ha."

Iako su ga mnogi njegovi suigrači iz mlađih uzrasta očekivali jednog dana vidjeti podno stijena Kantride, Ivano je danas magistar inženjer nautike i tehnologije pomorskog prometa.

"Trenutačno smo na Aljasci, sezona je ovdje od svibnja do rujna, nakon čega idemo za Australiju gdje smo od studenog do travnja. Kako je ono Franko rekao nakon pobjede protiv AZ-a Alkmaara - laganica! No, gdjegod da idemo, šal i dres su uvijek u koferu sa mnom, to svi znaju."

Rijeka utakmicu sezone igra ove nedjelje u 17 sati.

"Kod nas će biti osam ujutro. Ali, dobro je, barem sam kolege s Filipina davno naučio da umjesto 'dobro jutro' kažu 'samo Rijeka' pa ću tako otkako otvorim oči biti cijeli u utakmici. Vjerujem da Rijeka uzima naslov. Kad smo prvi put postali prvaci, bio sam na Rujevici, sada sam samo 8000 kilometara sjeverozapadno, ha, ha. Na brodu nas ima nekoliko Hrvata, prijatelj i ja smo za Rijeku, ali tu je i jedan hajdukovac, s tim da je on dosta tih zadnjih nekoliko godina... Kapetan je Poljak, on je isto lud za nogometom, dok Filipince ne zanima ništa osim košarke. Mislim da je jedini igrač kojeg znaju Menalo jer sam se derao po brodu kad je zabio za pobjedu protiv Varaždina pa su ga zapamtili. Ostalo - rekao bih ništa, baš ništa. Ali, kažem, bitno je da sam ih naučio ispravno pozdravljati, ha, ha."

Od omiljenih gostovanja izdvaja Milan i Stuttgart, s tim da je jedna utakmica ipak posebna...

"Ja ću reći isto što i svatko iz naših krajeva: Stuttgart je bila jedna posebna emocija i to se više nikada neće ponoviti. A meni je to nekako još malo više značilo jer je za pogodak Mujanovića asistenciju upisao Ivan Močinić, inače moj kapetan iz mlađih uzrasta. Kažem, neponovljivo."

Kao i sva djeca iz omladinske škole, Ivano je također onomad bio sakupljač lopti na utakmicama prve momčadi.

"Stalno sam se gurao da me odaberu, moja pozicija je bila ispod B tribine, a svi koji su išli na Kantridu znaju da su tamo uvijek bili posebno temperamentni navijači. Ali, ja sam uživao! Sjećam se i kako sam našem današnjem treneru Radomiru Đaloviću dodavao lopte, a sad nas ima priliku odvesti do naslova. Stvarno mi je žao što ne mogu i ovu utakmicu pogledati uživo, evo vidjeli smo svi što je Armada napravila dan prije utakmice, što onda očekivati kad susret krene? Ma, nema brige, ove sezone ide dupla kruna kao naplata one prošlo sezone! I na Aljasci će se oriti Forza Fiume!"

Ova Rijeka danas?

"Ma Fruk je čudo, igrač od 10 milijuna eura! Imali smo mi velemajstora u Rijeci, ali on je stvarno nevjerojatan. Slaven Belupo ove sezone igra jako dobro, u Kupu su nas namučili, ali vjerujem da ćemo sada prvo osvojiti prvenstvo, a onda i da ćemo na krilima te pobjede doći do novog Rabuzinovog Sunca. Moramo biti optimisti, nema nam druge!"

Poruka iz Aljaske je...

"Zna se: Naprijed Rijeko, ostvari nam snove! Forza Fiume. Krepat ma ne molat!"