Rožman polako utišava skeptike

Na terenu se, međutim, nije moglo zaključiti da Plemići prije toga nisu odigrali nijednu pripremnu utakmicu. Zrinjski je potpuno nadigrao momčad Zorana Zekića, koja će mu vrlo vjerojatno biti jedan od glavnih konkurenata u borbi za naslov prvaka.

Plemići su slavili 2-1, a posebno je važno naglasiti da je Sarajevo do pogotka stiglo nakon prekida, bez ijedne konkretnije prigode iz igre. Zrinjski je djelovao organizirano, agresivno i znatno spremnije nego što se moglo očekivati u toj fazi priprema.

Tjedan poslije igrači Zrinjskog otišli su na Pecaru, gdje su odmjerili snage sa Širokim Brijegom, najvećim hercegovačkim rivalom. Ponovno su pobijedili, ovaj put rezultatom 2-0.

Drugo poluvrijeme, u kojem je nastupio kombinirani sastav, nije izgledalo osobito dojmljivo, ali ostaje činjenica da je Zrinjski zatvorio sve prilaze svom golu i protivniku nije dopustio ozbiljniju prijetnju.

Za završni ispit poslužila je utakmica protiv Arsenala iz Tivta na Stadionu HŠK Zrinjski. Navijači su tada mogli vidjeti upravo ono o čemu su sanjali tijekom većeg dijela prošle sezone: brz nogomet, napadačku ideju, igru s najviše dva dodira i igrače koji neprestano mijenjaju pozicije i ritam. Palo je šest pogodaka za uvjerljivih 6-0.

Unatoč svim prošlosezonskim uspjesima i nekoliko vrlo dobrih europskih utakmica, takvog Zrinjskog nije bilo dovoljno često. Momčad je gubila bodove upravo u susretima u kojima je imala status favorita i u kojima se protivnik branio duboko. Nedostajalo je brzine, ideje i rješenja protiv zatvorenih obrana.

Čini se da je novi stručni stožer barem dio tog problema već počeo rješavati.

Daleko od toga da je Rožman stigao u idealnom trenutku. Zrinjski prošle sezone nije osvojio naslov prvaka i zbog toga europski put započinje u drugom pretkolu Konferencijske lige. Ako želi ponovno do skupine, praktički nema pravo na pogrešku.

Takav pothvat ranije je od klubova s ovih prostora uspio jedino Olimpiji, zbog čega eventualni neuspjeh u Europi ne bi trebalo promatrati kroz prizmu prošle sezone i utakmica protiv Crystal Palacea.

Zrinjski je tada europski put započeo u kvalifikacijama za Ligu prvaka, pa je kroz ispadanja u niža natjecanja i nekoliko odličnih utakmica stigao do skupine Konferencijske lige. Ovoga puta nema takvu sigurnosnu mrežu. Jedan loš dvomeč znači kraj europske sezone.

Zbog toga Rožmanov rad ne treba ocjenjivati isključivo prema tome hoće li Zrinjski ponovno igrati europsku jesen. Mnogo je važnije kako momčad izgleda, ima li jasan identitet i stvara li se igra koja može trajati dulje od jednog kvalifikacijskog ciklusa.

Za sada je odgovor pozitivan.

Ovakav hrabar i napadački nogomet, uz nekoliko kvalitetnih pojačanja, predstavlja ozbiljan zalog za budućnost mostarskog kluba. Uostalom, kako bi drukčije i trebao igrati klub koji nosi slogan "mentalitet pobjednika"?

Već je prilično jasno na koje će igrače Rožman najviše računati. U ovom trenutku udarnu postavu čine:

Šubarić – Stapić, Barišić, Morris, Vranjković – Čuić, Ivančić – Ćuže, Nalić, Ilić – Bilbija.

Većinu sastava čine igrači koji su i ranije bili u klubu, ali se čini da bi pod novim trenerom neki od njih mogli doživjeti punu afirmaciju. To je možda i najveća vrijednost dosadašnjeg rada stručnog stožera.

Zrinjski pritom ima i dovoljno širine. Psihološki je mnogo lakše voditi utakmicu kada znate da u svakom trenutku možete uvesti Đakovića, Jakovljevića ili Šakotu, a da momčad pritom ne izgubi previše na kvaliteti.

Tu je i mladi Arapović, jedini junior koji se zasad ozbiljnije nameće kao rješenje za službene utakmice.

Pripremni susreti, naravno, ne donose bodove ni trofeje. Pravi ispiti tek dolaze, a Zrinjski će vrlo brzo morati potvrditi da prikazano nije bilo samo posljedica rasterećenosti i pripremnog ritma.

Ipak, nakon svega viđenog, optimizam više nije zasnovan samo na imenu kluba i prošlim uspjesima. Zrinjski napokon ponovno djeluje kao momčad koja zna što želi s loptom.

Zato ni deseta titula prvaka nije nedostižna. Pogotovo nakon što je prošle sezone izmaknula.