Rijeka kakvu Kvarner želi!

Navijača PAOK-a možda nije bilo u kavezu, ali novinara, i to onih s tetovažama njihove najveće Ultras skupine, nije nedostajalo. Štoviše, bilo ih je možda čak i više od domaćih predstavnika medija, ali takav je jednostavno odnos snaga. Grci na nogomet gledaju poput religije, dok je u Hrvatskoj on interesantan primarno dok je rezultat povoljan. I to si jednostavno moramo priznati. Nijedna od tribina nije bila do kraja popunjena, s tim da svi oni koji su mogli doći, ali su ipak odlučili utakmicu preskočiti, imaju za čime žaliti. Rijeka je odigrala najbolju utakmicu ove sezone, s tim da bismo možda čak kazali i da je to bila ponajbolja izvedba Đalovićeve momčadi u ovoj godini. Ipak u jednadžbu treba uvrstiti i snagu protivnika... A PAOK, iako se nije tako činilo cijelo vrijeme, je nevjerojatno snažan. I iako su na Rujevici ozbiljno podbacili, na Toumbi još uvijek sve stignu popraviti.

Ali, ako Riječani budu učili na tuđim pogreškama, pa sve ono što je Dinamo napravio prije godinu i pol dana ‘okrenu’, tada se pozitivnom ishodu itekako mogu nadati. Jakirović se nakon 2-0 iz prve utakmice u uzvratu odlučio braniti, a kakva je to bila odluka najbolje svjedoči što su Grci slavili s 5-1. I lako su mogli slaviti još uvjerljivije. Rijeka, dakle, na Toumbu ne smije otići s ciljem da se isključivo brane, u tom slučaju nije pitanje hoće li pasti, već samo kako i kada.

I da, sve u redu, na Toumbi su padali veliki klubovi, ali Rijeka je pobjeđivala i na većim stadionima, pred još neprijateljski nastrojenijim publikama. Ako se povuku od prve minute, Toumba će napraviti sve da PAOK prođe dalje. I na to u Solunu i računaju.

Često se zna reći da odigrane utakmice treba što prije zaboraviti pa fokus prebaciti na prvu sljedeću... Ali ne, u ovom slučaju ne! U ovom slučaju svi na Kvarneru itekako trebaju pamtiti kako se ponašala publika, kako su 'giljali' igrači, kakvu je mirnoću nosio stožer, kakva je pozitivna atmosfera bila u zraku. Od prve do zadnje minute, Riječani su se dražali plana. I na kraju za to nisu nagrađeni, već su dobili ono za što su se izborili.

Pohvalu zaslužuju Đalović, za sjajnu pripremu, zatim njegov stožer za isto tako izvrsno vođenu utakmicu. Pohvalu zaslužuju igrači, od prvog do zadnjeg, jer disali su kao jedno, a osim one Ivanušecove grede, gostima nisu dopustili ni mrvice. Završno, ali ne i najmanje bitno, veliku pohvalu zaslužuje i Armada, koja nije prestala bodriti svoju momčad i koja je još jednom dokazala da ima velikog utjecaja na rezultate Rijeke. Da bi se uspjeh dogodio, svi, ali baš svi moraju biti na razini zadatka. A to je ovog četvrtka bio slučaj. Radeljić kao prime Lovren, šahist Dantas, genijalni Fruk, igrač utakmice Janković i igrač odluke Menalo... Svi, baš svi – wow! PAOK je velik klub, ali Rijeka je dokazala da pripadaju ovdje gdje se nalaze, da ona dva prošlosezonska trofeja nisu utažila njihovu glad za uspjehom i da zajedništvo moraju nastaviti prakticirati još više nego ikada prije ako misle ostvariti ono za što vjeruju da su spremni.

Uzvrat za sedam dana? Istina, prije toga je Varaždin, ali... Ruku na srce, uzvrat je taj koji se čeka. I nije pobjeda ili prolaz nikakva obaveza, jedino što Riječani moraju ponoviti je angažman, smirenost, kompaktnost. I onda se nemaju za što brinuti. Krepat ma ne molat, Rijeka kakvu na Kvarneru žele... Nek' to bude četvrtak za prste polizati. Baš kao što je bio ovaj...