Najnovije vijesti

Rijeka – grad koji teče, NK Rijeka – klub koji prodaje

Vrijeme čitanja: 5 minuta

Nel Pavletic/PIXSELL

U ovoj sezoni Riječani su u ljetnom i zimskom prijelaznom roku zaradili više od 10 milijuna eura. Koliko su potrošili? Nula.

Igor Večerina, poznati riječki pjesnik, novinar i glazbenik autor je stiha Rijeka – Grad koji teče. Da se taj stih ide prilagoditi NK Rijeci, vjerojatno bi glasio nešto poput 'klub koji prodaje'.

Naime, kad pogledamo kako su Riječani poslovali u sezoni 20/21. stekao bi se dojam kako će ih uskoro zvati iz banke zbog prevelike količine novca na računu. Iako to izgleda veoma jednostavno te bi se u prvi trenutak pomislilo kako Rijeka ima novaca 'kao u priči', realnost je ipak nešto drugačija.

Još svega mjesec dana i proći će 365 dana otkako je pandemija koronavirusa 'paralizirala' cijeli svijet. Zdravstvo i gospodarstvo dvije su grane koje su najviše propatile, ali nije ni sport prošao 'lišo'. Usprkos svemu, osvojen je Hrvatski kup, nakon toga ostvario se plasman u grupnu fazu Europske lige, a uz sve to Rijeka je dobar dio sezone bila momčad koju su razni stručnjaci i analitičari na kraju sezone vidjeli na trećem mjestu. Ipak, s nekoliko kikseva u posljednjim utakmicama ( Istra 1961 1:1, Hajduk 0:1, Šibenik 2:2, Gorica 0:2) ambicije su se malo smanjile. Rijeka je i dalje u borbi za Rabuzinovim suncem, ali iako je klub u eri Damira Miškovića postao drugi najtrofejniji hrvatski klub, dojam je kako postojeći kadar više nije dovoljno kvalitetan kako bi se ostvarivali oni rezultati na koje su navijači 'pretplaćeni' već nekoliko godina.

Dovoljno je samo pogledati ulazne i izlazne transfere u sezoni 20/21. Rijeka nikad nije bila klub koji je za igrače plaćao ogromne odštete. Plaćale su se, ali racionalno, kad bi se osjetila mogućnost da se na kraju ti isti igrači mogu dodatno isprofilirati i jednoga dana preprodati za puno veći iznos.

Primjer takvog poslovanje je, barem kad je riječ o aktualnom kadru, Stjepan Lončar. Mišković i ostatak društva su ga kupili, dodatno ga izgradili i ovog ljeta ga ne bi smjeli prodati za manje od dva milijuna eura. Odnosno, mogu i to napraviti, ali to bi bio poslovni neuspjeh za igrača takvih kvaliteta.

Onaj kojeg se pod svaku cijenu moralo prodati na početku ove sezone bio je Antonio – Mirko Čolak. U konačnici, PAOK je bio najkonkretniji pa je tako prošlosezonski prvi topnik 1.HNL karijeru nastavio u grčkom prvoligašu koji je za njega Riječanima obećao isplatiti tri milijuna eura na ime odštete. Pišemo obećao jer kako doznajemo, oni još uvijek nisu na Rujevicu poslali nijedan euro.

Nadalje, grčka avantura AMČ-a uskoro je postala grčka tragedija. U 16 nastupa za crno – bijele postigao je tek jedan pogodak, a odlaskom trenera izgubio je status prvotimca. Ne samo to, PAOK se navodno želi riješiti Čolaka, a kako doznaje portal Germanijak baš je on bio na korak od potpisa za Osijek u zimskom prijelaznom roku. Navodno su uvjeti već bili dogovoreni, ali posao je propao u posljednji trenutak… No, to ne brine Osječane jer je u klub stigao Ivan Santini pa tako za efikasnost nema straha.

Osim Čolaka, Riječani su prodali i Ivora Pandura u Hellas Veronu. Iako na Transfermarktu stoji da je Rijeka za njega dobila svega 900 tisuća eura, prema našim saznanjima iznos transfera je ipak nešto veći. Jednako tako, Rijeka ima i veliki postotak od sljedeće prodaje pa tako postoji mogućnost da i u budućnosti Pandur u kasicu prasicu Rijeke donese popriličan iznos. Dobar posao, pogotovo kad znamo nastavak priče i to da je Pandura na golu zamijenio Ivan Nevistić.

Baš je on ove zime, zajedno s Danielom Štefuljom, zaradio transfer u Dinamo. Iako su neki simpatizeri Rijeke nezadovoljni ovim modelom poslovanja s kojim se pojačava konkurencija, u znanje Damira Miškovića i Ivana Mancea ne treba sumnjati. Podsjetimo, kad je Marko Lešković otišao u Maksimir za 1,5 milijuna eura, mnogi su bili uvjereni da će u manje od godinu dana postati standardni reprezentativac. Osim toga, Dinamo je u cijeli posao ugradio i Franka Andrijaševića, a tko je prošao bolje u tom poslu, procijenite sami…

Prije dvojca Nevistić – Štefulj, koji će na Rujevicu osim četiri milijuna eura donijeti i nekoliko igrača (Jurišić je već došao, na ljeto se očekuju još dvojica), klub je napustio i Tibor Halilović. 25-godišnjak je u siječnju otišao u Heerenveen za 1,5 milijuna eura, što je sve samo ne loše kad znamo da je čak tri mjeseca bio 'out' zbog istegnuća ligamenata. Za sve je kriv njegov prezimenjak Dino koji je na njega opasno nasrnuo u 2.kolu 1.HNL kad su Lokosi svladali Rijeku, ali sreća Tibora je ta da se interes Nizozemaca nije ugasio te su ga u konačnici doveli ove zime, iako su to isto htjeli i ovog ljeta.

Dakle, u jednoj sezoni prodani su redom: Pandur, Čolak, Halilović, Štefulj i Nevistić. Ako njima još dodamo i Raspopovića koji je otišao u Astru za 200 tisuća eura, dolazim do ukupne brojke od 9,6 milijuna eura. Sve samo ne loš prijelazni rok, pogotovo kad znamo da klubovi i nisu previše trošili ove sezone zbog prethodno spomenute pandemije koronavirusa i činjenice da je ona dosta narušila nogometno tržište.

Što se tiče ulaznih transfera, Rijeka je radila, kombinirala, ali… Većina igrača koji su 'pojačanja' došli su na posudbu. Mudražija, Drmić, Andrijašević… Zvuči izvrsno, ali oni su na posudbi iz Kopenhagena, Norwicha i Genta, baš kao što su na posudbi još i Arsenić, Čerin, Kulenović, Menalo i Yeteke.

Dakle, Rožman u svlačionici trenutno ima čak osam igrača na posudbi, s tim da su tu još dvojica koja su već dogovorila svoj odlazak ovog ljeta. 10 igrača na kojima se zarada neće moći ostvariti.

Mišković i Mance ugradili su mogućnost prvootkupa ugovora u slučaju Luke Menala, Sandra Kulenovića, Adama Gnezne Čerina, Zorana Arsenića i Sterlinga Yatekea, dok dva najveća imena – Franko Andrijašević i Josip Drmić - kraju sezone sigurno odlaze s Kvarnera.

Mance i Rožman nisu svemogući, rade najbolje moguće u ovim uvjetima i svakako i jedan i drugi zaslužuju priznanje za ono što su napravili. Ipak, tko jači – taj tlači, pa bi im tako sav njihov dobar, čak i izvrstan posao, mogao pasti u vodu ukoliko se nešto drastično na promjeni ovog ljeta.

Slovencu rezultati ne idu u prilog posljednje vrijeme. Rijeka mora i može bolje, to se vidjelo i u Europskoj ligi. No, utakmice se ne pripremaju isto kad se na suprotnoj strani nalaze Napoli i Real Sociedad ili Istra 1961 i Šibenik. Uz svo dužno poštovanje prema hrvatskim prvoligašima…

Ipak, nije Rožman isključivi krivac, postoji cijeli niz sitnih faktora koji su Rijeku u potpunosti bacili u drugi plan i zbog čega bi sad njihovo eventualno okončanje sezone na trećem mjestu bilo ogroman uspjeh. Pred njegovim sastavom je jako izazovan period, a srijeda u Turopolju mogla bi biti ujedno i utakmica istine za Riječane i ovu sezonu. Sezonu koja je, kakogod ona završila, itekako uspješna. Barem ako uspjeh vrednujemo i gledamo na način kao da je binaran sustav, samo da u ovom slučaju nule i jedinice zamijenimo plusevima i minusevima.

Ostale vijesti

Najviše komentara

Kladionica

Uživo
Najava utakmica