T. NičotaRiječki junak: Student koji je dvaput ispao iz Prve NL, u BiH išao na probu, a otkrio ga bivši dinamovac!
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 13.08.25. | 12:00
Prvo je nespretno i naivno skrivio kazneni udarac i doveo Rijeku u tešku situaciju. A onda zabio za prolaz! Da nije bio tragičar, ne bi u Dublinu bio niti junak, ali to je samo dio nesvakidašnje nogometne priče Rijekina Dubrovčanina
Frukova majstorija i Dantasovovo remek-djelo. Spojeni u jednu utakmicu, u jednu pobjedu, djeluju dodatno nestvarno i fascinantno. I pričalo bi se još dugo o njima dvojici da samu završnicu Rijekina dvoboja sa Shelbourneom u Dublinu nije 'režirao' Ante Oreč. Imala je Rijeka 2-0 (u prvoj utakmici poraz 1-2), imala je već u rukama play-off Europske lige i osiguranu europsku jesen (makar u Konferencijskoj ligi). Irci su tražili neki ho-ruk gol za produžetke i našli ga, zahvaljujući Oreču. Malo naivan, malo nespretan start, povlačenje s leđa, malo i naglašen pad irskog napadača, dovoljno za VAR provjeru i kazneni udarac u 85. minuti. Lopta u mreži, produžeci na horizontu, Oreč s glavom među rukama, sve dobro što je napravio dotad, a bilo je toga, palo je u vodu jednim potezom. Tragičar, a što drugo?
Međutim, imao je on, imao je nogomet drugačije planove. Dobio je loptu u kaznenom prostoru Shelbournea, okrenuo se, gađao i pogodio. Samo koju minutu kasnije, za 1-3, za Rijekin prolaz! Da nije bio tragičar, ne bi bio ni junak, ali to je samo dio njegove nesvakidašnje nogometne priče. Jer, do prije godinu, dvije, kamo li i koju godinu više, nije se činilo da će zaigrati na ovoj razini, kamo li da će zabijati golove u europskim izazovima. Jer, taj je 24-godišnjak iz Dubrovnika, praktički, do 17.godine nogomet trenirao onako, poluozbiljno. U dubrovačkom GOŠK-u, koji je daleko od nekadašnjih razina i čiji klinci, ako i odu dalje, odu već u ranijim uzrastima. Onaj tko u GOŠK-u i klubovima toga ranga dočeka visoki juniorski ili seniorski uzrast... No, Oreč je imao sreće da je tada u Dubrovniku bio turnir, na kojemu je igrala Lokomotiva, a on upao u oči Kristijanu Polovanecu, tadašnjem treneru juniora kluba s Kajzerice. Vidio je bivši Dinamov lijevi bek da taj 'mali' ima nešto i možda je to bio zadnji čas da Ante Oreč napravi iskorak u profesionalni nogomet. Došao je Kajzericu, igrao u juniorima, no put je i dalje bio težak.
Došao je do seniora Lokomotive, tada je trener bio Goran Tomić. Imao je o Oreču dobro mišljenje, vidio je u njemu perspektivu, ali Fran Karačić bio je prva opcija na desnom boku. Tomić mu je savjetovao da ode nekamo na posudbu, da ne smije trošiti vrijeme na klupu i Oreč ga je poslušao. Bila je to jesen 2020., korona, prijelazni rok trajao je do listopada i Oreč je izabrao Hrvatski dragovoljac. Posudba do kraja sezone, jer imao je tada sigetski klub i određeni odnos, suradnju s Lokomotivom. Međutim, imao je i unutrašnjih, organizacijskih problema, imao je i svoje igrače pa se Oreč nije ni tamo naigrao. Ušao je Dragovoljac u ljeto 2021. u HNL, a on se vratio u Lokomotivu, s kojom je otišao i na pripreme u Nizozemsku. Silvijo Čabraja, koji je baš postao trener, također je u njemu vidio 'nešto', igrao je i stopera, a onda se na tim pripremama i razbolio. Nije htio ništa reći, već je trenirao i igrao, ušao pred kraj dvoboja s Club Bruggeom i napravio, tako slab i iscrpljen, nekoliko pogrešaka. U konačnom zbroju, Božidar Šikić odlučio je da Oreč ipak nije igrač za prvu momčad Lokomotive.
Nova posudba - Sesvete. Tamo je igrao, ali i ispao iz Prve NL u treći rang. Potom -odlazak u Kustošiju. I opet isto, uspio je dvaput u dvije godine ispasti u 'treću ligu'. Upisao je u međuvremenu i fakultet Poslovne ekonomije u Zagrebu, kao se da polako opraštao s idejom da će napraviti profesionalnu nogometnu karijeru. Jedino su obitelj (Ante ima tri brata i sestru) i agent Srđan Lakić, također Dubrovčanin i igrač nekonvencionalne karijere, vjerovali da još nije sve izgubljeno. Još jedan pokušaj, barem! U ljeto 2023. pojavila se opcija odlaska u mostarski Velež. Odnosno, ne odlaska nego - probe. Da, Oreč je došao u Mostar da bi odradio nekoliko treninga i da bi ljudi u Veležu uopće razmotrili mogućnost transfera. A dolazio je kao slobodan igrač. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da ga se isplati uzeti, Velež, konačno, nije pogriješio. U godinu i pol dana Oreč je odigrao 50 utakmica, zabio dva gola, a Srđan Lakić ponudio ga je Rijeci. Bili su tada na Rujevici malo skeptični, željeli su, nakon odlaska Ivana Smolčića, dovesti Frana Karačića, istog onog, zbog kojega je Oreč otišao na posudbu u Siget, igrač Veleža nije im u prvi tren zvučao kao pojačanje za šampionske ambicije. Ali, Radomir Đalović prelomio je prvi oko Orečovih kvaliteta i prošle je zime došao za 200 tisuća eura iz Veleža. Ali, ni tu nije bio kraj muka.
Stigao je u Rijeku zadnji dan prijelaznog roka u siječnju i onda shvatio da ima rupturu mišića i da ga umjesto nametanja za momčad čeka nekoliko tjedana pauze. Nije baš početak iz snova, zar ne? Ali, uspio je i to prebroditi, izboriti se za prvi sastav i ove je sezone, praktički, nezamjenjiv. U svih šest Rijekinih utakmica bio je starter, Đalović ga iznimno cijeni, a on - napreduje. Oni koji ga znaju reći će da su mu centaršuti danas i prije tri-četiri godine nebo i zemlja, fizički je visoka razina (ipak je nekad trčao kros), nedostaje mu još malo tehničke istančanosti i reakcije pod pritiskom. No, s obzirom da ozbiljan nogomet igra tek šest-sedam godina, da je do ove sezone imao samo 70-ak minuta u Europi, onda je to sve i normalno. Očekivano. Već je sad napravio više nego što su, ne tako davno, mnogi prognozirali, a sad dalje ovisi sve o njemu. Koliko će daleko dogurati, koliko će još napredovati. I hoće li ovaj scenarij u Dublinu, ovaj gol za prolaz biti vrhunac ili tek početak!?
