Riječanima je nedostajalo malo hrabrosti, ali pokazali su i puno jako dobrih stvari. I Ludogorec u uzvratu sigurno može pasti!

Toni Fruk je imao je nekoliko vrlo kvalitetnih prilika na utakmici, ali božica Fortuna ovog utorka nije bila raspoložena za suradnju. Kako doznaje Germanijak, postoji ozbiljna mogućnost da mu je ovo bila posljednja utakmica u dresu Rijeke. Jasno, nije pitanje hoće li otići, samo kada će otići, a kako su njemu bliski ljudi prilično emotivno proživljavali utakmicu protiv Ludogoreca, već s time smo mogli naslutiti kako je uzvrat za njega – upitan. Šteta, velika šteta, jer Toni je još jednom pokazao kako je svijet za sebe, usprkos tome što ga pogodak ovog utorka nije htio. Htio ga je žarko, bio bi to oproštaj sa stilom, ali ovog se puta nije dogodilo. Doduše, ne znači da je on sigurno ‘otišao’, možda bude konkurirao i za uzvratnu utakmicu u Razgradu, ali trenutačna situacija je da je ipak malo veći postotak da odlazi nego da ostaje. Živi bili...

Radomir Đalović je u pripremi utakmice imao puno sjajnih pogodak, ali se nakon utakmice posuo pepelom pa priznao da je ipak trebao u igru ubaciti Duju Čopa. Pohvalno je što zna priznati pogrešku, ali Europa ne prašta ni najsitnije. Iako, zna on to jako dobro još od prošle sezone, zbog toga mu je sada i bilo tako teško, ali i to je sasvim normalno. U uzvratu će, doduše, morati biti hrabriji, jer Ludogorec je sve samo ne nepobjediv! Ništa što su Bugari pokazali ne govori da je Rijeka slabija. Dapače – uz malo više odlučnosti - Riječani su mogli break prednosti osigurati već na Rujevici.

Također, ne može se ne spomenuti ono što se dogodilo u 17. minuti utakmice. Iako bakljada Armade, naročito ako Rijeka ranije na poentira, do 60. minute nitko ne dira, kad se preko sjeverne tribine protegao transparent „Kapetane, dobrodošao doma”, a Damir Kreilach potom iz lože ustao pa zapljeskao, nema tog rođenog Riječanina kojeg na stadionu nisu prošli barem neki mali trnci. Takvi trenuci nisu opipljivi i ne može ih se monetizirati, ali zato oplemene i daju cijeloj priči jednu posebnu čar. A Rijeka na toj čari i energiji zna ploviti oduvijek.

Iz prve utakmice Rijeka može naučiti nekoliko stvari – prva i osnovna je da Ludogorec nije nikakvo ‘svjetsko čudo’ te da su oni itekako prolazni, a zatim i da je pragmatika ponekad poželjna, ali da su lucidnost i vatra u srcu ti koji donose rezultat. Nadalje, Riječanima ova utakmica može poslužiti kao potvrda da nisu skup pojedinaca koji ovise o jednom ili dvojici genijalaca, već da je njihova primarna snaga kompletan kolektiv koji je posebno bio izražen kada su u nastavku u igru ušli Gojak i Rukavina pa onda obojica Rijeku digli na razinu više. Ovo što je Rijeka pokazala u svojoj prvoj ovosezonskoj utakmici je daleko od onoga što mogu, ali je zato sjajan pokazatelj da su na ispravnom putu te da u njih navijači moraju vjerovati čak i kad ne bude išlo se po planu. Ovog utorka, vidjeli smo, Rijeka nije uspjela ostvariti prednost, ali su zato jasno pokazali kako će i ove sezone pucati na samo najviše ciljeve. A nekad je samo to bilo dovoljno da se zadovolji ‘malog čovjeka’.