Rad i upornost priča su momka koji se otisnuo od Tinja do zvijezda

Reprezentativno okupljanje za Ligu nacija nije krenulo u pozitivnom tonu. Zabrinuto je bilo lice izbornika Zlatka Dalića bilo je još kad je stigao u konferencijsku dvoranu Hiltona održati presicu prije nego će okupiti reprezentativce, a i sve do kraja one druge utakmice na Poljudu gdje su remizirali s Francuzima. Puno toga se događalo u tom periodu za izbornika od izostanka nekolicine važnih igrača bez kojih je morao ući u natjecanje koje mu nikad nije ležalo do emotivnog šoka i velikog obiteljskog gubitka pred utakmicu s Austrijom. Nije mu ležala Liga nacija i to je sam više puta isticao, a onda je ovaj ciklus koji završio s jako dobrim rezultatima unatoč svim nedaćama.

Veliki gubitak za obranu pred ovaj ciklus bio je onaj Joška Gvardiola, najvećeg dobitka reprezentacije od prošle godine, a samo jednu kasnije na istoj poziciji Dalić je dobio dva nova rješenja. Rekli bi nije svako zlo za zlo. Zanimljiva je priča i put dva debitanta, Josipa Šutala i Martina Erlića, koji su odigrali rutinski u paru i stavili jaku rezervaciju na ove pozicije u avionu za Katar. Njihove partije danas su glavne teme nakon ovog ciklusa Lige nacija. Pokazali su ono što smo pretpostavljali da mogu još i ranije, a utakmica u Parizu gdje su dominirali protiv Kyliana Mbappea i Karima Benzeme više je od potvrde kvaliteta koje posjeduju.

Javnost je zaintrigirala priča koja stoji iza Erlićevog današnjeg uspjeha. Njegova priča se može najbolje opisati onom, danas već klišeiziranom, poslovicom 'preko trnja do zvijezda'. Ali koliko god to zvučalo kao klišej tako je. Riječ je o momku koji nikad nije znao što znači odustati, u njegovom karakteru i načinu razmišljanja takvo nešto ne postoji. Samo proliven znoj i težak rad za njega su još od ranog djetinjstva bili put do uspjeha.

Njegov put kreće u Tinju, mjestu bogate povijesti i marljivih ljudi u blizini Zadra, iz kojeg je svakodnevno išao pješice na treninge u Raštane. Svakog dana po dva puta preko polja. Tinj na starohrvatskom jeziku znači ograda, a i danas je ograđen bogatim poljima, kršem i maslinicima. Rada u polju se ne srami, niti ga se ikada sramio, Martin Erlić koji i danas ponosno ističe kad je na odmoru da pomaže obitelji, a kako i navodi pomoglo mu je da izgradi karakter i cijeni svaku stvar koju ima. Povratkom iz Pariza na zasluženi odmor u Tinj sumještani su mu priredili spektakularan doček. Feštu na kojoj su mu pokazali koliko im znači njegov uspjeh.

"Ugodno sam iznenađen! Hvala svim mojim Tinjanima, očekivao sam doček, ali ovakav ne. Mislio sam da ću se provesti u krugu obitelji, ali ovo je nadmašilo sva moja očekivanja. Još jednom hvala svim mojim sumještanima što su došli, kako oni kažu, na feštu meni u čast, ali i njima", kazao je za Zadarski.hr po dolasku kući Erlić. S njegovom se nastavio niz zanimljivih i intrigantnih priča nogometaša iz zadarskog bazena.

Postoje oni neki razgovori nakon kojih ostanete pod jakim dojmom, fascinantne priče koje želite ispričati i da ne budu nezapažene jer su za primjer drugima. Takav je bio susret potpisnika ovih redaka s pričom 24-godišnjeg Martina Erlića kad smo razgovarali prije nešto više od godinu dana. Bilo je to nakon utakmice u kojoj je asistirao, zabio za pobjedu i spriječio gol Crotonea te par mjeseci nakon utakmice protiv Milana u dresu Spezije. Utakmice koja je bila prijelomna za Rossonere jer su u njoj praktički izgubili prvenstvo te sezone, a jedan od zaslužnijih za to bio je baš Erlić. Ostao je neprelazan u paru s nekadašnjim stoperom Hajduka, danas Empolija, Ardianom Ismajlijem za napadače Milana. Zlatan Ibrahimović, Rafael Leao pa kasnije i Mario Mandžukić koji je ušao s klupe nisu znali put do gola u utakmici koju su izgubili 2:0 od Spezije. Zanimljivo, tek nešto više od godine dana što je igrao protiv Mandžukića baš on će mu javiti kao član Dalićevog stožera da je pozvan među Vatrene.

Iz Tinja se sa samo 12 godina otisnuo prema Zagrebu, bio je to početak njegovog teškog nogometnog puta u kojem bi mnogi pokleknuli, ali ne i on. Kako je u jednom razgovoru za gol.hr njegova majka Vila rekla 'plače on gori, mi doli…' i tako jednostavno sažela koliko je teško odrastanje prolazio novi ljubimac hrvatskih navijača. Opisao nam je to i Martin prije godinu dana u razgovoru za Germanijak, a taj put kako smo već napomenuli nije bio nimalo lagan. Dok se neki s 12 godina ne znaju ni umiti pošteno bez roditelja, a jedina im je briga hoće li prvo napisati domaći rad nakon škole ili će nakon što se poigraju s društvom u ulici, Erlić je u tim godinama počeo graditi ono do čega je došao danas i to daleko od najbližih. Tad je zacrtao da želi biti nogometaš i u nijednom trenutku nije odustao od tog cilja.

„Imao sam jako trnovit put. Imam 23 godine i dosta toga sam prošao što neki igrači ne bi mogli ni u cijeloj karijeri. Od ozljeda preko odlaska s 12 godina od kuće, sve dosad sam proveo sam. Ipak, imam i veliku obitelj koja mi je uvijek bila podrška i tu uz mene da mi pomogne. Jedan od razloga zašto sam tu gdje jesam danas je glava. Devedeset posto onoga što napraviš je u glavi. Volja i želja. Bilo je puno odricanja i nije bilo lako. Danas sam tu gdje jesam, a znam da mogu više i bolje“, ispričao nam je tad Erlić, a opisao je i kako je izgledao njegov boravak u Dinamu koji ga tad nije prepoznalo pa se njegov put preko Rijeke nastavio u Italiji gdje je danas procvao.

„U Dinamu sam proveo dvije godine i nisam baš puno igrao. Prvu godinu mi je trebalo da se uklopim i prilagodim na situaciju, a drugu godinu sam imao ozljedu zbog koje nisam igrao i izrastao sam 13 centimetara u jednoj godini. Kako imam sestru u Rijeci tada mi je najbolja odluka bila otići tamo. Tu sam igrao za kadete koji su onda bili godinu dana stariji od mene. Potom je došao poziv za U-16 reprezentaciju i od tu je krenula moja karijera. Iz Rijeke sam otišao u Parmu s 15 i pol godina. Nakon samo godinu i pol dana tamo klub je otišao u stečaj. Sportski direktor omladinske škole nas je sve odveo u Sassuolo gdje sam potpisao tada stipendijski ugovor. Odigrao sam dvije godine u Primaveri, a onda sam u trećoj sezoni otišao na posudbu u Südtirol gdje sam igrao 35 utakmica. Došla je posudba u Speziju, gdje sam pauzirao zbog ozljede meniskusa cijelu sezonu, ali na kraju je sportski direktor Spezije odlučio otkupiti moj ugovor od Sassuola pošto me znao od ranije kako je i sam bio tamo“, prepričao je prije godinu dana za Germanijak tako Erlić svoj nogometni put.

Sassuolo je prije godinu dana ponovno otkupio njegov ugovor i ostavili ga još sezonu u Speziji, a iskoristili su klauzulu koju su imali i dobili ga za četiri milijuna eura. Nije da je nedostajalo zainteresiranih za njegove usluge jer u vrijeme dok nije pala odluka povratka u zeleni dres. Spominjali su se brojni velikani u Italiji, ali i van Apenina, a nakon pokazanog u dresu Hrvatske sigurno će se popis zainteresiranih samo širiti.

REUTERS/Gonzalo Fuentes

Kao navijaču Hajduka san mu je bio istrčati pred punim Poljudom i ispunio ga je u dresu Hrvatske debijem protiv Francuske. Tu gdje je baš htio zaigrati pokazao je da se na Dalićevom popisu nije našao slučajno već kao stoper željan duel igre u kojoj obično izlazi kao pobjednik, a kraći kraj su izvlačili s njim Danci na Parkenu pa opet Francuzi na Stade de Franceu.

S odmakom od godine dana kad smo razgovarali i kad je rekao da može više i bolje povjerovali smo mu znajući što je u pozadini te izjave i na kojim temeljima stoji, a danas mu vjerujemo još više. Sve što je pokazao u ovim utakmicama Lige nacija i na sebe prebacio pažnju rezultat je napornog rada i odricanja. Čak i spremnosti propustiti bratovo vjenčanje dok neki kojima konkurira na toj poziciji ga organiziraju u isto vrijeme. Tinjalo je sve to u njemu i sad se rasplamsalo u zvjezdane visine, priča za inspiraciju svakom mladom i starom. I na koncu sve ove pohvale koje dobiva znače mu sigurno nakon svega što je prošao da dođe do ovog danas, ali će isto ostati skroman unatoč priči iza njega. Priči vrijednoj za scenarij holivudskog blockbustera.

Da se to iščitati i iz njegovih izjava nakon svega. I dalje ističe kako mora nastaviti raditi i nakon što je lice sportskih naslovnica. Rad i upornost njegov su put, a za žrtve koje je bio spreman napraviti danas uživa plodove. Sve je išlo ionako korak po korak pa je i ovo tek jedan korak u ciljevima uspjeha koje postavlja ispred sebe, a vjerojatno danas više nema onih koji mogu posumnjati da će ih i ispuniti.