Prvi pravi ispit Tudorove filozofije koji će pokazati Hajdukov smjer

Vrijeme Čitanja: 7min | sub. 29.02.20. | 14:18

Navijači Bilih su dobili trenera po svom guštu, njegova želja je stvoriti napadački nogomet. Sljedeća tri kola pokazat će nam je li na dobrom putu…

Danas se u Gradskom vrtu igra derbi između Osijeka i Hajduka (15:00 sati), koji bi iako je puno kola do kraja mogao usmjeriti ambicije obje momčadi. Splićani trenutno drže drugo mjesto koje je postavljeno kao glavni cilj sezone jer donosi mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a samim tim otvara veliku mogućnost zarade koja je prijeko potrebna za držati korak. Osijek s druge strane također cilja na najveće stvari, ušli su u projekt izgradnje najmodernijeg stadiona u Hrvatskoj te žele ponos Slavonije podići na najveću moguću razinu.

Pogledajte TEČAJEVE na utakmicu Osijek – Hajduk

Dok se Osječani  godinama podižu i polako postavljaju na najvišu točku hrvatskog nogometa, Hajduk s druge strane već desetljećima životari i nikako da napravi onaj presudni korak vraćanja na sami vrh i borbu za trofeje gdje realno zbog renomea i navijačkog puka pripada.

Majstori s mora su ovu sezonu počeli na čelu sa Sinišom Oreščaninom, koji je na prvu radio solidan posao, no ispadanje od „ribara s Malte“ mu je ipak bio preveliki minus da vjerojatno ni on sam nije mogao prijeći preko toga. Nakon njega na klupu je sjeo Damir Burić, koji je na prvu podigao posrnulog diva. Međutim, ostavio je dojam trenera koji zna jako puno o nogometnoj taktici te da zna kvalitetno postaviti utakmicu, no kad stvari krenu nizbrdo nije pokazao takozvanu B varijantu. Dokaz njegove studioznosti su rezultati protiv momčadi iz vrha, no kad se igralo protiv na papiru slabijih ekipa kao da se nije imalo hrabrosti za krenuti naprijed. Pobjeda ili neriješeni protiv dominantnog Dinama, a poraz od Intera i ostalih jednostavno ne donosi ništa konkretno.

Ispadanje iz kupa od Gorice Buriću su ispisali otpusno pismo, čekao se samo kraj polusezone da to postane službeno, iako su svi u Hrvatskoj znali da je Šolta već tad bivši. Na njegovo mjesto sjeo je Igor Tudor, po svakom realnom nogometnom zaljubljeniku, a pogotovo ljubitelju Bile boje najbolje moguće rješenje. Razloga za takav zaključak je puno. Prvi od svih je da je Tušo Ajdukovo dite, prošao je sve selekcije Bilih, a klub mu je omogućio sve što je svojim radom u konačnici i dobio. Drugi razlog je što je Tudor dijete s ulice Splita, a ako imalo poznajete stvarnost Cvita Mediterana znate da je to jako bitno, jer je on kako bi Splićani rekli „njihov“. Treći razlog je što on neizmjerno voli Hajduk i živi za taj klub, a samim tim i osjeća što taj klub predstavlja. Zadnji razlog i možda u nekom drugom svijetu ili regiji najbitniji njegovo iskustvo. Igrački je prošao sve i mladi igrači ga gledaju kao uzora i zvijezdu vodilju, a tek nakon toga i kao trener.

 

Kad pogledate imena klubova koja je trenirao i vidite Udinese, PAOK, Galatasaray jednostavno se smrznete jer realno trener s takvim CV-ijem može raditi u HNL-u jedino ako obožava taj klub i nikako drugačije. Mnogi će osporiti te angažmane kao „što je on napravio tamo“, „gdje se zadržao duže od šest mjeseci“ ili najjača „da je išta valjao ostao bi tamo“. Sam Tudor je svjestan da je povratak u HNL velika strelica prema dolje u životopisu, ali jednostavno ga je privuklo pomoći „svojoj najvećoj ljubavi“ i u tome vidi najveći izazov.

No, bez obzira na bezuvjetnu ljubav Tudor će u Hajduku trajati koliko to rezultati dopuste. Realno, džabe vama u Splitu sva ljubav, priče i demagogije, ako nisi prvak „svita“ ne valjaš i „aj ća“.

Sad se postavlja pitanje kako to napraviti i što je Tudor dobio u ruke. Što se opipljivih stvari tiče i onoga prostom oku vidljivog, Hajduk je preuzeo kao drugoplasiranu momčad s dva boda prednosti ispred Rijeke. U prva četiri kola protiv realno slabijih momčadi uzeo je devet bodova, a jedini kiks imao je u Koprivnici protiv Belupa, kad je nakon vodstva 0:1 u prvom poluvremenu Jurić dobio crveni karton, što najveći kritičari kao pogrešku mogu pripisati baš njemu. Međutim, proljeće se do sad može nazvati uspješnim, ali tek sad kreće prava bitka. Hajduk u slijedeća tri kola igra protiv izravnih konkurenata, a baš ta tri kola mogu usmjeriti sezonu.

Kako će izgledati Tudorov Hajduk tek ćemo sad zapravo vidjeti. Prvu stvar koju je novi trener napravio je promjena sustava na 3:5:2 te je obećao napadačku igru kakvu želi publika. Sad je pitanje ima li on konja za tu utrku. Najvećem nogometnom laiku je jasno da Hajduku nedostaje golgeter, od odlaska Futacsa Bili nemaju kilera. Mijo Caktaš je već neko vrijeme udarna napadačka opcija, Jairo igra sjajno, Eduok također pokazuje svoje sposobnosti. No, ova polusezona će pokazati je li to dovoljno.

Kako je Hajduk trgovao? Klub je nenadano napustio Bradarić te se u zadnjoj liniji otvorila rupa, dovedeni su Mujakić i Dimitrov. Nakon uvodnih kola su se pokazali kao dobre kupovine, ali pitanje se postavlja jesu li oba potrebna, s obzirom da na toj poziciji imaju Simića, Ismajlija, Vučura, Radića i Vuškovića. No, možemo reći da je zadnja linija kompletirana.

U veznom redu Caktaš i Hamza su nedodirljivi, koliko Dugopoljac daje u napadu, toliko Gambijac drži konce u svojim nogama. Jradi se krajem prošle polusezone, a pogotovo u uvodnim kolima proljeća promovirao u trećeg veznjaka, tu je još Jurić. Najveći gubitnik početka Tudorove ere je Darko Nejašmić, zasigurno veliki dragulj kluba s Poljuda, ali na samom startu nije ni blizu mape. Međutim, on je mlad igrač, vremena za napredak ima i pred njim je gotovo sigurno velika karijera. Kad se sve sagleda Hajduk je u sredini kvalitetno pokriven.

Josip Juranović je kod sve trojice trenera neprikosnoven na desnoj strani, dok je na lijevoj gužva. Hajduk je na početku sezone za tu poziciju doveo Čolinu i to za 700 tisuća eura, što je velik novac i Ivan Dolček za 500 tisuća eura, ali su obojica dolaskom Tudora pali u drugi plan. Na samom startu novi trener je na tu poziciju na opće čuđenje gurnuo Marina Jakoliša, napadača koji sve ima, ali ga jednostavno neće gol, ili kako bi navijači surovije komentirali ne zna zabiti. Nije ta odluka bila toliko loša, no nije bila ni najbolja pa se na lijevom bočnom pojavio Tahiraj. Albanac s talijanskom putovnicom se pokazao za sad kao pravo otkriće, nogometaš koji je u Hajduk došao kao desno krilo, a Oreščanin ga je gurao na i polušpicu, ali se također kao i trener izgubio nakon Gzire, te je u konačnici završio na lijevom bočnom. Tahiraj je trkački jako sposoban i samim tim idealan za pokrivanje cijele strane što se traži u ovom sustavu. Koliko je loša za Čolinu situaciju što je trenutno izgubio mjesto, možda je i dobro jer ga takva konkurencija tjera da pokaže zašto je toliko plaćen, a sigurno da vrijedi.

Napad je bez obzira na 41 postignut gol u 23 kola ipak Hajdukova najveća boljka. Jairo već drugu sezonu igra dobro, kreativan je živ i daje tempo napadu te je njegovo mjesto zacementirano. Druga violina je Eduok, koji se nakon početnog blijeska izgubio, no ponovno je uhvatio formu i postao strah i trepet protivničkog kaznenog prostora. Najveći dobitak priprema Igora Tudora je Leon Kreković, mladi Kninjanin je otišao na turske pripreme kao igrač druge momčadi i zadovoljio struku te je od proljeća prvotimac i to ne bilo kakav već onaj za kojeg će se kroz dogledno vrijeme kuniti i najveći skeptici. Navijači su u njemu dobili ono svoje „dite“ koje čekaju, napadača vanserijske brzine i smisla za igru, sad kako će se razvijati vrijeme će pokazati. Drugo ime je Jakov Blagajić, ofenzivni veznjak koji u drugoj momčadi igra sjajno, a na priprema je među prvotimcima pokazao dašak svog talenta te se najavio kao ozbiljan konkurent i budućnost Hajduka. Međutim, ponavljamo Bilima za nešto više treba golgeter koji će garantirati 15 golova po sezoni i uprava će na ljeto definitivno morati raditi na tome.

Kad se sve to sagleda, Hajduk ima kvalitetu, a Tudor ima znanje i ima ono u gaćama za povesti ih. Međutim, realno do sad je sve bila igra, bez podcjenjivanja ikoga, tek sad slijede ozbiljni ispiti, a prvi je u Gradskom vrtu protiv jednog od glavnih konkurenata i momčadi koja ima glavu i rep te potrebnu snagu. Koliko momčad s Poljuda može bez golgetera, je li ova formacija dobra, koliko i može li Tahiraj u ovom trenutku dati više od Čoline... Sve su to pitanja na koja ćemo dobiti odgovor u naredna tri kola, a s današnjom utakmicom počinje ispit Tudorove filozofije koji bi trebao pokazati da je Hajduk na pravom putu ili…

Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.

POVRATAK NA NASLOVNICU

(Foto: Pixsell)


Tagovi

izdvajamoLeon KrekovićDamir BurićSiniša OreščaninIgor Tudor

Ostale Vijesti