Nel Pavletic/PIXSELL
Nel Pavletic/PIXSELL

Prošle sezone – tko te pita, ove – svi za jednog, jedan za sve!

Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 16.08.25. | 08:02

Rijeka protiv Dinama nema imperativ, a ako Rujevica 'izgori' kako je to htio Đalović, onda mogu s Kovačevićem nastaviti tamo gdje su stali na kraju prošle sezone...

Neki će nogomet okarakterizirati igrom grešaka, neki će reći da na kraju uvijek dobiješ koliko daš, baš kao što postoje oni koji vjeruju da je sreća glavni faktor uspjeha ili neuspjeha. Svatko ima neku svoju teoriju, neko svoje razmišljanje, ali nema nikakve sumnje da funkcioniranje jednog sportskog kolektiva najviše determinira rezultat. Fan shopovi najbolje rade nakon pobjeda, tada se dobivaju novi članovi i pretplatnici, baš kao što su sponzori također nešto šire ruke... Nekada jedan gol promijeni baš sve. I dobro je kada promijeni na dobro, jer kada promijeni na loše...

Ali, da, to je nogomet. Sjetit ćemo se tako onog govora Al Pacina iz filma Any Given Sunday kad je pričao o inčima (centimetrima) koji rade razliku. Prošle sezone Rijeka je osvojila duplu krunu jer je – kada je bilo najpotrebnije – isporučila. I njen lajtmotiv bio je ‘tko te pita’. Onaj jedan inč, onaj jedan centimetar... Tu su osvojili naslov. Bilo je, dakako, izvedbi za prste polizati, prve na pamet padaju one protiv Dinama, Hajduka i Osijeka, ali kada gledamo na osvajanje duple krune danas, s odmakom od nekoliko mjeseci, ispostavlja se kako su Riječani do povijesnog uspjeha došli jer su ga više željeli od protivnika. I jer nisu imali što za izgubiti u utrci u kojoj su se neplanski našli.

Nakon što su prvenstvo otvorili vrlo dobro, osvojivši četiri boda u dvije utakmice, a onda i protiv Shelbournea velikim preokretom ‘kaparili’ europsku jesen, nogometašima Rijeke pao je veliki teret s leđa. Radomir Đalović je u 364 dana (dan nakon utakmice protiv Shelsa proslavio je svoj prvi trenerski rođendan na klupi Rijeke) osvojio duplu krunu te osigurao Europu u drugoj sezoni. I to s – ako ćemo biti baš potpuno iskreni – ne baš najboljim kadrom u eri Damira Miškovića. Usporedimo li, primjerice, momčad Rijeke koja je sezonu prije osvajanja prve duple krune ostala kratkih rukava te momčad Rijeke sada, nekako smo dojma da bi u toj utakmici većina svoj novac stavila na Anasa Sharbinija, Moisesa, Močinića, Tomasova i ostale velemajstore.

Radomir Đalović, dakako, nije jedan od tih ljudi. Iako ova Rijeka ima neke svoje limite, zajedništvo ih prilično snažno gura prema naprijed. I zato nije čudno da su baš oni prva momčad Rijeke koja je u Europi u prvoj utakmici na domaćem terenu izgubila pa onda u uzvratu izborila prolazak dalje. Zvuči malo nadrealno, ali stvarno je tako. Ono što je prošle sezone bilo ‘tko te pita’, ove bi moglo biti ‘svi za jednog, jedan za sve’!

Dinamo? Odvrtimo li film godinu dana unazad, sjetit ćemo se kako su baš Plavi došli na Rujevicu nakon posljednjeg Rijekinog euro-ogleda u sezoni. Ishod te europske utakmice nije baš sličan ovom iz Irske, svi se sjećamo kako je Rijeka prošla u Ljubljani, a dok su nogometaši Dinama na Grobniku prolazili naplatne kućice, a navijači Rijeke lagano, s noge na nogu, hodali prema Rujevici, tema razgovora nije bila može li Đalovićeva momčad iznenaditi, već s kolikom će razlikom Dinamo slaviti.

Ali, to se ipak nije dogodilo. Rijeka je prvo preživljavala prvih pola sata, da bi onda na kraju mogli više žaliti za propuštenom pobjedom (1-1). Zanimljivo, ta utakmica ujedno je bila početak neporaženog niza koji je potrajao do kraja prvog dijela sezone. Rijeka je prvo ‘na ferije’ otišla kao vodeća momčad prvenstva, da bi se tamo onda zadržala i na kraju školske godine. Nitko iz Dinama neće reći da su prvenstvo izgubili jer u tom ogledu nisu slavili, puno previše kikseva upisali su u proljetnom dijelu prvenstva, ali kada se na sve to opet gleda s jednim malo opipljivijim odmakom, onda ‘što ako’ priče postaju i ne tako utopističke. Što ako, što ako...

Nitko ne tvrdi da će utakmica koja je pred nama biti ključna u borbi za naslov prvaka Hrvatske. Ali, kasnije, za mjesec, dva ili pet, mogla bi biti znatno važnija nego danas. Ako ne ništa, onda zbog međusobnog omjera. A da to baš i nije nebitna stavka vidjeli smo prošle sezone...

Rijeka u utakmicu ulazi rasterećena, bez ikakvog imperativa. I ne bi bilo nikakvo iznenađenje da Đalović napravi nekoliko promjena u odnosu na sastav koji je istrčao na Tolka Parku. Neki su igrači roviti, skoro pa polovica svlačionice za sebe će reći da nisu na 100 posto, ali kada Dinamo dolazi na Kvarner, baterija na mobitelu puni se ekstra brzo. Takve utakmice svi žele igrati! Doduše, zbog crvenog kartona sigurno nema Petroviča, premda mu je kazna smanjena na samo jednu utakmicu nakon objave Komisije. Da je pravde, igrao bi i protiv Dinama, ali koga nema, bez njega će se Đalović morati snaći. Druge nema...

Uoči ogleda protiv Dinama tema je svakako i Niko Janković. Kojeg navodno u njegovom WV-u već čeka spakirani kofer. Turska bi trebala biti njegova sljedeća destinacija, Fenerbahçe je zagrizao i sada se peglaju posljednje sitnice posla. Iako, u petak se navelike pisalo da je Fenerbahçe za 20 milijuna eura osigurao dolazak lijevog krila iz Red Bull Salzburga Dorgelesa Nenea pa je zasad nejasno hoće li to utjecati na transfer Jankovića. Bilo kako bilo, Rijekin polivalentni veznjak je podno Učke ostavio velikog traga, osvojio je trofeje, zabio neke važne golove, igrao Europu... Došao kao potencijal, a (vjerojatno) odlazi kao još veći. I to onda znači da je Rijeka s njegovim dovođenjem - pogodila. Iako još nije ni otišao, neka ne iznenadi ako se jednog dana, kad se ostvari u Europi, odluči vratiti na Rujevicu, odnosno svoje Srdoče. O Kvarneru sigurno nije sanjao kad je tek počeo igrati nogomet, ali taj klub i taj grad su ga oblikovali kao igrača i osobu.

Što se tiče Plavih, o njima ne treba trošiti riječi. Ako je netko zaboravio, ovog su ljeta potrošili oko 20 milijuna eura na odštete za ulazne transfere, dok je jedan Niko Galešić, za kojeg su zimus Rijeci platili 3,5 milijuna eura te otpisali 50 posto potraživanja za Niku Jankovića, danas ‘zabetoniran’ na klupi. Neslužbeno se može načuti kako Zvonimiru Bobanu (odnosno Mariju Kovačeviću, pardon) baš i nije po guštu, ali to više svakako nije Rijekina stvar. Svatko je kovač svoje sreće.

Nego, što bi Riječani trebali očekivati od ovog ogleda? I sve i ništa, i pobjedu i potencijalno neke druge ishode. Đalović je ispunio svoje obećanje, navijači će moći na europska gostovanja, a sada je na njima da uzvrate uslugu pa da napune Rujevicu za koju se trener Rijeke nada da će ‘izgorjeti’. Rijeka je uvijek bolja kada ne mora, dok Dinamu svojevrsni imperativ pozitivnog rezultata može biti nekakav tip tereta. Ali, to ćemo ionako sve vidjeti kad utakmica počne...

Ne zamaraju se Riječani pričama jesu li favoriti ili ne, ali ako ključni inči budu na njihovoj strani, ako budu svi za jednog i jedan za sve te se budu borili za svaki centimetar terena kao protiv Shelbournea, tada za njih nema nikakve brige.

Utakmicu na Rujevici sudit će Patrik Kolarić iz Čakovca. Pomoćnici su Bojan Zobenica iz Velike Gorice i Ivan Janić iz Iloka. Četvrti sudac bit će Duje Strukan iz Splita, dok će u VAR sobi dežurati Mario Zebec iz Cestice i Vedran Đurak iz Sv. Ivana Zeline

Očekivani sastav Rijeke (4-2-3-1): Zlomislić - Oreč, Majstorović, Radeljić, Devetak - Dantas, Gojak - Ndockyt, Fruk, Janković - Jurić. Trener: Radomir Đalović


HNL, 3. kolo

Petak, 15. kolovoza

Vukovar 1991 – Istra 1961 1-1

Subota, 16. kolovoza

Lokomotiva – Gorica, 18.15

Rijeka – Dinamo, 21.00

Nedjelja, 17. kolovoza

Varaždin – Osijek, 18.45

Hajduk – Slaven Belupo, 21.00

ODIGRAJ ODMAH!


Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.


Tagovi

HNK RijekaRijekaGNK DinamoHrvatska nogometna ligaHNL

Ostale Vijesti