Prošao je kroz težak put u karijeri, nosi specifičan broj, a sad mu se ispunio dječački san

Prije nekoliko dana hrvatski izbornik Zlatko Dalić objavio je popis reprezentativaca za utakmice Lige nacija koje se igraju u lipnju. Dalićev popis neke je iznenadio s obzirom da se na njemu našlo nekoliko debitanata među kojima je i 24-godišnji stoper Martin Erlić. Momak iz okolice Zadra, točnije Tinja, cijelu karijeru gradio je u Italiji od Serie C do Serie A, a trenutno je u Speziji na posudbi iz Sassuola.

Posljednju utakmicu u dresu Spezie nakon četiri godine odigrat će u posljednjem kolu Serie A protiv Napolija.

Uoči posljednje utakmice sezone u dresu Spezije dao je intervju za talijanski fantacalcio.it te govorio o osjećajima pred odlazak iz La Spezije, najtežim napadačima za čuvanje, dolasku u Italiju, djetinjstvu i tome da će zaigrat s Lukom Modrićem.

„San mi je zabiti Napoliju u zadnjem kolu. Lakše dišemo otkad smo osigurali ostanak. Borit ću se za svaku ničiju loptu, stalno ću unositi nered i učiniti sve da ostvarimo pobjedu u zadnjoj utakmici pred našim navijačima“, kazao je i potom govorio o napadačima koje je najteže čuvati.

„Igrače poput Driesa Mertensa ili Laura Martineza je najteže čuvati, jako su brzi u međuprostoru. Dajte mi radije Ibrahimovića, Zapatu i Immobilea. Oni su jači, ali s njima se lakše nosim“.

Odgovorio je i na pitanje u kojem mu je sustavu lakše igrati.

„Igrao sam skoro uvijek u obrani od četiri braniča. Igrati s trojicom je lijepo jer možeš duboko izlaziti i ići u napad, ali ipak sam navikao igrati u liniji s četiri.“

Otkrio je svoja iskustva od dolaska u Italiju te zašto nosi borj 28.

„Počeo sam u Serie C. Nije lako tamo početi jer sanjaš puno više, ali sada savjetujem mladima da probaju to iskustvo. Mene je učinilo boljim i zrelijim igračem. Zašto nosim broj 28? U Čast Paolu Cannavaru, jako puno mi je pomogao kad sam stigao u Italiju. Na posudbi u Studirolu sam prvi put počeo nositi taj broj“, rekao je Erlić i potom se prijetio teškog djetinjstva:

„Kada mi je bilo osam godina, otac mi nije imao ni 50 lipa za užinu. Te 1995. godine završio je teški rat u mojoj zemlji i on je morao sav novac uložiti u renoviranje bombardirane kuće... Braća i rodbina našli su spas u Udinama“, otkrio je Erlić.

Na kraju je zaključio kako će mu Spezija ostati u lijepom sjećanju.

„Vjerojatno ću igrati na velikim europskim stadionima, ali Spezijin će za mene ostati esencija nogometa. Nema puno ljudi, samo 11 tisuća ljudi, ali stvaraju emociju i buku kao da ih je puno više. Ovi ljudi imaju strast i podsjećaju me na Splićane. Ako pobijediš, ti si za njih bog, a ako izgubiš, a dao si sve od sebe, poštovat će te.“