Posljednje finale Brazila i Argentine: B momčad Selecaa 'razmontirala' Gaučose i započela Messijevu agoniju (VIDEO)

U noći sa subote na nedjelju, u 2 ujutro po hrvatskom vremenu, Brazil i Argentina odigrat će na legendarnoj Maracani finale 46. izdanja prvenstva Južne Amerike.

U 'pred-Copa America' eri, koja je trajala od 1916. do 1975., samo je pet turnira odlučeno s finalnim utakmicama. Na preostalima je titulu osvajala najbolja momčad u skupini.

U takvom formatu, Argentina i Brazil sučelili su se samo jednom u finalu, 1937. u Buenos Airesu Argentina je nakon produžetaka slavila 2:0 pogocima De la Mate u 102. i 112. minuti i tako nanijela Brazilu drugi poraz na turniru.

Od pokretanja Copa Americe (1975.) , Brazil i Argentina susreli su se u samo dva finala. I to dva uzastopna. Na prvenstvu 2004. u Peruu, finale je završilo bez pobjednika u regularnom dijelu. Cesar Delgado zabio je za Gaučose u 87. za 2:1, a Brazilu je produžetke donio Adriano pogotkom u 93. minuti. O pobjedniku su odlučivali penali, Brazil je na kraju slavio realiziravši sva četiri jedanaesterca, a Juilio Cesar obranio je udarac Andresa D’Alessandra, dok je Gabriel Heinze opalio je preko gola.

Tri godine kasnije u Venezueli, gledali smo posljednji susret ove dvije velike nogometne nacije u finalu kontinentalnog turnira. Turnir se igrao godinu dana nakon završetka Europskog prvenstva u Njemačkoj 2006. na kojem su obje reprezentacije, unatoč velikim očekivanjima, podbacile i završile natjecanje u četvrtfinalu.

Brazil je na tu Copu došao bez najvećih zviJezda. U kadru nije bilo Ronaldinha, Kake, Adriana, Ronalda, Dide, Julia Cesara, Lucia, Roberta Carlosa, Cafua, Ze Roberta... Selecao su predvodili ‘klinci’ Robinho, Julio Baptista, Diego, Maicon, Dani Alves, Anderson, Elano...

S druge strane, Argentina je došla u najjačem sastavu. Na vratima je stajao Roberto Abbondanzieri, bekove su igrali legendarni Javier Zaneti i Gabriel Heinze, stopere Roberto Ayala i Gabriel Milito. U vezi su stajali Juan Sebastian Veron, Javier Mascherano, Esteban Cambiaso, na polušpici Juan Roman Riquelme, a u napadu Carlos Tevez i – Lionel Messi, kojem je to bilo prvo međunarodno finale. No, na Messija ćemo se vratiti...

Prije toga, pogledajte klupu Gaučosa na tom turniru. Diego Milito, Hernan Crespo, Rodrigo Palacio, Pablo Aimar, Fernando Gago, Nicolas Burdisso, Jan Carrizo...

Sama usporedba kadra jasno je nalagala tko je na ovom turniru prvi favorit. Brazil je na otvaranju izgubio od Meksika, da bi na krilima sjajnog Robinha, koji je zabio četiri gola u preostale dvije utakmice, Carioce pobijedile Čile 3:0 i Ekvador 1:0.

Argentinci su s druge strane ‘pomeli’ jaku skupinu s Paragvajem, Kolumbijom i SAD-om. Sve tri pobjede uz gol-razliku 9:3, od čega je trećinu golova zabio Hernan Crespo.

Brazil se u četvrtfinalu ponovno susreo s Čileom, ovaj puta je Dungina momčad slavila 6:1, Robinho je ponovno predvodio Brazilce s dva pogotka, a u finale su se plasirali nakon boljeg izvođenja penala protiv Urugvaja nakon što je regularni dio završio 2:2.

Argentina je pak pomela Peru 4:0, onda i Meksiko 3:0, a u obje utakmice u strijelce se upisao Leo Messi.

Nakon što tada 20-godišnji klinac, kojem se predviđala neviđena karijera, godinu ranije u Njemačkoj nije dobio ozbiljnu priliku, ovdje je iz udarnog sastava izgurao veličine poput Crespa i D. Milita i postao je nezamjenjivi igrač Basileove momčadi.

Malo se kada dogodilo da je Brazil bio potpuni autsajder u jednoj utakmici kao te večeri na stadionu Jose Encarnacion. Osim razlike u igračkom kadru, Brazilci su imali tek jednu napadačku superzvijezdu Robinha, a Argentinci njih nekoliko. Uz to, forma Argentine nije naslućivala raspad sistema.

A on se dogodio to da su Gaučosi doživjeli sudbinu Brazila sa Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj. Težak, pa čak i neshvatljiv poraz od 0:3. Julio Baptista zabio je već u 4., Ayala je postigao autogol pred kraj prvog dijela, a snove Argentinaca i tada golobradog Messija definitivno je zapečatio Dani Alves u 69.

To je bilo prvo Messijevo finale, a tada niti najveći skeptici nisu vjerovali da taj neviđeno talentirani nogometaš 14 godina kasnije, s 34 na leđima, još uvijek neće imati trofej s reprezentacijom.

Daljnja reprezentativna karijera Lea Messija je poznata. S Argentinom je izgubio finale Svjetskog prvenstva 2014. u Brazilu od Njemačke (0:1), zatim dvije vezane Cope Americe (2015. i 2016.), nakon 0:0 i lošijeg raspucavanja penala od Čilea.

Ukupni učinak Messija u finalima s Argentinom je četiri finala, četiri poraza i gol-razlika 0:4.

Mnogi skeptici tvrde kako Messi ne može biti najbolji nogometaš svih vremena dok ne osvoji međunarodni naslov s Argentinom. Jer, iako su ti izbori za najveće svih vremena u nekom sportu ili disciplini uvijek prožeti velikom dozom subjektivnosti osobe ili osoba koje ga rade, činjenica jest da su u svim sportovima najveći svih vremena – pobjednici.

Samim time, Messi ne može biti najveći svih vremena jer je 'gubitnik'. Barem kada je riječ o reprezentaciji Argentine koja na svaki turnir u kojem dolazi spada među najuži krug favorita....

No, to se može promijeniti. 14 godina nakon tog prvog Messijevog finala, i posljednjeg u kojem su se susreli Brazil i Argentina, Messi ima novu priliku dokazati skepticima da je on ipak pravi i jedini – ‘GOAT’.

Messi više nema puno prilika za osvajanje reprezentativne titule. Slijedi ga još prvenstvo u Kataru, možda još jedna Copa America...

Stoga će osim na samoj utakmici veliki fokus javnosti u noći sa subote na nedjelju upravo biti na učinku najboljeg igrača današnjice koji u prethodna četiri finala nije uspio zabiti niti jedan jedini pogodak....