Poseban je osjećaj probuditi se jutros u Mostaru

Teško je, kao nekome tko nije rođeni Mostarac i ne živi ovdje cijeli život, govoriti o važnosti jedne utakmice. Ne možeš to do kraja osjetiti kao oni koji su uz Zrinjski desetljećima. Ali možeš vidjeti. I možeš osjetiti koliko znači. Zato sam iskoristio priliku porazgovarati sa starijim navijačima. Onima koji su klub pratili još od obnove, u teškim ratnim godinama. Onima kojima današnja Europa nije samo sportski uspjeh, nego potvrda da sve ono prije nije bilo uzalud.

Teško je ne primijetiti ponos u njihovim očima dok pričaju o Ligi Herceg-Bosne. O vremenima kad su se 'orale njive' po Hercegovini, kad su uvjeti bili skromni, a ambicije ograničene realnošću. Kad su igrači igrali za minimalac, a na utakmice se išlo jer je to bilo pitanje identiteta, a ne rezultata.

Pričaju potom o godinama jedinstvene Premijer lige, o putovanjima u Sarajevo kao velikim gostovanjima, o Orašju kao najdaljoj destinaciji. O sezonama kad se živjelo za vikend i za tih 90 minuta. I onda danas – taj isti klub igra nokaut fazu Konferencijske lige protiv Crystal Palacea (18.45, Arena Sport 3). Kluba koji možda nije u bajnoj formi, ali koji iz vikenda u vikend igra pravu Premier ligu. Koji gostuje kod Cityja, Tottenhama, Uniteda. To je razina o kojoj puno veći klubovi iz regije godinama mogu samo sanjati.

I nije Zrinjskom ovo prva takva utakmica. Igrali su Plemići i protiv Aston Ville. Ali tada je put bio drukčiji: ispadanje iz Lige prvaka pa selidba u Europsku, pa u Konferencijsku. Bio je to uspjeh, ali kroz sustav. Sada je drukčije. Sada je ovo nokaut faza izborena prolaskom ligaške faze. Odigrana ozbiljna utakmica s igračem manje u Mainzu. Bod protiv Rapida. Mnoge druge utakmice u toj fazi natjecanja. Rezultati koji nisu slučajni, nego plod kontinuiteta. Od obnove kluba u krvavom ratu kao simbola identiteta, preko borbe za financijsku opstojnost, do statusa glavnog ponosa Mostara i Hercegovine – to je put koji traje desetljećima.

Jedna od najljepših pjesama o Zrinjskom kaže: Pola ti vijeka ime branili/Trn u oku uvijek bio si/Ni u snu nisu mogli vidjeti/Da titule će Zrinjski slaviti.

I ne samo da ih slavi – titule su postale tradicija. Ali sada se gleda dalje. Sada se ozbiljno priča o prolasku dalje u Europi. Jutros u Mostaru osjeti se nešto posebno. Nije to euforija. Više je to neki pritajeni optimizam, neka tiha sigurnost da ovo nije došlo slučajno. I uz svu svijest o snazi protivnika, negdje između prve jutarnje kave i ozbiljne analize utakmice, čuješ ono mostarsko: “Ma 'ta će Palace.”

U toj rečenici nema podcjenjivanja. U njoj je sav put od livada po Hercegovini do europske nokaut faze.