Portugalčeva lekcija iz pragmatizma: Kako je Amorim srušio četverogodišnje prokletstvo
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 27.12.25. | 09:13
Pobjeda nad Svrakama otkrila je novo lice Crvenih vragova. Svjesno odricanje od posjeda, afirmacija novih lica i dokaz da postoji život bez kapetana sugeriraju da je na Old Traffordu započela dubinska rekonstrukcija, a ne samo krpanje rezultata
Manchester United je na Boxing Day protiv Newcastlea odigrao utakmicu koja možda nije bila lijepa za oko, ali je bila savršeno prilagođena trenutku u kojem se klub nalazi: između rezultatskog pritiska i nužnosti da se vrate elementarne stvari poput kompaktnosti, discipline i samopouzdanja. Ruben Amorim tom je pobjedom od 1-0 dobio više od tri boda: dobio je potvrdu da svliacionica prati njegov zaokret prema pragmatičnijem nogometu.
Ključna stvar nije u rezultatu, nego u načinu na koji je do njega došao. Portugalski trener se svjesno odrekao svog prepoznatljivog modela s trojicom u zadnjoj liniji i visokim presingom te posegnuo za četvorkom u obrani, nižim blokom i pristupom: prvo se obraniti, pa onda tražiti trenutak za udarac. United je završio utakmicu s jedva trećinom posjeda, što je za klub njegove tradicije gotovo hereza, ali u kontekstu ozljeda i krhkog samopouzdanja radilo se o racionalnom odabiru.
Amorim je, kako ističe BBC, vrlo otvoreno priznao da je ovaj United morao promijeniti stil:
“Ne zauvijek, nego privremeno, dok momčad ne stekne dovoljno stabilnosti da se vrati na dominantniji nogomet. Svi su napravili korak više bez lopte.”
Prava priča oblikuje se iza gola, u načinu na koji je funkcionirala zadnja linija. Lisandro Martinez i mladi Ayden Heaven iznijeli su ogroman teret, pogotovo s obzirom na to koliko je Newcastle forsirao ubačaje i pretrpavanje kaznenog prostora. Martinez se opet nametnuo kao igrač koji diktira agresiju, dok je 19-godišnji Heaven pokazao da može pratiti ritam Premier lige. Usto, Lammens je na golu odradio posao bez suvišne drame, dopunjavajući sliku momčadi koja se napokon zna organizirano braniti.
Jedna od simbolički najjačih činjenica jest da je United uspio pobijediti bez Brune Fernandesa, što se u ligi nije dogodilo gotovo četiri godine. To otvara dvije važne teme: prvu, da je Amorim sposoban izgraditi funkcionalan plan i bez igrača koji je do jučer bio alfa i omega svake akcije; drugu, da se u svlačionici polako pomiče hijerarhija odgovornosti.
Uloga mladih igrača poput Patricka Dorgua i Heavena tu postaje ključna. Dorgu je – osim gola – važan jer predstavlja profil na kojem Amorim gradi novi United: fizički moćan, taktički discipliniran i spreman trpjeti utakmice koje nisu dizajnirane za highlightse.
Iz perspektive Svraka, utakmica je bila podsjetnik na granice njihove sadašnje verzije. Brojke će mnoge zavarati: Newcastle je imao 66% posjeda, omjer udaraca 16-9 i triput više dodira u suparničkom kaznenom prostoru (43 naspram 15). No, upravo u tom neskladnom odnosu između statistike i rezultata leži ključ priče. Eddie Howe složio je momčad koja je kroz veći dio susreta kontrolirala ritam, širila igru preko bokova i pretrpavala kazneni prostor, ali opet nije pronašla ono što u Premier ligi na kraju jedino vrijedi – hladnokrvnost u završnici.
Eddie Howe je i sam nakon susreta bio svjestan da se njegova momčad prečesto zaustavlja na rubu kaznenog prostora
“Prečesto se zaustavljamo na rubu kaznenog prostora, bez dovoljno odlučnog zadnjeg pasa i agresivnog utrčavanja u završnicu.”
Amorimove izjave nakon utakmice mogu se čitati kao manifest nove faze:
“Svi su napravili korak više, svi su prihvatili promjene i rad za momčad. To je jedini način da uvjerimo sami sebe da smo opet sposobni pobjeđivati.”
Time je portugalski stručnjak poslao jasnu poruku da se neće rigidno držati svojih ideja ako osjeti da momčad to trenutno ne može pratiti, zaključuju na Otoku. (G)
