Poraz boli, ali nada postoji...

Posebno je dojmljiva bila predstava mladog stopera Duje Dujmovića koji je na trenutke s nekim potezima djelovao Gvardiolski. Ipak u smiraj prvog dijela, sudačka nadoknada je već istekla, sudac dozvoljava kontranapad domaćih nakon kornera Zrinjskog. Iz tog kontranapada, koji je bio daleko izvan vremena, dogodio se korner koji je također dozvoljen iza vremena i nakon kojeg je lopta u ruku pogodila Bilbiju. Penal čist kao suza, ali upitno je koliko u vremenu s obzirom na to da je već nakon čišćenja domaće obrane kod kornera Zrinjskog trebalo suditi kraj. Realizirali su domaći najstrožu kaznu i mirno otišli na predah.

U drugom dijelu strahovalo se da će momčad načeta virozom i umorom pokleknuti, no to se nije dogodilo. Od zamjena valja tek ukazati na ulazak Antonija Ivančića u 57. minuti koji je donio prijeko potrebnu svježinu u veznom redu, povezao linije te otvorio pitanje je li zaslužio mjesto u startnih 11 na sljedećem susretu.

Upravo taj sljedeći susret dolazi u nedjelju kada u Mostar stiže Cvitanovićevo Sarajevo. Klub koji je u ozbiljnom naletu, a Plemići u tom susretu nemaju pravo na kiks. Svaki eventualni poraz ili remi otvara vrata Borcu iz Banja Luke da se dodatno odvoji.

Što se Europe tiče, Zrinjski i dalje ima sve u svojim rukama. U posljednjem kolu pod Bijeli Brijeg dolazi Rapid, jedina momčad u Konferencijskoj ligi koja do sada nije upisala niti bod. Pobjedom nad njima, Zrinjski bi osigurao mjesto u sljedećoj fazi natjecanja i plasman među 24 najbolja kluba dok bi remijem ovisio o nizu drugih rezultata. Poraz bi značio oproštaj od natjecanja.

Svakako žal ostaje za ovom utakmicom, kao i onom protiv Mainza, kada je također upisan minimalan poraz, iako je dojam da se moglo mnogo više.