Pet točaka Dinamovog ljeta: Ovo ne smije biti vrhunac nego početak! A Liga prvaka je 'sveti cilj'

Uživao je i Zvonimir Boban u toj slavljeničkoj večeri. Nije želio igračima i treneru Mariju Kovačeviću uzeti trenutke slave, nije se eskponirao, ali ponos na licu nije mogao skriti. Da se ne lažemo, bila je to slika njegovog Dinama, onoga što je napravio u prvoj godini svojeg mandata. Dva pehara, pune tribine, ujedinjeni navijački puk. To je zacrtao za tu prvu godinu, zapravo, to je bilo ono što se od njega i očekivalo. Bio je taj njegov Dinamo tijekom sezone često na 'klackalici', moglo je u nekim trenucima sve otići k vragu, kad se samo sjetimo onih poraza od Vukovara 1991, Gorice, Istre 1961, malo tko je mogao predvidjeti ovakav, bajkoviti kraj.

Dinamo je, doista, na kraju sezone pokorio sve. Osvojili su igrači i trener i skoro sve pojedinačne nagrade, dominantno prošli kroz domaća natjecanja, Stojković i Beljo došli i nadomak reprezentacije, a atmosfera i euforija odaslana s Maksimira te zadnje večeri, s utakmice protiv Lokomotive, bio je to šlag na vrhu čitave priče. Da, bilo je promašaja, loših odluka, trošilo se možda i više od mogućnosti, ali kako je netko u toj slavljeničkoj noći kazao:

"Na kraju, samo rezultat! On sve pokriva i kad ga imaš, nitko za drugo i ne pita!"

Potpuno točno. Kad si prvak, kad ovako slaviš pred punim Maksimirom, kad emocije izlaze iz svakog čovjeka na stadionu, od igrača i trenera do najmlađeg navijača, onda se onih slabijih dana nitko i ne sjeća. Tko sad pita za ona tri milijuna eura za Villara, tko pita za Ljubičića, tko se sjeća da je Stojković bio već 'prodan', da je Beljo rijetko igrao 90 minuta i bio na rubu da u očima navijača postane najskuplji promašaj u klupskoj povijesti. Dinamovo proljeće sve je to prebrisalo, sve je lijepo, idilično, a ta subotnja večer bila je upravo ono zbog čega ljudi vole nogomet i kakve večeri u životu priželjkuju.

"Ovo nije vrhunac i ne smije biti. Ovo mora biti početak!", zaključak je, ipak, na kraju te posebne sezone. Svjesni su toga, barem kažu, i u Dinamu, vjerujemo da je svjestan i Zvonimir Boban. Ovo ne smije biti kraj, konačan dokaz nečega, nego prva stepenica na putu prema konačnom cilju, prema 'savršenom' Dinamu. A na tom je putu Liga prvaka na jesen 'sveti cilj', kad prođe mamurluk velikog slavlja, u Maksimiru odmah moraju krenuti u taj projekt. Jer, da, na kraju, samo rezultat, on sve pokriva. I kad ga prvi put ne bude, malo tko će spominjati ovu proslavu, ove dane ponosa i slave. Tako to ide, oduvijek.

Je li Dinamo u ovom trenutku dovoljno konkurentan za Ligu prvaka? To bi natjecanje donijelo financijsku stabilnost, mirnije sutra i temelj za još veću dominaciju u HNL okvirima. Zato je važna! Ali, do rujna je pred Dinamom, pred Bobanom, kao kreatorom ove priče, nekoliko velikih izazova, možemo ih podijeliti na pet točaka. U kojima su prava na greške svedena na minimum.

ZADRŽATI LIVAKOVIĆA, AKO JE IKAKO MOGUĆE!
I navijači su mu poručili: 'Livi, ostani!'. A i njemu nije bilo svejedno tamo na pozornici, to se vidjelo. E sad, može li Dinamo to učiniti? Zvuči puno tih pet milijuna eura, koliko traži Fenerbahce, zvuči i puno ono što bi Livaković dobivao po ugovoru. Ali... Možda postoji neki način, nekakav prostor za dogovor, Turci su uvijek otvoreni za pregovore? Livaković je stup sigurnosti ove momčadi, vidjelo se i po nekim obranama protiv Lokomotive, a adekvatnu zamjenu teško je pronaći, pogotovo za manji novac. Naše mišljenje sigurno nije presudno, ali kad bi Dinamo na ljeto sve 'stavio' na njega, ne doveo više nikoga, možda bi se kladio na pravi broj. Jasno, pod uvjetom da nitko od ključnih igrača ne napusti klub.

KAKO ODOLJETI ZAKONU TRŽIŠTA?
Bit će ponuda za Dinamove igrače, to je nedvojbeno. I za one koje u Maksimiru žele prodati, ali i za one koje bi željeli zadržati. Tu je sad potreban pravi balans, prava procjena je ključna. Zaraditi dovoljan novac da blagajna bude 'zadovoljna', dovesti prave igrače na vrijeme i biti konkurentan odmah na početku sezone. A sve one koji su glavni igrači te priče pokušati zadržati sve do kraja kvalifikacija.