Pet Kovačevićevih misija: Vratiti formu ključnim igračima, probuditi 'senatore', srediti obranu...
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 23.09.26. | 10:03
DInamov trener dobio je priliku tri tjedna pripremati Modre za veliki niz nakon stanke. Posao mu neće biti lagan, pred njim je puno posla
"Čeka nas puno posla u reprezentativnoj stanci, radit ćemo na svim segmentima igre, ali najviše na obrani. Siguran sam da ćemo nakon pauze biti bolji, neki igrači koji su kasnije došli nisu se još uigrali, nekima treba vremena, uvjeren sam da će svi oni u nastavku pokazati kvalitetu.", rekao je Dinamov trener Mario Kovačević nakon dramatične pobjede protiv Lokomotive (3-2). Uspio je na klupi dočekati i ovu reprezentativnu stanku, unatoč svim kritikama zbog lošijih igara i rezultata, koji su ispod Dinamova renoema, no, još uvijek ima podršku Zvonimira Bobana i suradnika. Vjeruju da će uspjeti u nakani i poboljšati Dinamo na svim razinama, u svim segmentima nogometa. Modre nakon stanke očekuje težak raspored, možda i odlučujući za jesenski rezultat, za smjer u kojem će momčad ploviti do zime. Prvo Hajduk na Poljudu, potom Anderlecht, Slaven Belupo, Rijeka, NEC. Pet utakmica u dva tjedna, doista, svašta se u njima može očekivati. I zato, u ova tri tjedna stanke Kovačević i njegov stožer moraju napraviti dosta pomaka u igri, da se Dinamu ne bi ponavljale dosadašnje, (ispod)prosječne partije.
Prvo je pitanje - kako nadomjestiti Mišića? Neće ga sigurno biti protiv Hajduka, možda i duže ovisno o kazni zbog isključenja i sad je pitanje kako Kovačević zamišlja igru bez njega. Hoće li, jednostavno, uskočiti Kiril Kravcov, koji je još enigma i koji nema previše utakmica u nogama? Ili će Kovačević, unutar zadanog sustava, raditi neke manje preinake, možda zaigrati s dvojicom zadnjih veznih, recimo, Kravcovom i Zajcom? Ili tako nešto... Ima dovoljno treninga da isproba kako momčad može disati bez svojeg kapetana, već na Poljudu 10. listopada očekuje se nekakva ideja.
Nedostaje učinak veznih igrača, onih koji su prošle sezone bili nositelji Dinamove igre, koji su puno toga donijeli. Luka Stojković i Miha Zajc nisu na svojoj pravoj razini i tu se čeka napredak. Stojković je protiv Lokomotive bio u redu, dobro je počeo i u Bukureštu pa onda pao, bio je solidan i u prvom dijelu utakmice u Stavangeru. Kod njega se nešto i vidi, ali nedostaju pogoci odluke, ključne asistencije u lanjskom opsegu. Dobio je na leđa 'desetku' teret i čast, on će, vjerujemo, ubrzo biti na višoj razini. Veći je problem Zajc, prošle sezone jedan od ključnih igrača, dokapetan, koji zna zabiti, utrčati iz drugog plana. Ove sezone sasvim drugačiji, već je izgubio i mjesto u prvih 11, nema ga u završnici, nema ga u duelima, kao da je ostao bez energije. Kad bi njega Kovačević kroz ova tri tjedna uspio vratiti, dobio bi puno za nastavak jeseni. Slovenac ne pruža partije kakve se očekuju, uostalom, vidi se to i po činjenici da više nije nezamjenjiv u udarnoj momčadi.
Mislav Oršić i Luka Ivanušec. Dva 'senatora' Modrih, dva najzvučnija dolaska ovog ljeta, igrači prevage, iskustva. Igrači, koji znaju nositi Dinamovu težinu, koji su prošli, pobjednički, i kroz mnoge europske bitke, kroz bezbrojne derbije. Oršić nije još pokazao puno, nema gol, nema asistenciju, ne djeluje ubojito, Ivanušec, pak, nije puno igrao zadnjih mjeseci, treba mu neko vrijeme da podigne formu. Zabio je Bedemu dva gola, ali to se ne računa u tom kontekstu, pokazao je, ipak, da je gladan, motiviran... Ode li ipak Hoxha u Emirate, on i Oršić ostat će glavna rješenja na lijevom krilu, morat će nešto donijeti. Dva bivša reprezentativca (tko zna, možda i buduća), njihovi potezi mogu pokrenuti Dinamo. Svakako, očekuje se od Kovačevića da i od njih dvojice izvuće maksimum.
Obrana, obrana, obrana. Stalno se ponavlja ta riječ u Maksimiru, jer obrana ove sezone ne djeluje sigurno. Kad Dinamo ne primi pogodak otvara se pjenušac, čak i kad, kao u Bukureštu protiv Hapoela, momčad nema velikih napadačkih ambicija. Jesu li Dominguez i McKenna i dalje nedodirljivi stoperski par, hoće li Kovačević i dalje Valinčića gurati kao prvu opciju na desni bok. Zadnje utakmice pokazale se da Dinamov trener nije više tako tvrd u toj odluci, nitko više nije siguran za prvih 11. Na obrani treba raditi, puno, uigravati, korigirati. Ne samo zadnju liniju, treba poboljšati reakciju čitave momčadi nakon izgubljene lopte, izlazak u visoki presing, puno je tu posla. Možda i najteži zadatak od svih koji su pred Kovačevićem u ovoj stanci.
Proces koji najduže traje, još od prošle sezone: Kako postići da momčad čitavu utakmicu odigra na visokoj razini? Dinamo u svakoj utakmici pada, protiv Vikinga, Lokomotive, Gorice, Thuna, svejedno. Ako i ima dominantnih razdoblja, ona ne traju dugo i pretvore se u 'spašavaj se tko može'. Je li problem mentalni ili fizički, loše tempirane pripreme, nedovoljna fizička sprema? E, na to pitanje Kovačević već mora imati odgovor i ova tri tjedna iskoristiti da se to potpuno promijeni. Doduše, nije ni dosad uspio podići taj period dobre igre, no, evo mu još jedne šanse. Baš taj detalj može biti krucijalan u dvobojima koji mu slijede nakon pauze, jer, utakmice su to u kojima bi amplitude u igri mogle biti pogubne za Modre.