Pafos i priča o tome što se može dogoditi kada ne tražiš izlike, već rješenja

Onaj koji nas je podsjetio na Liverpool, Trenta Alexandrea-Arnolda te Divocka Origija. I najbolji mogući pokazatelj zašto je za svakog nogometaša uvijek najvažnije da drži 'glavu gore'.

Brzo je Pepe izveo slobodni udarac, lopta je otišla oko živog zida, Jaja je utrčao u prazan prostor pa onda iz jedne prilično teške pozicije uspio prebaciti gostujućeg vratara. Uigrana akcija? Ne, trenutak ispiracije. Samo to. A nekad je i to dovoljno...

Inače, baš taj Jaja je ljetos i formalno postao igrač Pafosa, nakon što je otkupljen njegov ugovor od Athletico Paranaense, kluba iz kojeg je stigao na posudbu u Cipar u siječnju 2024. godine. Koštao je Ciprane, odnosno gazdu Romana Dubova, okruglih milijun eura, da bi sada – samo s ovim pogotkom – sve isplatio. I vjerojatno zaradio bonus kakav se neće vidjeti u nikakvim papirima...

A taj Roman Dubov... Ha, priča ima, koliko hoćete ih ima. Što se tiče sporta, bio je u Portsmouthu, Readingu, Rigi i od 2018. godine i Pafosu. Mađarski Rus s engleskim papirima, čovjek koji će za sebe reći da ako nešto želiš napraviti, za to ćeš pronaći način, dok ako nećeš, onda ćeš pronaći izliku. I to je, evo, s Pafosom i dokazao. Vjerojatno je i u prethodnim klubovima imao iste ideje, samo što ga, eto, nitko nije shvaćao ozbiljno. Do trenutka kada nije počeo 'sam sebi' odgovarati. A to je istovremeno i najlakše i najteže.

"Nisam ja došao ovdje osvojiti jedan trofej, malo slaviti pa otići. Došao sam ovdje napraviti nešto veliko. I tako će i biti", rekao je u lipnju ove godine Big Boss kada je ciparskim medijima postalo poznato da je na stol dobio ponudu da proda klub, pa ju bez previše razmišljanja odbio. O cifri i zainteresiranoj strani nije htio govoriti, rekao je kako nije na njemu da otkriva detalje posla, ali da može reći kako Pafos ostaje njegov. I samo tri mjeseca kasnije, dobio je potvrdu da je to bila ispravna odluka.

Roman Dubov. Foto: Pafos Official

Veliku ulogu u tome kako je Pafos, naročito u posljednjih nekoliko godina, krenuo skautirati, a samim time i po kojem principu dovoditi igrače, imao je i Ivan Mance, današnji sportski direktor Göztepea koji je prije 'transfera' u Tursku upravo radio na Pafosu. Od Hrvata, kojih je nakon Brazilaca (22, a jedan od njih je odnedavno i David Luiz) bilo najviše od stranih nogometaša u klubu (13), je daleko najveći trag ostavio Ivica Ivušić sa 111 nastupa, dok su danas prvotimci momčadi ranije spomenuti Mislav Oršić te nekadašnji kapetan mladih Vatrenih, danas pak reprezentativac BiH, Ivan Šunjić. I obojica su, ne čudi ni najmanje, započeli uzvrat protiv Zvezde, obojica su u ovom velikom uspjehu dali svoj obol, obojica će biti zapisana zlatim slovima u klupsku povijest. Oršiću, dakako, nije to ništa novo, baš kao što je on jedini igrač u cijeloj momčadi kojem ovo nije bilo ostvarenje karijere. On je, složit ćemo se, ipak radio i neke malo 'jače' stvari, premda je i ova definitivno vrijedna divljenja.

Zanimljivo je kako je ovog ljeta Pafos ostao bez svoja dva ponajbolja igrača. Ivica Ivušić je zatražio odlazak u Hajduk, dok je Jairo, nekadašnji napadač Hajduka koji je u Pafosu dosegao status legende (trenutačno je prvi strijelac kluba u povijesti s 59 pogodaka) preseli u malezijski Johor. No, čak se ni to nije pokazalo nikakvim 'deal breakerom' za Ciprane. Za koje su i Izraelci i Ukrajinci, a onda i Srbi mislili da su 'prolazan suparnik' pa su završili kako su završili.

I, kad se nekako sve sumira, priča Pafosa je vrlo jednostavna. Predsjednik Dubov uložio je novac, ispred sebe stavio jedan cilj, učio, rastao i na kraju – kada nitko nije to vjerovao – do njega i došao. Pafos nije tražio izlike, već način, zbog čega danas žive najljepše dane svoje povijesti. I to zasluženo, potpuno zasluženo...