Ovakav Mišić je za Dinamo odlična vijest. Istovremeno i loša...
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 10.05.26. | 11:15
Modri kapetan u Derbiju je još jednom pokazao koliko znači ovoj momčadi pogotovo u okruženju HNL-a. Ali, u Maksimiru su svjesni da mu moraju tražiti alternativu, a to nije lako
O Josipu Mišiću kao igraču vladaju oprečna mišljenja. Jedni ga vide kao sjajnog veznjaka, koji sve oko sebe čini boljima, igrača koji je Dinamov temelj i bez kojega bi igra Modrih imala ozbiljne probleme. Nevjerojatno je, pritom, da nikad nije došao na reprezentativni popis, da ga izbornik Dalić nikad nije pozvao, pogotovo ako znamo tko je sve igrao u 'kockastom' dresu. Drugi će reći da njegov nogomet ipak 'kopni', da u Europi, na visokoj razini, nije konkurentan i da Dinamu na njegovoj poziciji treba brži, mlađi, konkretniji igrač. Jer, dva gola u gotovo 150 utakmica ipak su premalo za veznog igrača. Na kraju, kazat će oni kojima je Mišić 'prošlost', kako je njegova dominacija izražena samo u HNL okvirima, da to više nije onaj Mišić iz Rijeke, kasnije PAOK-a ili Dinama prijašnjih godina. Uskoro će napuniti 32 godine, prošao je kroz teške zdravstvene probleme i teško je očekivati da razinu svoje igre može ponovno podići.
Živi Mišić već neko vrijeme s tim različitim pogledima na svoje igračke kvalitete, niti svi Dinamovi navijači nisu jedinstveni oko njegovog doprinosa. Ali, kako to obično s navijačima biva, kad podbaci i odigra ispod razine, kad ga suparnik, najčešće u Europi, limitira, onda je 'Mišić gotov, on više ne može.' Kad pruži najbolje od sebe, kad odigra kao u subotnjem Derbiju, recimo, onda je 'najbolji, nezamjenjiv, doktor za sve ostale'. Istina je uvijek negdje između, niti je Mišić čudotvorac i najbolji veznjak kojeg su Dinamo i Hrvatska imali, niti je rekreativac, koji se snalazi samo u 'veteranskom ritmu' nogometa.
Ono što, definitivno, jest istina, Mišić je u subotu, prije početka dvoboja s Hajdukom, od Zvonimira Bobana na dar dobio uokvireni dres s brojem 250. U Maksimiru je od zime 2020., debitirao je u prosincu te godine. Dakle, u manje od pet i pol godina prešao je brojku 250. Što znači da je u prosjeku igrao više od 45 utakmica po sezoni! Stvarna slika, pak, otkriva da je samo u prošloj sezoni, u kojoj je nekoliko mjeseci bio izvan terena zbog ozljede, odigrao ispod tog prosjeka (35 utakmica), u ostalim je sezonama uvijek išao preko 50. Ove je sezone na 43, s time da je propustio samo njih pet. Dvije zbog kartona, dvije u Kupu zbog odmora i jednu protiv Vukovara. Zaključak ove rasprave i različitih pogleda na Mišićev učinak je ipak jednostran: nijedan trener još mu nije našao pravu zamjenu, nijedan trener nije uspio složiti Dinamo bez Mišića. U kakvoj god formi bio, na kojoj god razini igrao, bio to HNL ili jači europski suparnik, Dinamo je bez Mišića još uvijek nezamisliv. A u subotu je protiv Hajduka odigrao jako dobru utakmicu. Ne samo to sjajno dodavanje Bakraru za vodeći pogodak, već i puno drugoga što je napravio na terenu. Imao je, recimo, 40 od 48 točnih dodavanja!
Mišić je pred kraj sezone opet podigao svoju formu, nakon što je neko vrijeme bio u padu, ponekad i nervozan, možda i frustriran svime što se događalo u svlačionici. Od odlazaka njegovih 'senatora' do loših rezultata tijekom jeseni. On kao kapetan drugačije je to primao srcu nego neki drugi... Ali, očito je tu krizu ostavio iza sebe i sad opet uživa u nogometu. To se vidi u njegovu ponašanju, u dojmu, važnosti za Dinamovu igru. U Maksimiru mogu biti sretni što ga imaju, on Dinamu daje dodatnu dimenziju, kad je spreman, zdrav, on je prevaga. Pogotovo u HNL okvirima!
Istovremeno, upravo je ta dobra vijest za Dinamo istovremeno i - loša. I toga su u Maksimiru svjesni, apsolutno svjesni. Toliko ovise o Mišiću, a znaju da mu moraju tražiti alternativu, da ne može svake sezone igrati 50+ utakmica, bez obzira što on to možda želi i prihvaća. Mišić je za Dinamove pojmove postavio visoke kriterije, podigao letvicu i zato nije lako pronaći igrača, mlađeg ili nešto iskusnijeg, koji će obući njegove kopačke. Koji će ući kad Mišić neće moći ili kad se treba odmoriti i koji će ga onda, igrati jednako dobro i, prirodno je to, kasnije ga i naslijediti. Nova 'šestica', igrač sredine terena, jedan je od prioriteta ljetnog prijelaznog roka, Dinamo je krenuo u potragu. Hoće li naći baš takvog, koji će se savršeno uklopiti u priču, u Dinamo, u Mišićeve gabarite? Ili će i Kovačević morati mijenjati neke postavke igre, ne tražiti novog Mišića, već pokušati slagati Dinamo bez Mišića? Ovisiti toliko o njemu, ma koliko dobro igrao, dugoročno će teško proći!
