Vjeran Žganec-Rogulja/Pixsell
Vjeran Žganec-Rogulja/Pixsell

Olićeva selekcija mogla je biti Dinamova, a Modri u njoj imaju samo jednog igrača!

Vrijeme Čitanja: 6min | pon. 28.09.26. | 08:00

Dok je u Maksimiru dominantna tema novi stadion, reprezentativna stanka otvorila je opet neka ista pitanja

Svi pričaju o stadionu, što je razumljivo u ovoj situaciji, u ovom trenutku. Goruća tema, koja to doista i treba biti, jer u stadionu je sadržana sudbina Dinama. Međutim, dojam je da za to vrijeme nogomet, nekako, prolazi pokraj Maksimira, pokraj Dinama. A ova reprezentativna stanka otvorila je opet neka stara pitanja i dvojbe, o kojima u Dinamu trebaju još koji put razmisliti. Ovakve im se stvari više ne bi smjele događati.

Dakle, gledajući Olićevu U21 reprezentaciju u pobjedi nad Madžarskom (3-1) kako dominantno, nezaustavljivo odlazi na Euro, zapitali smo se još jednom ide li Dinamo pravim smjerom? U toj momčadi, naime, samo je jedan Dinamov igrač, Fran Topić, koji je pritom i u svojem klubu već na granici odlaska, nije u prvom planu, ovog je ljeta više puta bio 'predodređen' za transfer. I, to je to od Dinama. A za to vrijeme, baš kao da namjerno Modrima 'piju krv' u glavnim su ulogama igrači, koji su bili u Maksimiru ili blizu njega, kod kojih je Dinamo imao odluke u svojim rukama, ali je, sad to možemo reći, donio pogrešne. Prvo, Adriano Jagušić. Dečko koji je s tri pogotka torpedirao Mađare, ne znaš koji je gol ljepši, odigrao je maestralnu utakmicu. Valjda se barem netko u Maksimiru uhvatio za glavu, iako smo uvjereni da je više onih koji su slegnuli ramenima: 'Pa, htjeli smo ga mi, ali je on izabrao Panathinaikos, koji ga je platio više od pet milijuna. Nismo mi mogli toliko platiti.' Alibi, koji dobro zvuči, istina jest da je rasplet bio takav, međutim, do njega nije trebalo niti doći. Dinamo je Jagušića trebao 'riješiti' puno prije. Bio je godinama u Dinamovoj Školi, pa ako tamo već nije upao u oči ili se nije uspio nametnuti, što se mladim igračima može dogoditi, jer ne sazrijevaju svi jednako, Modri su nove šanse promašili nekoliko mjeseci prije no što se pojavio grčki velikan. Prošloga ljeta htjeli su Jagušića, ali on je želio ostati u Slavenu, svjestan da u Dinamu neće odmah dobiti priliku, jer stigli su Villar, Vidović, Zajc, Ljubičić... mnogi drugi na drugim pozicijama. No, iz nekog razloga Dinamo i Boban nisu tada željeli 'zakapariti' Jagušića, osigurati njegov potpis pa ga, primjerice, ostaviti u Koprivnici još pola sezone ili sezonu. Kad je, pak, prošle jeseni oduševio HNL i inozemne klubove, Dinamo je opet krenuo u lov, ali je opet bio nedorečen. Slaba je bila Dinamova ponuda (navodno ispod dva milijuna eura), ali i to se moglo riješiti uz malo izdašniji iznos i neke dodatne bonuse. No, dok su u Maksimiru okolišali i čekali, pojavio se PAO, iskeširao višestruko veći iznos i odveo Jagu u Atenu.

Dobro će zvučati i alibi oko Marina Šotičeka, kojega Dinamo nije doveo prije dvije godine. Sjećamo se one priče oko njegove plaće, Dinamo je nudio jedno, on (odnosno njegov otac) nije prihvatio, u tom natezanju na kraju je mlado Lokomotivino krilo otišlo u Basel. A Dinamo doveo Juana Cordobu. Šotiček je dugo bio pred vratima Maksimira. još i prije tog ljeta, a bio je i ove godine kao opcija. Kad smo tijekom proljeća u Maksimiru u nekim neformalnim razgovorima spominjali ljetni prijelazni rok, čuli smo da je Šotiček opet zanimljiv, da bi ga voljeli dovesti iz Švicarske. Ali da je to teško izvedivo! No, tijekom ljeta on je prvo bio nadomak Rijeke i Rujevice, praktički već na potpisu ugovora, da bi ga u zadnji tren 'preoteo' Hajduk, gdje Šotiček igra sve bolje, a visoki porast forme pokazuje i u U21 selekciji. Opet ćete u Maksimiru i oko njega čuti da je to bila komplicirana misija, da je Šotiček bio preskup za kupnju, a posudba s otkupom na kraju sezone nije bila baš prihvatljiva. I da su se zato okrenuli drugim igračima. Tako da, ni od Šotičeka ništa u Dinamu!

Luka Vrbančić u zadnje je vrijeme stalna tema. Sjajan ulazak u sezonu u dresu Osijeka, između ostalog nadigrao je na Opus Areni baš i Dinamo (4-2), a kad sjajne partije ponavlja u kontinuitetu onda je to ozbiljna priča. Napredovao je taj veznjak u svim segmentima igre, skida sa sebe sumnje koje ga prate već godinama, kako nikad neće postati igrač Dinamova ranga. Ali, eto, priča ide u drugom smjeru, uz još jedan Dinamov neoprezan manevar. Naime, nije bila loša odluka da Vrbančić ode u Osijek, naprotiv. Za njega je jako dobro što je došao u sredinu u kojoj će igrati, razvijati se, dobiti vrijeme i strpljenje, na koncu i kontinuitet. I mnogim mladim igračima savjetujemo takav put. Međutim, problem je što to nije bio strateški potez, već je posrijedi bilo uvjerenje da Vrbančić neće u budućnosti nositi modri dres i da na njega ne računaju. Zato i nisu ugradili klauzulu o prvokupu, reotkupu, već su ga prodali Osijeku za 250 tisuća eura uz 40 posto prihoda od budućeg transfera. Da stvar bude bolja (ili gora) nedavno su iz Dinama htjeli Osijekova stopera Kolarika, i uz lijepi iznos odštete ponudili su Osječanima i odustajanje od tih 40 posto zarade na Vrbančiću. Ipak, ta je priča utihnula, barem zasad, nakon Vrbančićeve lekcije momčadi Marija Kovačevića na Opus Areni.

Ali, ni to nije sve. Dinamo je imao i Branka Pavića, također U21 reprezentativca, kojega je 'poklonio' Rijeci, gdje se također lijepo razvija, njega isto u Maksimiru nisu vidjeli. No, tu su barem ostavili mogućnost reotkupa za 1,6 milijuna eura. U Rijeci je i Moreno Živković, koji je bio Dinamov igrač, ali nije dobio priliku, ajde, kod njega možemo reći da se i sam nije uspio nametnuti i da Dinamo i nije toliko pogriješio. Htjeli su Modri ovog ljeta i Lovru Zvonareka, ozbiljno krenuli po njega, ali tu je presudio sam igrač, koji je odabrao odlazak u Portugal, u Estrelu Amadoru, tu se Dinamu i nema što zamjeriti. Osim da je možda tom politikom koja prevladava zadnjih godina nagnao mlade igrače da više puta razmisle hoće li doći u Maksimir! Još je ranije na radaru Modrih bio Adrian Segečić, tada nije bilo odlučnosti da ga se dovede iz Australije, a u predvorju Maksimira bio je svojedobno i Ivan Canjuga, koji je u Lokomotivi godinama odskakao, ali umjesto u Dinamo otišao je u Varaždin. Možemo tu spomenuti i Fabijana Krivaka, koji je također otišao drugim putem, u Češku, iako se činilo da mu je Dinamo suđen i logičan.

Dakle, Olićeva reprezentacija, koja je dvije utakmice prije kraja kvalifikacija izborila plasman na Euro, mogla je biti Dinamova selekcija! Naravno, teško je zamisliti da su baš svi ti igrači mogli igrati važne uloge u Dinamu i da bi baš svi kroz Dinamo i uspjeli napredovati, dobiti jednaku šansu, ali da od svih njih Modri u U21 momčadi imaju samo Frana Topića koji je već u 23. godini, to je ipak poražavajuće za Dinamovu sportsku politiku. Intrigantno je što se Dinamo okrenuo inozemstvu, što dolaze igrači iz Gane, Bugarske, Francuske, Bjelorusije, Slovenije..., to je trend i u svijetu, ali ovi primjeri pokazuju koliko i u Dinamovu bazenu ima talenata, od kojih su neki čak i bili dio modre Akademije! Nije onda ni čudno da se gotovo svakodnevno može čuti kako neki talentirani igrač planira napustiti Maksimir, svjestan da Dinamo više ne pruža pravu priliku, da će do prve momčadi teško doći i da je bolje otići nekamo i brže se razvijati. Svi ovi primjeri pokazuju logiku te odluke, sam pogled na sastav Hrvatske U21 otkriva kako danas stvari funkcioniraju kad je Dinamo u pitanju. Ono po čemu su Modri donedavno bili prepoznatljivi sve se više gubi i pitanje je hoće li i projekt B momčadi to promijeniti!


Tagovi

GNK DinamoLuka VrbančićMarin ŠotičekAdriano JagušićZvonimir Boban

Sljedeća vijest