Od poljudske engime do Garcijinog taktičkog aduta za Derbi

Dokazana fleksibilnost pretvara Hadžikadunića u legitimno tajno oružje za nadolazeći derbi protiv Dinama. Nema spora da je Dinamov analitički tim detaljno secirao standardne automatizme Hajdukove obrane, ali Hadžikadunić u Garcijinom sustavu predstavlja taktičku nepoznanicu za utakmice s ozbiljnom minutažom. Njegovo aktiviranje može poslužiti kao ključni faktor iznenađenja. U ulozi desnog beka može donijeti prijeko potrebnu defenzivnu stabilnost i zatvoriti probojna krila Dinama u izolacijama. Može poslužiti i kao stoper u formaciji s tri igrača u zadnjoj liniji, jer omogućava Garciji brzu promjenu sustava usred utakmice, bez potrebe za trošenjem dodatnih zamjena. Fizički je svjež, nije potrošen u dosadašnjem ritmu sezone , a uz to je iznimno motiviran kapitalizirati svoje višetjedno strpljenje.

Što donosi u tandemu sa Marešićem?

Dennis Hadžikadunić po svojoj primarnoj nogometnoj vokaciji, motorici i fizičkoj konstituciji dominira kao stoper, stoga je njegovo uparivanje s Darijem Marešićem u srcu obrane dugoročno prirodnije i taktički isplativije rješenje od izolacije na desnom boku gdje Garcia njaviše vjeruje Acapandieu. Iako je kontrolna utakmica pokazala da može pokriti desnu stranu, te dvije uloge donose potpuno različite benefite i limite za Hajdukovu igru. Hadžikadunić donosi agresivnost u fizičkom dvoboju, donosi visinu i apsolutnu dominaciju u skok igri. S druge strane, Marešić se ističe boljim čitanjem igre, anticipacijom i mirnoćom u iznošenju lopte. Dok Hadžikadunić čisti opasnosti i osigurava defenzivni bedem, Marešić preuzima primarnu odgovornost za distribuciju lopte u prvoj fazi izgradnje napada. To je klasična, moderna sinergija.

Pokrivanje desne strane pak treba promatrati kao Garcijin "plan B" ili specijalni taktički alat za specifične situacije unutar utakmice. Uoči Derbija, njegova najveća moć je upravo u tome što Garcia može započeti utakmicu sa stoperskim parom Hadžikadunić-Marešić, a u slučaju taktičke potrebe usred susreta može gurnuti Hadžikadunića desno bez trošenja izmjena na defenzivne rotacije. Korištenje Hadžikadunića na poziciji klasičnog desnog beka u formaciji s četiri igrača nazad nosi specifične defenzivne prednosti, ali i ozbiljne ofenzivne nedostatke. Ako Garcia želi potpuno umrtviti najopasnije protivničko krilo i zatvoriti desnu stranu, Hadžikadunić će to odraditi besprijekorno. Neće ispadati iz pozicije i zatvorit će prilaze golu. Njegova prisutnost na boku idealna je isključivo ako Hajduk igra asimetrično, jer u fazi napada ostaje povučen i djeluje kao treći stoper, dok se lijevi bek podiže visoko naprijed u funkciju krila. Međutim, za ulogu modernog beka nedostaje mu brzina, eksplozivnost i moć ponavljanja. S njim na desnom boku, Hajduk gubi napadačku širinu, probojnost u zadnjoj trećini i kvalitetne ubačaje u kazneni prostor, one elemente igre koje posjeduje Acapandie zbog čega je i osvojio povjerenje Garcie.

Naposlijetku, pitanje je postaje li Hadžikadunić novi jaki adut za obranu? Odgovor je apsolutno pozitivan. U Derbiju visoke potrošnje i tenzije, gdje kartoni, sitne ozljede i iznenadni padovi koncentracije diktiraju rezultat, igrač koji može pokriti tri bitne točke bez pada kvalitete vrijedi dvostruko. Hadžikadunić je u Zmijavcima definitivno položio ispit prilagodljivosti, čime je Garciji pružio alat s kojim može aktivno i nepredvidivo reagirati na događanja na terenu protiv najvećeg rivala. Nema spora, podiže se Hajduk za Derbi. Još je šest dana....