H. PosavecOd Maradone do Meksika: Engleska se vraća na stadion koji nikad nije preboljela
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 04.07.26. | 13:52
Duh Božje ruke još uvijek lebdi nad Aztecom, a Englesku sada čeka Meksiko
Čim je prošlog prosinca u Washingtonu završen ždrijeb za Svjetsko prvenstvo, stotine tisuća Engleza odmah je jedan datum upisalo u svoje kalendare, ponajviše oni navijači koji su se nadali i spremali za putovanje, ali i milijuni ostalih koji su znali da će ipak ostati doma. Nedjelja, 5. srpnja, Ciudad de Mexico. Znali su, ako sve bude išlo po planu i momčad Thomasa Tuchela osvoji skupinu L te pobijedi u 1/16 finala, spremat će im se dolazak na mitski stadion Azteca na osminu finala.
To se, nakon teško izborenog slavlja nad DR Kongom (2-1), u konačnici i ostvarilo, a samo par sati ranije saznali i da će im tamo u ponedjeljak (2.00, HTV 2) suparnik biti baš domaćin Meksiko. Taj podatak samo je dodatno pojačao značaj ovog susreta, Engleska će se za četvrtfinale boriti protiv suorganizatora turnira u njegovom dvorištu, u kojem se Meksikanci osjećaju praktički nepobjedivo, dobrim dijelom zahvaljujući i tome što se Azteca nalazi na oko 2.240 metara nadmorske visine.
Od bivanja i igranja na takvoj nadmorskoj visini igračima koji na to nisu navikli može zavrtjeti u glavi, ali i utjecati na aerobne sposobnosti. Takvo što ne utječe na meksičku reprezentaciju. Za Engleze neće biti problem ta stvarna, doslovna atmosfera, već i ona u prenesenom značenju, stvarenu od strane 80.824 fanatika koji ispunjavaju Aztecu.
Jer, taman kad mislite da ste sve vidjeli, da ste sve čuli te osjetili na najvećim i najvibrantnijim nogometnim ili sportskim zdanjima općenito, ništa niste doživjeli dok ne dođete na taj hram meksičkog nogometa. To je za engleske navijače sad postalo stvarnost, mnogi od njih moći će skinuti Aztecu sa svoje liste želja.
Naravno, u svemu tome, postoji još nešto, nešto puno dublje. Ono što dira dušu svakog engleskog navijača, poput ožiljka koji nikada neće zacijeliti. Naime, Tuchel i njegovi igrači neće se samo suočiti s punom snagom nacije, osjetit će sigurno i duh prošlosti. Jer ako Azteca znači sve za Meksikance, ali je značajna i za mnoge druge, poput Brazilaca ili Argentinaca, Englezima znači samo jedno. Božja ruka.
Engleska protiv Argentine u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. Doduša, sjećanja su već mnogima od njih podosta mutna, možda i zbog tadašnje kvalitete TV-prijenosa, ali svejedno su tu ti mali detalji, koji nekako opstaju u memorije. Onaj gol Diega Maradone za argentinsko vodstvo od 2-0 i trasiran put prema pobjedi po mnogima je najveći i najboljih svih vremena. No, ono što je tome prethodilo obilježit će ga za sva vremena, za Engleze u negativnom smislu, dakako. U današnje vrijeme vladavine VAR-a, Maradonino skretanje lopte rukom u gol odmah bi bilo poništeno, no to je bilo neko drugo nogometno doba.
Je li otrcano ili zapravo samo jednostavno pogrešno prikazati Tuchela i njegov sastav kao osvetnike na Azteci? U svakom slučaju, njemački strateg kao da se i slaže s tim osjećajem, kao da vjeruje da može nešto iskoristiti od tih četiri desetljeća starih trauma.
„Vratit će nam se to, karma će nam sve vratiti. Preokrenut ćemo taj poraz i nepravdu u našu korist. Azteca je kultni stadion, Njemačka je tamo igrala u finalu 1986. Zato sam jako uzbuđen što ćemo i mi tamo igrati ovu utakmicu. To će biti spektakularna utakmica, u Meksiku protiv Meksika. Igrat ćemo protiv cijele zemlje, protiv energije cijele nacije, na njenom stadionu. Ovo je dobar trenutak da se pomirimo sa stadionom i preokrenemo stvari”, poručio je Tuchel na jednoj od najavnih konferencija za medije uoči utakmice.
Uzbuđenje u Ciudad de Mexicu već je danima nevjerovatno visoko. Bez brige, Meksikanci su se htjelo suočiti s Engleskom, a ne s DR Kongom, nema sumnje da su po kafićima po gradu bili su sretni kada je Harry Kane postigao svoja dva gola i tako nadahnuo englesku pobjedu od 2-1 nakon zaostatka. Zašto bi radije igrali protiv Engleske kada je DR Kongo niže rangiran na FIFA-inoj ljestvici i vjerojatno ga je lakše svladati?
Možda misle da je Engleska ranjiva u obrani, što nimalo nije daleko od istine, barem na temelju dosadašnjeg dijela turnira. Ali, više se radi o tome kako se Meksiko trenutno osjeća, odnosno o njihovom ogromnom samopouzdanju na Azteci. Žele uzeti veliki skalp, cijela reprezentacija, ali i nacija ima stav koji bi se najbolje mogao sažeti u samo tri riječi. „Dajte nam Englesku!”
Teško je odrediti točan broj utakmica koje je Meksiko odigrao na Azteci, jer se podaci razlikuju i nisu najpouzdaniji, ali generalne je to negdje blizu 150 dvoboja. Ono što nije sporno jest da su izgubili samo osam utakmica, a posljednji poraz dogodio se još tamo u rujnu 2013. Niz bez izgubljenog susreta na tom stadionu iznosi 26 utakmice, nakon tri pobjede u tri utakmice na ovom turniru. Sveukupno je meksička nacionalna vrsta igrala 10. puta na Azteci tijekom SP-a, upisavši pritom osam pobjeda i samo dva remija, uz čak osam sačuvanih mreža.
S druge strane, Engleska je tamo odigrala šest utakmica, dvije od njih protiv Meksika, uz neriješen ishod 1969. i poraz 1985. Na Svjetskom prvenstvu 1986. pobijedili su Paragvaj 3-0 u osmini finala. To je utakmica odigrana netom prije one koje se svi sjećaju, koju svi Englezi i dalje osjećaju, sada više nego ikada.