T. NičotaOd Istre do Istre: Potezi koji su okrenuli Dinamovu sezonu i Kovačeviću sudbinu
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | pet. 13.02.26. | 08:20
Te je večeri na Drosini Dinamov trener visio iznad ponora, Modrima je prijetila očajna sezona, Hajduk je bio na plus četiri. Novi sraz protiv Istrijana Dinamo i Kovačević dočekat će u sasvim drugačijem ozračju. Što se to promijenilo u tri mjeseca?
Bio je 9. studenoga, Dinamo je u Puli bio na koljenima. Istra 1961 slavila je 2-1, mogla i uvjerljivije pobijediti, Hajduk je Modrima pobjegao na četiri boda prednosti, a Mario Kovačević podsjećao je na boksača, kojemu suci odbrojavaju. Navijači su bili ogorčeni, već i oni koji su bili na tribinama Drosine, a pogotovo oni po društvenim mrežama, tražili su njegovu smjenu, čak su i neki ljudi unutar kluba nagovarali Zvonimira Bobana da povuče taj radikalni potez. Dinamo je izgledao očajno, momčad kao raspadnuta vojska, odnosi igrača međusobno, kao i odnosi igrača s trenerom, doimali se se nepovratno izgubljenima. U Maksimiru se oglasio alarm za uzbunu, sezona i jedan novi projekt na svim su razinama klizili iz ruku.
Eto, nešto više od tri mjeseca kasnije, na čuveno Valentinovo, koje u Dinamovoj povijesti ima poseban značaj, veći od obične ljubavi, Dinamo će opet u Maksimiru dočekati Istru 1961. U sasvim drugačijoj situaciju, s pet bodova više od Hajduka, s ulaskom u drugi krug Europske lige. Ima još u Dinamovoj momčadi dosta nedorečenosti, igra i dalje nije sasvim po ukusu zahtjevne javnosti i navijača, taj europski put do play-offa bio je uglavnom prekriven uvjerljivim porazima pa je u zadnjem kolu sreću trebala donijeti i matematika, priča u kojoj mladi igrači ne dobivaju dovoljno šansi i dalje je aktualna i pomalo neobjašnjiva. Međutim, za razliku od one večeri na Drosini, Dinamovo 'svoj dan' ipak dočekuje potpuno drugačije. Mario Kovačević jest i dalje pod kritikama, još se nije 'stopio' sa svim Dinamovim posebnostima i zahtjevima, još uvijek traži odgovore na neka pitanja... Međutim, na vrhu je ljestvice, s tom europskom vizom u džepu, u dobrom smjeru da do kraja sezone ostvari sve zadane, rezultatske ciljeve. Za razliku od one večeri kad mu se 'odbrojavalo', Kovačević je danas čvrsto u sedlu, a revanš protiv Istre čeka sa šest pobjeda i dva remija (Hajduk, Rijeka) nakon te nesretne 'noći istarske'. Bez poraza u HNL-u otad, okrenula se Dinamova sezona, promijenila Kovačevićeva sudbina. Eto, kako je sve to išlo.
BOBANOV LIDERSKI POTEZ
Iako je već te večeri nakon poraza Zvonimiru Bobanu neprestano zvonilo u ušima: 'Mijenjaj ga!', iako je možda i on u nekom trenutku pomislio da bi trebao povući taj potez, ostao je prvi čovjek Dinama uz svojeg trenera. Da, svojeg, jer on ga je doveo, branio, inzistirao na njemu. I puno bi se pitanja otvorilo da ga je te večeri smijenio. Napisali smo tada, bio je to vrlo rizičan potez u tom trenutku, jer, trener koji izgubi svlačionicu, koji izgubi podršku 90 posto ljudi u klubu i oko njega, taj se teško može vratiti na pravi put. No, napisali smo isto tako da je stajanje iza trenera bio i Bobanov liderski potez, da je izabran upravo zato da bi donosio teške odluke u teškim trenucima, ako treba i 'nepopularne' i riskantne. Možda jest Kovačević ostao na posuđenom vremenu do kraja polusezone, možda Boban već jest razmišljao o drugim rješenjima, ali Kovačević je još Dinamov trener, s velikim izgledima da će to i ostati. A rezultati mu sad idu u prilog.
'KRIZNI SASTANAK' IGRAČA
Odmah te večeri na Drosini, Dinamovi igrači zaključali su se u svlačionicu, bili tamo više od sat vremena i iskreno porazgovarali. Složili su se da je vrag odnio šalu, da izgledaju kao 'raspadnuta družina' i da moraju nešto poduzeti, ovako više ne ide. Bilo je i povišenih tonova, ali bilo je i onih koji su priznali da nisu na pravoj razini i obećali su da će se promijeniti, a taj je prvi sastanak 'izbacio' u prvi plan i neke nove vođe u svlačionici. Prije svih Mihu Zajca, koji je uskoro postao i dokapetan. Koji dan kasnije dečki su, još uvijek u pomalo komornoj atmosferi, otišli i na zajedničku večeru, ali bio je to znak da se nešto mijenja unutar momčadi, da je svlačionica preuzela svoj dio odgovornosti na sebe.
KOVAČEVIĆ MIJENJA PRISTUP I - HIJERARHIJU
Mario Kovačević dobio je tada od Bobana odriješene ruke, da uvede autoritet u svlačionicu, da ne preza ni od kazni ako misli da ih treba uvesti. Kovačević je tada, uz podršku nadređenih, prvo oduzeo dokapetanski status Kulenoviću i Nevistiću, iako nikad nije objasnio zašto je to napravio, a u njihove uloge stavio Zajca i McKennu. Koliko je to utjecalo na Dinamov 'preporod' teško je konkretno zaključiti, ali Kovačević je, očito, promijenio pristup, čak i hijerarhiju. Pričalo se tada da je želio iz momčadi potjerati Villara i Mudražiju, međutim, odlučeno je da takvih rezova ipak ne bude, da se do zime ne ide na 'križanje' kadra. Sad, uoči Istre, u Dinamu nema ni Kulenovića, ni Mudražije ni Villara, a i Nevistić je na izlaznim vratima.
ŠIRA ROTACIJA, ALI I OZLJEDE
Počeo je Kovačević u međuvremenu i jače i češće rotirati, shvativši da ne može s 14-15 igrača izvući sezonu, da u svlačionici ima previše nezadovoljnih i da nervoza izbija iz svake pore. Neki igrači nisu se libili niti izreći to nezadovoljstvo. Nakon Pule morali su u Dinamu smanjiti te tenzije, svlačionica je među sobom riješila neke stvari, sad je na redu bio Kovačević. Počeo je uvoditi i igrače iz drugog plana, mijenjati neke postavke. Lisica više nije bio desni bek, već je priliku dobio Mikić, kasnije je, pak, na toj poziciji zaigrao i Galešić, koji je već bio 'otpisan'. Ljubičić, Villar i Vidović dobivali su sve manje šansi, dakako i Mudražija, ali su se 'odnekud' pojavili Soldo i Topić, koji su postali igrači za rotaciju. Zatim i Stojković. Treba reći da su djelomično takvim promjenama kumovale i ozljede, pitanje je bi li Mikić i Galešić dobili šansu da se nije ozlijedio Valinčić, koliko bi igrao Topić da je zdrav ostao Lisica, koliko bi igrali Stojković i Soldo, da se nije ozlijedio Bennacer sad na proljeće. No, što se kaže, svako zlo za neko dobro. Spomenimo i da je radikalan potez bila promjena vratara, Filipović umjesto Nevistića. Rezultatski nije donijelo puno, ali je bila poruka da više nema 'labavo'.
DOSELEKCIJA, 'NOVI POREDAK' I STABILIZACIJA
Zima je donijela doselekciju, koja je na startu drugog dijela sezone donijela u svlačionicu novi poredak. Dion Drena Beljo dobio je apsolutno povjerenje kao prvi napadač i počeo ga je vraćati, Perez Vinlöf preuzeo je ulogu glavnog lijevog beka, Zajc, Mišić i Stojković, u nedostatku Bennacera glavni su redatelji na sredini tereni. Iako, bilo je dosta stihije i u prijelaznom roku, od odlaska mladog Jakirovića do 'slučajnog' ostanka Stojkovića i Solde, koji su sami odbili transfere, a da su otišli, sad bi Modri bili u velikom deficitu. No, kako se posložilo, dobro se posložilo, otišli su uglavnom oni, koji nisu bili u prvom planu, a stigao je Livaković, koji je donio dodatnu i potrebnu sigurnost na vrata. Polako se vraća i Valinčić, uskoro bi trebao i Lisica... Dinamo se stabilizirao, ustalio na jednoj razini forme, koja je za HNL očito dovoljna.
ISKRENO, POMOGLI SU I RIVALI!
U zaključku, reći ćemo da Dinamova rezultatska situacija i perspektiva danas izgledaju višestruko bolje nego nakon Drosine, Maksimir je, ako govorimo o momčadi i treneru, stabilniji, mirniji. Da, oni teški europski porazi, uz tek jednu pobjedu protiv FCSB-a, ostavljaju sumnje i spuštaju letvicu, ali plus pet na ljestvici HNL-a i 20 bodova od mogućih 24, bez obzira što nisu sve partije bile uvjerljive i efikasne, ipak je to kvalitetan 'ulov'. Dinamo i Kovačević su, što se HNL-a tiče, od Istre do Istre svoj posao u HNL-u odradili dobro, možda i iznad očekivanja u onome trenutku. Ali, treba iskreno reći da su se u tih plus pet 'ugradili' i rivali, koji su uistinu podbacili. Mislimo na Hajduk, naravno, koji je tada imao četiri boda više, što znači da je u ovih osam kola osvojio čak devet manje od Dinama! Modri su svoje napravili, nije njihov problem što na Poljudu gube korak, ali da je pomoglo, jest, ne treba od toga bježati!
