H. PosavecOd drugoligaša do vladara Švicarske: Nevjerojatna bajka 'alpskog Leicestera'
.jpg.webp.webp)
.png.webp)
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 8min | sub. 28.02.26. | 08:05
Bez velikih zvijezda i pompe, dojučerašnji član drugog ranga iz grada veličine Slavonskog Broda mogao bi uskoro slaviti naslov
Leicester 2016., Grčka 2004., Kaiserslautern 1998. Lista je to neočekivanih prvaka koji su se zlatnim slovima te posve neočekivano i suprotno svim očekivanjima upisali zlatnim slovima u povijesne nogometne knjige. Tom bi se društvu ovih bajkovitih priča 21. stoljeća sad mogao priključiti i još jedan klub, švicarski prvoligaš Thun koji je i u završnu trećinu sezone tamošnjeg prvenstva ušao kao vodeći sastav.
I to sa znatnom prednosti u odnosu prvog pratitelja, drugi St. Gallen nakon 26 odigranih kola od njih ukupno 38 ima zaostatak od čak 14 bodova. Od svih članova švicarske Super lige, Thun dolazi iz drugog najmanjeg grada (45.000), manji je samo Sion (35.000), a stvar je još nevjerojatnija kad se spomene činjenica da je ovaj klub još prošle sezone bio član drugog ranga!
Takva situacija baš podsjeća na ranije spomenuti njemački klub, koji je odmah u svojoj povratničkoj sezoni među elitom došao do titule. Malo je reći da ovakav rasplet nitko nije očekivao, ponajmanje navijači velikana kao što su Basel i Young Boys, koji su uz iznimku Züricha osvajali 14 od zadnjih 15 prvenstava. Sad se ti klubovi nalaze na petom i šestom mjestu, s 21, odnosno čak 25 bodova zaostatka.
Doduše, ni u Thunu se nisu nadali ovakvom raspletu sezonu, jer su javno i u više navrata iz kluba početkom sezone naglašavali da je njihov jedini cilj opstanak u prvoj ligi. Samo sedam mjeseci poslije, praktički već mogu početi s planiranjem šampionske parade po ulicama grada veličine Slavonskog Broda.
Kako se to sve dogodilo i može li tko zaustaviti ovu priču, koja se sigurno ističe kao jedna od najzanimljivjih ove sezone?
Uz fascinantnu kulisu Alpa, Thunova Stockhorn Arena spada među pitoresknije stadione Europe, a sad postaje i mjesto radnje ovog fantastičnog marša donedavnog drugoligaša prema titulu prvaka u najvišem rangu. Da stvar bude još i bolja, Thun u svojoj 127 godina dugoj klupskoj povijesti nikad nije osvojio domaće prvenstvo, iako se mora spomenuti da je ta povijest bila itekako zanimljiva, ali i turbulentna.
Thun je ono što Englezi zovu pravi ‘yo-yo’ klub, momčad koja vrlo često mijenja rangove i iz njih ispada ili ulazi. Tako je, primjerice, ovaj švicarski klub u razmaku od samo 11 godina, odnosno od 1997. do 2008. prevalio put od trećeg razreda preko Lige prvaka, pa se potom opet vratio u drugu ligu! Već to dovoljno ukazuje na promjenjive prilike u Thunu, od jednog do drugog ekstrema.
Mauro Lustrinelli u tom je kadru koji je sredinom 2000-ih došao do drugog mjesta u Super ligi bio standardni prvotimac, napadač koji je s 20 golova bio prvi topnik momčadi te drugi u prvenstvu. I sad je u vrlo važnoj ulozi, od 2022. je Thunov trener. Tu su mu ulogu predviđali još i prije nego što je zaključio igračku karijeru, a on sad ne samo da je to ostvario, nego i klub iz središnje Švicarske vodi prema dosad neslućenim i dosegnutim visinama.
No, taj uspjeh za Lustrinellija nije stigao odmah, u svojoj prvoj sezoni nakon preuzimanja 2022. je stigao tek do šestog mjesta u drugom rangu. Navijači su bili toliko nezadovoljni da su zazivali njegovu smjenu, no uprava je bila strpljiva, što joj se sad višestruko isplaćuje.
Moglo bi se da Thunova momčad njegovo ogledalo, i kao osobe i kao trenera. Strateg je to koji preferira brz i napadački nogomet, o čemu dovoljno govori brojka od 70 golova u 36 drugoligaških kola prošle, odnosno 60 u 26 prvoligaških ove sezone.
Nemali broj puta njegovi su igrači govorili o stalnim Lustrinellijevim zahtjevima za ofenzivniju igru, kad god je to moguće. Jednostavno, želi da mu momčad zabija puno golova. Doduše, morao se i njegov stil ponešto promijeniti nakon ulaska u prvu ligu, ali rezultati zbog toga nimalo ne pate.
Trenutno su u nizu od čak devet ligaških pobjeda, zadnji put su bodove ispustili sredinom prosinca protiv St. Gallena (0-2), pa se čini kao da utrke za titulu ove sezone neće ni biti. Čak i kad bi pala u ovoj sjajnoj formi, teško da ih itko više dostići.
Taktička postava i zajedništvo unutar kadra
Ono što najviše čudi je to koliko ova momčad igra baš kao pravi kolektiv, nitko se ne ističe previše, pa tako Thun nema nijednog igrača među devet najefikasnijih strijelaca, baš kao nijednog u Top 5 poretka asistenata. Ipak, treba izdvojiti veznog igrača Leonarda Bertonea s osam golova, baš kao i sjajnog desnog beka Fabija Fehra, koji ima šest asistencija, ali i raspucani napadački dvojac Christopher Ibayi-Elmin Rastoder, svaki s po devet golova na svojem kontu.
Bertone je taj koji iz središnjice diktira Thunovom igru, važan je u obrani kao onaj koji prekida suparničke napade, ali i istovremeno pokreće ofenzivu vlastite momčadi. Lustrinellijeva taktička postava uglavnom se zasniva na formaciji 4-4-2, no zapravo je to 4-2-2-2, s Bertoneom te Justinom Rothom ili Mattiasom Käitom kao dvije šestice u sredini. To im dozvoljava da pritišću suparnika već na njegovoj polovici, ali i da zadrže svoju kompakltnost u pozadini.
Smješten tek u 11. najvećem gradu Švicarske, nije iznenađenje da Thun ujedno ima i jedan od najmanjih proračuna u tamošnjem prvenstvu. Dapače, prema Transfermarktu vrijednost svih njegovih igrača tek je nešto ispod 16 milijuna eura, po tome je slabiji samo Winterthur (9,73).
Daleko je to od Young Boysa (70,5 milijuna) ili aktualnog prvaka Basela (59,2). U toj momčadi nema nekih superzvijezda, malo tko će prepoznati imena iz Lustrinellijevog kadra, u kojem se po vrijednosti ističe vezni igrač Franz-Ethan Meichtry, kojeg TM procjenjuje tek na dva milijuna eura. Najskuplje pojačanje u klupskoj povijesti je napadač Brighton Labeau, koji je iz francuskog drugoligaša Guingampa ljetos stigao za samo 650.000 eura.
Dakle, praktički ništa nije naslućivalo na ovakve rezultate i uspjehe. No, baš tako u Thunu i žele raditi, tiho i u sjeni, a Lustrinelli je u svojoj svlačionici stvorio pravo zajedništvo i povezanost unutar momčad. Uprava i dalje planira da Thun ostane klub povezan s lokalnom zajednicom, a u tome ih ne ometa ni to što već u mislima pomalo mogu čuti himnu Lige prvaka,
„Kao igrač, trener i djelatnik sam tu već 23 godine, a većina uprave i stručnog stožera te djelatnika kluba tu je već barem 15 godina. To nam je vrlo važno, jer se svi dobro poznajemo, a i poznajemo kulturu našeg grada i regije. Ono što nas karakterizira u ovom kraju je to što ne galamimo, mi smo skromni. To je naša deviza, ne volimo previše pričati, već samo radimo”, rekao je jednom prilikom Andres Gerber, klupski predsjednik i igračka legenda.
U Thunovoj momčadi trenutno možda nema velikih imena, ali zato mnogi od njih imaju potencijal da to ubrzo i postanu. Dakako, ne smije se zapostaviti činjenica da Basel i Young Boys, prije svih ostalih, igraju podosta slabije ove sezone, što svakako ide u prilog trenutnom i neočekivanom lideru. Pa, i Leicester je tako došao do titule i na najbolji način iskoristio ponuđeno.
Naravno, to ništa ne oduzima od sjajnih predstava Lustrinellijeve momčadi, koja svakako zaslužuje trenutnu poziciju na ljestvici. Bilo kako bilo, sve je spremno za prvu, povijesnu titulu za ovaj klub. U gustoj sjeni Alpa, trofej švicarskog prvaka zasigurno će zasjati u punom sjaju.
