OCJENE - Rijeka: Dantas glavni dirigent, hrabro izdanje klinca i Radeljić kojem se Dinamo uvukao u glavu

Za vratare, pogotovo onih jačih momčadi, koje u pravilu jesu nadmoćniji suparnik na terenu, vrijedi ona 'nema puno posla, ali što ima, mora obraniti'. Dinamo je to dobio u Livakoviću, ali Rijeka nije imala u Zlomisliću to danas. Kod Beljinog prvog pogotka u petoj minuti, kapetan je morao bolje reagirati. Beljo je samo postavio nogu i ona je otišla u bliži kut, u kojem je vratar i bio, uz samu vratnicu. Na ovoj razini, takve mu se greške ne smiju događati. Iako je većinu susreta odradio korektno, ta jedna greška je bila možda i presudna da se Rijeka na Kvarner vrati s tri umjesto s jednim bodom.

Najgore što vam se može dogoditi jest da vas jedna stvar obilježi. Budi sto puta dobar, jednom zezni, pamtit će se to. Ogledni primjer – Ante Oreč. Desni bek je odigrao jednu dobru utakmicu. Bio je mobilan, kako u obrani, tako i u napadu. Majstorović i on su držali lijevu stranu protivničkog napada pod kontrolom, ne dopuštajući ništa. I onda, pomračenje u 86. minuti. Orečovo povlačenje podsjeća na penal kakvog je skrivio protiv Shelbournea. Glupo, nerezonski, bez ikakve potrebe i, nažalost, packa koja je obilježila ovu utakmicu.

Kako je utakmica odmicala, tako je i on dolazio na sve višu razinu. Jedina manja greška koja mu se omakla je lošije pozicioniranje u 10. minuti, kada je Mišić sjajnom loptom pronašao Vidovića, a on je ostao previše u sredini. Ispravio je tada svoju grešku blokom, a najbolje od njega je došlo početkom drugog dijela. Upravo je njegova dubinska lopta pronašla Legba, koji je probio lijevu stranu i svojim pasom izborio kazneni udarac. Ni Vodović ni kasnije Hoxha se nisu naigrali na strani koju je on pokrivao. U svakom slučaju, dobra utakmica Majstora, koji je jedan od najsigurnijih članova Sanchezove momčadi i opravdano njegova produžena ruka na terenu.

Očito su priče o Dinamu i njemu malo ušle u glavu. Ne sjećamo se baš lošijeg izdanja stopera iz Nove Bile u dresu aktualnog prvaka. Iako je dobro počeo udarcem glavom, sve je dalje išlo nizbrdo. Iako krivnja za gol Belje nije njegova, Bakrar se tom stranom prošetao i ubacio na pet i njegovo pokrivanje ispalog Legba nije bilo na razini. Imao je još nekoliko 'plivanja', primjerice u 35. minuti, pa i u 41., kada je neobjašnjivo ispadao. Srećom po njega, partner mu je bio na razini, inače ovo ne bi na dobro izašlo.

Bjelokošćanin je bio mrvicu impresioniran otvaranjem utakmice. Upravo je on izgubio loptu u duelu s Bakrarom i bio krivac za pogodak Belje na početku. S odmakom, izborio se za svoje mjesto pod suncem i bio prava napast Valinčiću u drugom dijelu. Njegov prvi korak je svaki nepostavljeni branič mogao samo očima ispratiti. Nevjerojatno je brz s loptom. Primanjem je otvorio sebi prostor i izborio dodavanjem kazneni udarac. Nakon dobre utakmice protiv Osijeka, nastavlja Legbo graditi na takvim nastupima i mogao bi biti bitan kotačić do kraja sezone.

Sat vremena trčanja uokolo. Istina, nije zeznuo ništa, ali, isto tako, niti se jednim potezom nije istaknuo i prometnuo u protagonista susreta. Srčanost mu se nikada neće moći osporiti. Tehničko znanje je drugi par rukava, ali, kakav je da je, uvijek će odraditi svoj posao koji mu je propisan, a sve preko toga je bonus. Danas, očito, bonusa nije bilo, pa je i razumljivo zašto ga je Victor Sanchez nakon 60. minute izvadio van.

Maestro za kojeg bi svaka druga riječ bila umanjivanje učinka. Nije tu u pitanju samo hladnokrvnost kod izvođenja kaznenih udaraca, pogotovo jer je s druge strane Livaković, već cjelokupni dojam koji je pružio. Razigran, hitar, motiviran, raspoložen... U utakmici su mu nedostajali 'kreativci' (vidi: Toni Fruk), čime bi on još više došao do izražaja. I ovako je ostavio svoj potpis i daleko je najzaslužniji za genijalno izdanje Rijeke. Vezni red kojim je on ordinirao je pojeo Zajca i Stojkovića, koji su bili nevidljivi danas i daleko od svojih pravih izdanja.

Izašao u 16. minuti zbog ozljede. Igrao premalo za ocjenu.

Lasickas je odradio jednu doista dobru utakmicu. Iza sebe je imao Legba i posvetio se više nekakvom napadačkom učinku. Za razliku od Ndockyta, nije ostao bez opipljivog učinka. Već je u prvoj minuti imao pokušaj glavom, a nakon pola sata igre je bio centimetrima udaljen od prvog kaznenog udarca, nakon što ga je Galešić srušio. U drugom dijelu ga je izborio pravim pozicioniranjem i požrtvovnošću. Bacanje pod Domingueza i borba za naizgled izgubljenu loptu je sve ono što nas je bek već naučio, a igrači sa srcem su uvijek na cijeni.

Švicarski nožić koji će se na kraju prodati 'kao krilo' je igrač kojeg svaki trener voli u svlačionici. Pa i danas, kada je gurnut u špicu s Adu-Adjeijem, nije se pobunio, već je objeručke prihvatio svoj zadatak. Spuštao se niže i igrao 'Tonija Fruka', koliko mu to nogometno umijeće dozvoljava. Za svoje prilike, odigrao je pristojno. Pored svega što je napravio za vrijeme samog ogleda, posebno se istaknuo za vrijeme one šestominutne pauze, od 64. do 70. minute, dok je trajalo kombiniranje i crtanje u VAR sobi. U tom trenutku, 10 igrača Rijeke je čekalo, on je 'igrao'. I tu se vide liderske osobine nekoga. I to se ne uči, to ili imaš ili nemaš. Kad je Dantas zabio za 1-2, Gojak je bio taj koji je tražio da se svi igrači Rijeke okupe u slavlju. Znate kada smo zadnji put vidjeli identično ponašanje nekog igrača Rijeke na Maksimiru? Kada je Rijeka 2010. godine slavila s 2-1. Tada je isto što i Gojak ove subote napravio Đalović nakon što je Rodić zabio za vodstvo gostiju s Kvarnera. Ponavljamo, to ili imaš ili nemaš. A za momčad znači - do neba i nazad!

Do 70. minute, ostaviti ga bez ocjene bilo bi sasvim legitimno. Odigrao je dosta odsječeno od vezne linije i vidi se da mu je nedostajao netko tko bi tu loptu podvalio za njega. No, onda je jednim potezom pokazao konkretnost svog učinka. Ostavili su ga samog samo na tren, Englez je utrčao između Domingueza i Galešića i pravovremeno primio loptu. Izašao je jedan na jedan s Livakovićem i izborio kazneni udarac. Adu-Adjei puca od samopouzdanja, Sanchez mu vjeruje i on drži pole position za prvog centarfora momčadi. Samo tim jednim potezom je pokazao svoju veliku vrijednost i zašto ga se toliko cijeni.

Iako je formacija Victora Sancheza fluidna, nekada se uzorci naziru. Taj famozni build-up ima svog egzekutora. Inače je to bio Barco, danas je zamišljen Husić, ali je ključeve momčadi držao Branko Pavić. I to ih je držao jako dobro. Prepoznavao je situacije koje se od njega traže, spuštao se između Majstorovića i Radeljića te njima dopuštao više postavljanje i iznošenje lopte. Djelovalo je to zaista dobro. Pavić je, pod možda i najvećim svjetlima domaćeg nogometa, položio svoj ispit i Sanchez može biti sretan. Nije se možda naigrao ove sezone, ali je veliki zalog za budućnost Nevere s Kvarnera.

Igrao od 60. minute. Njegovo pristojno izdanje. Zamijenio je Ndockyta. Time je Gojak spušten na desno krilo, a on je zaigrao u paru s Adu-Adjeijem. Ništa van nekog specijalnog okvira, ali, veteranski, iznimno bitno. Unio staloženost i stabilnost u momčad te svoje zacrtano odradio.

Igrao od 88. minute kao taktička zamjena zbog isključenog Oreča. Premalo za ocjenu.

Možda bismo na početku rekli taktički disasterclass, jer postaviti Gojaka u sami vrh napada, zajedno s Adu-Adjeijem, je jedna jako diskutabilna odluka. No, pokazao je Sanchez zašto je tanka linija između ludosti i genijalnosti i zašto je on trener. Gojak je zamišljenu rolu odigrao doista jako dobro u izostanku Fruka. O njegovoj fluidnosti i build-upu je već dosta tinte proliveno, ali svakako treba pohvaliti činjenicu kako je, po njegovoj koncenpciji, na tu možda i najbitniju poziciju poslao klinca iz Dinamove škole i predao mu ključeve. Ne bi se mnogi na to odvažili. Osim toga, izuzev ozljeda, momčad se isto 'standardizirala', što će njemu biti od velike važnosti uoči posljednje etape prvenstva i lova na treće mjesto.