OCJENE - Dinamo: Derbiji i finala se ne igraju nego osvajaju! Zeko, dajte Bruni bianco ugovor!

Kad ne ide, kad gol visi u zraku on je tu da smiri situaciju i svojim suigračima pruži kisik. Bilo je to na početku utakmice, kad se Dinamo još nije posložio, a Rijeka bolje ušla u dvoboj i prijetila. Prvo je spretno zaustavio udarac Fruka, potom i Pašalićevu bombu, a za svaki slučaj obranio je i 'jedan na jedan' Obregonu, koji je bio u zaleđu. Ali, obrana je bila vrhunska, ne utječe na ocjenu, ali svakako pojačava dojam. Siguran u ispucavanjima i igri nogom, plieni mirnoćom i pretvorio se ovog proljeća uistinu u čvrstu Dinamovu kariku. Sad je kasno za Euro, ali ovo je reprezentativna razina! Frukov slobodnjaku završnici nije mogao 'skinuti', savršeno je pogodio.

Prve dvije-tri rekacije možda nisu bile na visokoj razini, ali sve nakon toga bilo je 'top'. Kad je pohvatao sve konce, osvojio je svoju desnu stranu, po njoj nije bilo prolaza, Marko Pjaca nije se vidio, morao je iz igre već na poluvremenu. A niti u nastavku nije po toj strani bilo prolaska. Dinamo je, sad to možemo zaključiti, dobio pravo pojačanje na boku, kad na ljeto prođe pripreme, može u novoj sezoni biti samo bolji, tako bar trebalo biti. Nema velikih grešaka, kikseva, sve odrađuje školski.

Dvaput je zaboravio na Obregona, prvi put riječki je napadač pucao pokraj gola, drugi put, u nastavku, glavom preko gola. Bile su to i jedine prave Rijekine prilike, izuzev dva-tri dalekometna udarca, nije Ristovski u svojoj najboljoj formi, viđali smo ga i u boljim izdanjima. No, ipak to nadoknađuje svojom požrtvovnošću u, uvijek neugodnom ambijentu, Rujevice. Tako je bilo i ovaj put, te greške već se sutra neće pamtiti, ali ipak treba poraditi na vraćanju svoje stare forme.

Možda smo u prošlom mandatu bili prekritični prema njemu, ali dojam je da je od povratka u Maksimir bolji nego tada. Imao je u nekim dvobojima nekih 'žutih minuta', ali u većini njih odradio je majstorski posao. Kao i sad na Rujevici. Bez greške! U zraku i na tlu, pravovremen na svakoj lopti, sve što je išlo prema njemu vrhunski je pokupio. I kao da se nije oznojio, tako je djelovao. U Dinamu, definitivno, proživljava drugu mladost.

Igrao do 75.minute. Razmahao se malo na početku Marco Pašalić, ali samo jednom pucao, Nevistić je to ukrotio. Ostalo je riješio Ogi, tako ga, naime, zovu. često izgleda kao da se loše postavlja, kao da će zakasniti i da će mu igrač pobjeći, no, možda je to njegova taktika, jer, brzina mu je veliki adut. Sve stiže, i kad se čini da neće, pravovremeno ulazi u blok, ili u presijecanje lopti, teško ga je izigrati, izbaciti iz ravnoteže. Pohvalili smo RPG-a s druge strane terena, sad Dinamovi navijači mogu zapjevati onu: 'Imamo bekoveee...'

Igrao do 46.minute. Trebalo je i njemu neko vrijeme da pohvata linije kretanja u toj novoj formaciji, a nakon toga bio je onaj, koji ulazi iz drugog plana i zbunjuje obranu Rijeke. Jednom je zabio, otvorio riječku mrežu, drugi put je lošije reagirao na Petkovićevu povratnu loptu, nije znao pucati ili što već.. Ostatak posla, ono što mu je inače u opisu djelatnosti, odradio bez problema, jedini je problem bio što je rano dobio žuti karton. Opravdano. A nakon njega imao još jedan čvrst start i Jakirović je, vjerojatno, procijenio da je rizično ostaviti ga u igri, da ne dobije i drugi.

Što vrijedi za većinu momčadi, vrijedi i za njega. Slabiji ulazak u utakmicu, nekoliko lošijih reakcija, a onda fenomenalan. Započeo je akciju kod prvog pogotka, započeo još neke napade, a koliko je tek riječkih zaustavio! Posebno se pamte fantastični potezi u vlastitom šesnaestercu, lakoća uzimanja lopti, predviđanje suparničkih poteza i ubacivanja. Mirno, kao na treningu prekidao je te akcije i onda kretao u napad. Još jednom pokazao koliko je važan za Dinamovu igru.

Igrao do 81.minute. Nije to bila njegova velika utakmica, znao je ispasti, krivo dodati, često je komentirao odluke lošeg suca Jakova Titlića. Često je tu bio i u pravu. Ali ta energija i želja, koju prenosi na suigrače, to je veliki adut ove momčadi i zato, i kad nije među boljim igračima Modrih, zaslužuje pohvale. Jednostavno, on je vođa, lider, čovjek, kojega treba imati u svlačionici i koji na terenu, sigurno, može dati još više nego u ovom finalu.

Igrao do 75.minute. Na početku se malo mučio, teško prolazio i povezivao linije, ali, kako je rastao Dinamo, tako je rastao i Baturina. Ili obrnuto, ovisi kako se gleda. Sjajno je i precizno zabio pri kraju prvog dijela, a onda u nastavku bio opušteniji, još konkretniji, sve teža lovina za riječku obranu. Šteta je što Hoxha nije iskoristio zicer i matirao Zlomislića, bila bi to vrhunska asistencija. Bilo je i ovako fenomenalno dodavanje, ali je izostao 'šlag na torti'. Užitak ga je gledati u ovakvon izdanju.

Leži mu Rujevica, to je očito. Bio je živa napast u prvom dijelu, vrhunski proigrao Sučića za prvi pogodak, dodao i Baturini za drugi. Raspoložen i u nastavku, iako, jednu od dvije velike prilike morao je i trebao realizirati. Posebno je ona druga, nakon dodavanja Baturine, bila zicer. No, svejedno, ovo je jedan drugi Hoxha od onog bojažljivog dečka, kad je tek došao u Dinamo. Svojim golom na Rujevici donio je naslov, a dodavanjima u finalu Kupa utro put ka dvostrukoj kruni!

Igrao do 86.minute. Još da je zabio, bila bi to savršena partija! Ali, poigravao se često s Rijekinom obranom, Zlomislić mu je obranio udarac nakon slaloma, onda Sučić nije iskoriristio povratnu loptu, zatim je pogodio stativu glavom pa sudjelovao kod prvog pogotka. Svaki je potez imao smisla, pritom je dobio i dosta batina, znali su ga Rijekini braniči udarati i iz očaja i nemoći. A onda je uslijedio potez utakmice, briljantno proigravanje za Bulata, kakvo daju samo rijetki znalci. Kad je izlazio bilo je i onih na glavnoj tribini, koji su mu zapljeskali, a to je posebno priznanje. Je li mu ovo bio oproštaj od Dinama? Možda, sad su na potezu Zajec i suradnici, ako treba i bianco ček...

Igrao od 46.minute. Klasa je, još uvijek nedostaje snage i fizičke spreme za neki veliki potez i pravu partiju. Ali, njegova mirnoća, njegov instinkt da se stvori kad treba i gdje treba, oduzme loptu, proigra, iznudi prekršaj, to se teško može naučiti. Ako bude zdrav, ako prođe prave pripreme, mogao bi uistinu biti jaki adut u lovu na Ligu prvaka.

Igrao od 75.minute. Igrao premalo za ocjenu

Igrao od 75.minute. Igrao malo, ali zaslužio je ocjenu i nagradu za pogodak, koji je, definitivno, 'ubio' Riječane. Pravovremeni ulazak iz drugog plana, savršeno čitanje Petkovićeve ideje, što nije jednostavan posao. I hladna egezekucija.

Igrao od 81.minute. Igrao premalo za ocjenu

Igrao od 86.minute. Igrao premalo za ocjenu.

Kakav trijumfalan kraj ovakve sezone! Doista, nakon svega, bilo bi potpuno besmisleno da Jakirović ne dobije mandat za slaganje momčadi za Ligu prvaka. Sve je preživio, vukao prave poteze u pravo vrijeme pa i prije ovog finala izmijenio je formaciju, pokušao nešto novo s figurom više u veznom redu. I 'srušio' Rijeku. Kao što je srušio i Poljud. Stalno se priča o nekakvom dojmu, koji ni prvih pola sata finala nije bio najbolji. Ali, nogomet se igra za golove, za trofeje, što se kaže, finala se ne igraju ona se osvajaju. Tako je radio Dinamo, tako je radio Jakirović na kraju sezone. Dva trijumfa u Splitu, dva u Rijeci, što čovjek više treba napraviti!?