T. NičotaNovi Sir Matthews? Nemojte misliti da je nemoguće...
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | sub. 14.03.26. | 08:10
Luka Modrić i dalje oduševljava, svijet se divi njegovim izvedbama u 41. godini. Zamislite da napravi nešto veliko s Hrvatskom na SP-u i postane opet kandidat za Zlatnu loptu!?
Gledajući proteklog vikenda derbi Milana i Intera na San Siru, gorepotpisani autor izgovorio je rečenicu o kojoj već duže razmišlja.
"Luka Modrić jedan je od najvećih igrača u povijesti. Najmanje TOP 20. Svih vremena!".
Jasno, društvo se nije baš složilo. Široko otvorena usta u znak čuđenja, duboko 'izbečene' oči koje pitaju za 'dijagnozu'. Nitko nije trebao previše pričati, u pogledima se puno toga osjetilo. Ali, krenuli su odgovori. Kreneš s Maradonom, pa Peleom, Messijem, Cristianom. Pa jedan nabroji 'debelog' Ronalda, netko se sjeti Cruyffa, ovaj tamo priča kako je prve nogometne korake upijao od Zica, ovaj do njega sjeća se Platinija.
"E, a da si gledao Beckenbauera...", dođe uputa s drugog stola. Na neki način sreća što je društvo još u pristojnim godinama pa se nitko i ne sjeća Di Stefana. Ili Puskasa. Ali, 'pojave' se koju minutu kasnije i Ronaldinho, Zidane pa onaj jedini koji obožava Del Piera, ili onaj drugi koji je tu ubacio i Figa. I razvodni se priča, nedostajao je još samo Safet Sušić, recimo.
"Pa imao je samo Milan 10, ili dobroajde, pet većih igrača od Modrića kroz povijest", sletio je još jedan 'recept'.
Nitko ne traje kao Modrić
Ha, imao je velikana, što jest - jest. I svi su ovi nabrojani bili veliki. Svaki na svoj način. Dribling, golovi, karizma, temperament, trofeji, inspiracija... Svakome prema ukusu i po volji. Međutim, što više gledam(o) Modrića, onaj zaključak s početka sve je jači. Nitko, ali baš nitko od njih nije to radio na njegov način. S 40 godina iza sebe, kao vezni igrač, u svijetu modernog nogometa, gdje je fizika sve. Ili gotovo sve. Bilo je, da, napadača 'dinosaura', golmana, stopera, koji su igrali ili još igraju na nekoj nižoj razini. I u drugoj brzini. Evo, taj Cristiano Ronaldo. 'Životinja' u fizičkom smislu, čovjek koji pazi koliko spava i kad, koliko jede, koliko vode pije. Pa igra već tri godine u Saudijskoj Arabiji. Svaka čast Arabiji, ali... Ili Messi koji uživa u Miamiju, čekajući još jedan, oproštajni Mundijal. I, tko još? Nitko više. Svi su odavno završili karijere, neki zbog ozljeda, neki zbog manjka profesionalizma ili ambicija, neki jer, jednostavno, nisu to mogli izdržati. S 33, 34, neki i ranije, rijetko tko baš puno kasnije. A on, Luka Modrić, traje. I traje...
S 40 je odlučio doći u Milan. U veliki Milan, klub koji je, istina, imao toliko velikana. I koji u zadnje vrijeme malo 'kašlje'. Nije došao da bi se oprostio, samo da bi ispunio neki dječački san, već da bi igrao. Na visokoj razini, u petoj brzini. Da bi nekad veliki klub, opet učinio velikim, vratio ga, za početak, u Ligu prvaka. Tamo gdje mu je i mjesto. I, ne samo da je došao s tom namjerom, nego to i čini. Svaka lopta, svaki potez, svaki ulazak u svlačionici, svako slavlje pogotka ili ljutnja zbog biločega. To su stvari, koje Modrića čine posebnim. Velikim, jednim od najvećih. Jer to, ne pamtimo doista, nije još napravio nitko. On je, na neki način, spoj onog romantičnijeg nogometnog doba i ovog današnjeg 'surovog', robotskog. Igrač koji traje i - ne samo to... Gdje god Luka Modrić istrči, publika ustaje, plješće, pozdravlja ga uz duboki naklon. Suparnici ili njegovi, apsolutno svejedno, Modrićeva je nogometna veličina upravo u tome što je ujedinio sve zaljubljenike ovog sporta, svih 'pet milijardi' trenera na svijetu u zajednički zaključak: 'Respect Luka, ovo je neponovljivo.'
I, kad je pričao o Modriću i još jednom sjajnom izdanju protiv Intera već lagano otvarala mjesto nekoj novoj nogometnoj raspravi, kao 'naručen' stigao je tekst iz La Gazzette dello Sport. Autor Sebastiano Vernazza, Milanov kroničar, cijeli je svoj komentar derbija posvetio upravo Modriću.
"Modrić poput Rivere i ovacije koje San Siro čuva za Bogove; Luku treba uvjeriti da ostane", stajalo je u naslovu teksta prepunog divljenja Lukinom nogometu. Na tragu onoga da spada među najveće ikad.
"Dosad je vodeći Inter iznjedrio najboljeg strijelca lige, Lautara Martineza, s 14 golova; najboljeg asistenta, Federica Dimarca, s 15 centaršuteva ili odlučujućih dodavanja; i vratara koji je najviše puta sačuvao mrežu netaknutom, Yanna Sommera, s 14 'clean sheetova'. Međutim, AC Milan na terenu predvodi Luka Modrić, najbolji igrač lige. Ne postoji određena brojka koja ga kruni, kao što je slučaj s trojicom Interovih igrača na tri različite ljestvice. Oslanjamo se na dojam i neosporne nastupe, a ne samo na nedjeljni gigantski nastup u derbiju. U Modriću su aura i sjaj prvaka netaknuti", pisao je talijanski kolega, a onda još dodatno naglasio Modrićevu važnost. I veličinu.
"Činjenica da je igrač od 40 godina i šest mjeseci dominantan u Serie A možda ne sluti na dobro za talijanski nogomet. Moguće je da srednji ili niski intenzitet naše lige ide u prilog Modriću, ali koliko god bila spora u usporedbi s Premier ligom, Serie A ostaje komplicirana zbog zamršenosti i taktičkih uskih grla koja se javljaju, posebno u veznom redu. Modrić je posljednjih mjeseci gotovo uvijek izlazio iz svake gužve s loptom u nogama, imao je vrlo malo pogrešnih dodavanja i povremeno je dobivao pljesak na San Siru za loše odluke. Privilegij koji je prije bio dodijeljena samo nekolicini odabranih igrača Rossonera, poput Nilsa Liedholma i Giannija Rivere. "Oooh" čuđenja koji su rezervirani za Bogove kada iskorače među ljudskim rodom."
Lukina čista magija
To je, dakle, ta Modrićeva dimenzija, to po čemu je drugačiji od drugih. I 'povukao' je kolega Vernazza još jednu paralelu, još jedan detalj, kojim i sam naslućuje da Modrić ima mjesto među, doista, najvećima ikad.
"U rujnu će napuniti 41 godinu, a ako vam se 41 godina čini kao dugo vrijeme, sjetite se da je Stanley Matthews osvojio Zlatnu loptu, prvu ikada dodijeljenu, 1956. godine, u dobi od 41 godine. Zatim se Matthews umirovio u 50. godini. Drugačija su bila vremena i drugačiji nogomet, s minimalnom razinom psihičkog i fizičkog stresa u usporedbi s današnjim pritiscima i zahtjevima. Modrić neće dosegnuti 50 na terenu, ali može podnijeti 41."
I da, nakon svega toga, bi li bilo nemoguće? Da Luka Modrić, poput Sira Matthewsa s 41 godinom na leđima osvoji i još jednu Zlatnu loptu? Neće ove godine osvojiti Ligu prvaka, vjerojatno neće niti scudetto. Neće biti najbolji strijelac ni asistent, jer, brojke nisu njegova 'forca'. Međutim, kao što pišu i govore Talijani, Lukina je dimenzija puno veća od svega toga. Igrač, koji s 40 dođe u Milan da bi ga mijenjao i ponovno uzdigao, igrač čiji odlazak osjeća i veliki madridski Real, koji sad nema ni blizu igrača njegovog 'božanskog' dodira. On sigurno nije najbolji igrač na svijetu trenutno, ali možda jest najveć. Zbog cijelog tog 'paketa' koji nudi, zbog poruke koju šalje i nogometa koji još igra. U 41. godini! I sad zamislite da, recimo, napravi opet nešto veliko s Hrvatskom na Mundijalu, da vrati Milan među europsku elitu.
Zar ne bi tada Luka Modrić postao jedan od kandidata za Zlatnu loptu, za još jednu nevjerojatnu priču koju je napisao u karijeri? Jer, ovo što on radi, to je, kažu Talijani, magija. Čista magija!
.jpg.webp)
