T. NičotaNjih dvojica su odmah 'kliknuli'. Oni su ključ ovog Dinama!
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 04.10.25. | 08:00
Kao da igraju zajedno nekoliko sezona, odlično se razumiju i nadopunjavaju. Vezni red Modrih miran je, siguran, mudar... I čitavu momčad čini boljom
Ne podcjenjujte nogomet, on ima neke svoju logiku, koju je nekad teško i razumjeti. Kao, primjerice, u slučaju Dinama. Da, bili smo skeptični oko nekih stvari, pitali smo se hoće li, i koliko će mu za to trebati, Mario Kovačević uspjeti sve te nove igrače ukomponirati u kvalitentu, novu momčad. Da se razumijemo, ne skačemo u euforiju i mislimo da proces još nije gotov, da je pred Dinamovim trenerom i igračima još puno izazova, jer brzo se stvari okrenu u krivom smjeru, no, da su Modri prošli prvi 'check point' sezone s jako dobrim ocjenama, da su taj prvi period ispunili glavne ciljeve i preskočili prepreke koje su se činile previsokima, to nije upitno. Ne treba, jasno, pričati o osvajanju Europske lige, čak se ne treba udarati šakom po prsima i govoriti o sigurnom plasmanu među osam, jednostavno, treba ove Dinamove rezultate gledati kao prvu etapu dugotrajne utakmice. Nakon te prve etape Dinamo je vodeći.
Kad kažemo da nogomet ne treba podcjenjivati, mislimo upravo na to da je Dinamo na ovom početku sezonu 'zavrtio glavu' nekim logikama, nitko nije očekivao da će neke stvari izgledati tako dobro na terenu, da će momčad već imati takvu rutinu, da će se neki igrači razumjeti kao da zajedno igraju godinama. Ne mislimo pritom na Valinčića i Lisicu, koji su, zapravo, jedini koji doista godinama i igraju zajedno. Recimo, gledajući i ovu utakmicu u Bačkoj Topoli protiv Maccabija (3-1) fascinirao nas je svojevrsni 'klik' koji se u tako kratkom periodu dogodio između Josipa Mišića i Mihe Zajca. Slovenac je za Dinamo debitirao u Kupu protiv Dinama iz Predavca (6-0) i već u tih prvih 90 minuta skrenuo pozornost na sebe. No, naravno, nije to bila dovoljno jaka utakmica da bi se vadio definitivni zaključak. Nekoliko dana kasnije Modri su pokleknuli u Maksimiru od Gorice (1-2), bila je to ona utakmica nakon koje se podignula dosta velika prašina oko Dinamove snage i sumnje u vrijednost ove momčadi. Međutim, Kovačević je u toj utakmici poštedio Zajca da bi ga tjedan dana kasnije 'instalirao' u prvih 11 na Poljudu. Znamo kako je završilo.
Nakon Gorice upisao je Dinamo četiri pobjede, u svakoj s 'hendikepom', barem dva gola razlike. Hajduk (2-0), Fenerbahce (3-1), Slaven Belupo (4-1), Maccabi (3-1). Samo protiv Koprivničana nije igrao Zajc, tada je poziciju u sredini terena 'prepustio' Bennaceru. Koji je klasa, što se vidi po svakom dodiru lopte, ali ipak još malo izvan prave forme, treba mu vremena. Za to vrijeme, pogotovo dok Alžirac nije prijavljen za Europu, Mario Kovačević nema dvojbu u sredini terena, gdje ima i najveći izbor igrača. Tu su još Stojković, Mudražija, Soldo, Villar, Vidović, Ljubičić. No, jasno je kao dan, Mišić i Zajc su prvi izbor, pokazali su i protiv Maccabija da si odlično odgovaraju. Ispadaju kompatibilni, odlično se nadopunjavaju, čine Dinamov vezni red mudrim, racionalnim. Zajc je igrač koji najviše trči u Dinamovoj momčadi, protiv Izraelaca bio je blizu 12 kilomeatra (11,7). Ali, ne samo to, uzima lopte, razigrava, ulazi u duele. I često ih preživljava, dobro se postavlja. Za to vrijeme Mišić je kapetan, koji daje ritam čitavoj momčadi. Kad treba ići u presing on to čini među prvima, kad treba smiriti igru, opet je on taj koji 'kormilari'. Nekad prebaci stranu, nekad dodaje prvome do sebe ili vraća loptu nazad, ili na krilo,, možda daje 'okomicu' kojom Dinamo uđe u gol-šansu. Međutim, prije svega obojica imponiraju mirnoćom, sigurnošću. Kod njih nema panike, nema srljanja, čak i kad je Dinamo primio od Maccabija gol za 1-0, nije bilo 'divljanja', nije se gubila glava, naprotiv. A njih su dvojica u tome prednjačila, njihov je nogomet takav, u svakom trenutku imate dojam da je sredina terena njihova, da kontroliraju utakmicu i da drže protivnika na odstojanju. Taj njihov gard, njihov stav onda se preslikava na čitavu momčad, suigrači ne gube pozicije, lanac ne puca, nervoza i strah se ne uvlače u momčad. A kad njih dvojica tako funkcioniraju onda i treći veznjak, u ovom slučaju Ljubičić, može više odlaziti naprijed i biti slobodniji, zabiti kao u Bačkoj Topoli dva gola. Jednostavno, Mišić i Zajc ključ su ove momčadi, najčvršće karike Dinama, koji je tako dobro krenuo u sezonu.
Vjerojatno nije slučajno, jer u toj nogometnoj logici ipak je malo slučajnosti. Dinamov uzlet nakon Gorice počeo je baš kad je Miha Zajc postao standardan u prvih 11. Sve pobjede! Dobro, kažemo, protiv Slavena nije igrao, njegovu je ulogu preuzeo Bennacer. Hm, nije loša zamjena... Premda, imat će Alžirac, unatoč neupitnoj kvaliteti, težak zadatak 'razdvojiti' taj tandem Mišić-Zajc. Stvano odličan duo, mozak Dinamove momčadi!
.JPG.webp)