Nitko ne zna hoće li Boban uspjeti, ali, njegov je put jedini logičan. Tko se u tome ne vidi - ispada!

U nedjelju, dakle, Zvonimir Boban službeno postaje Dinamov predsjednik Uprave. No, to je samo formalnost, Boban, kao što znamo, već naveliko kadrovira, povlači poteze, stvara u Maksimiru jedan drugi, ili drugačiji Dinamo.

Dosta se prašine zadnjih dana podignulo oko razgovora s najvažnijim igračima, uglavnom 'senatorima', koji, možemo tako reći, nisu završili na najbolji način. Bruno Petković je na odlasku iz Dinama, Martin Baturina je također jasno rekao da čeka ovog ljeta iskorak, Stefan Ristovski je otišao, Kevin Theophile je na odmoru, još uvijek se ne zna što će biti s njijm. Marko Pjaca, isto tako, još nije odgovorio na Bobanovu ponudu, na promijenjene uvjete ugovora u budućnosti, ne zna se još niti kakvi su planovi Sandra Kulenovića. Nakon golgeterski sjajne sezone, logično je i on vidi priliku za transfer, pogotovo ako će opet biti 'back up' opcija. Čeka se i konačan razgovor s Arijanom Ademijem. Prema sadašnjem stanju 'na terenu', siguran je ostanak jedino Josipa Mišića. Ako govorimo, naravno, o onim najsikusnijim, nositeljima svlačionice.

Zvonimir Boban ušao je u Dinamo jako, zapravo, onako kako se i očekivalo. I, kako je jedino i mogao. Puno se stvari vuklo dugo vremena, svi su odgađali rješenja, nisu se htjeli ili mogli uhvatiti ukoštac s problemima, od kojih su mnogi gurani pod tepih. Tek završena sezona HNL-a pokazala je da Dinamu treba remont, da trebaju promjene u svlačionici, da u Maksimiru treba postojati čovjek, koji će promijeniti krvnu sliku Dinama i vratiti ga na vrh HNL-a i stvoriti opet europski snažnim. Svi su, zapravo, velika većina, prizivali dolazak Zvonimira Bobana, vidjevši u njemu jedinom adekvatnog i kompetentnog čovjeka za taj proces i projekt. Jedinog, koji ima sve preduvjete da napravi u Maksimiru velike rezove, da nacrta izgled novog Dinama. I zato mu sad treba dati kredit, nešto vremena i vjerovati da će u tome i uspjeti.

Možda su neki njegovi potezi na početku, zapravo i prije početka mandata, pomalo i šokirali javnost. Priča u kojoj je prekrižio Brunu Petkovića, jer on nije prihvatio drugačiju ulogu u momčadi, a spreman je prekrižiti svakoga tko se ne uklapa u njegov 'new deal', rezanje troškova i ugovora (ako ne odmah, onda u bliskoj budućnosti), odlazak Dubravka Skendera, dopredsjednika kluba i, u najavi, mogući odlasci i drugih članova Izvršnog odbora, otkaz direktoru Škole Ivi Miliću i nekim suradnicima u sportskom sektoru, odabir Marija Kovačevića za Dinamova trenera... Sve su to odluke, koju su mnoge iznenadile, zapravo, iznenadile su one, koji ne poznaju Zvonimira Bobana. Svi oni koji su ga prizivali, koji su čekali njegov dolazak u Dinamo, trebali su biti spremni za ovakav nastup. Jer, Boban je takav, onog dana kad je pristao doći, kad se odlučio za taj potez, svi su morali znati što ih čeka. Boban nikad ne bi došao, ako ne bi imao odriješene ruke, ako njegova ne bi bila zadnja!

I, njegovi prvi potezi, zapravo, logični su i očekivani. U redu, možda se nije očekivalo da će baš tako jednostavno pustiti Petkovića, da se neće 'boriti' za Baturinu, iako je njegov transfer ovog ljeta opet najlogičnija opcija, da se neće sve odigrati tako brzo, u samo nekoliko dana. Naviknuli smo, valjda, s godinama, da u Dinamu sve traje dugo, da se odluke ne donose na vrijeme. Uostalom, da jesu, ne bi ih sad morao donositi Boban! Konačno, toliko smo puta pisali o tim 'senatorima', zaključili da ne zaslužuju prijezir i kolektivni odstrel, jer su Dinamu dali puno. A neki još mogu dati. No, isto tako, bilo je jasno da se neke stvari moraju riješiti, da i Dinamo i oni sami moraju znati na čemu su, kakav im je status, što se od njih očekuje i koliko su oni spremni 'ginuti' za klub i rezultate.