Neki imaju ambiciju. Neki, očigledno, i dalje ne

Kraj ljetnog prijelaznog roka, a do ponoći se ima igrati jedna cijela nogometna utakmica. Bez nadoknade.

Na stadionu, u klupskim uredima, su gotovo pa svi: od trenera, direktora, skauta pa sve do vrijednih djevojaka koje rade u računovodstvu. Ljudi koji su u klubu godinama, a nitko zapravo ne zna što točno rade, nervozno hodaju s nekakvim papirima u rukama. Svi se negdje žure. Sat otkucava. I to malo brže nego inače, kao kad se na YouTubeu podesi brzina 1.25x. Svi znaju što žele, ali ne znaju hoće li stići na vrijeme.

Stres. Pritisak. Želja za uspjehom.

Kod... većine.

Predsjednik? On je negdje daleko, lako moguće na otoku, uživa one posljednje ljetne noći. I odbija sve pozive od ljudi koji bi ga mogli tražiti neki novac. Oni koji zovu da bi od njega nešto kupili, s njima je već raspoložen za priču. Premda, ne sad za neke detaljne analize, rekli smo koji je sat. A i serija je.

„U klubu su moji ljudi, s njima se sve dogovorite“, kratko odgovara, možda čak i ne znajući pritom tko je s druge strane linije.

„Bit će to sve u redu“, zaključava. Zaslon telefona, ali i svoje misli. Ako je uspjeh bio neizostavan svih ovih godina, zašto bi se nešto promijenilo sada? Ne pali se kuća (odnosno kuča) baš svake sezone...

Ostalo je još sat vremena. I otkucaji sata sve su glasniji. Svjetlo u sobama onih najvećih ureda bliješti, poput reflektora na glavnom terenu, što dodatno povećava i temperaturu. Ljudi postaju sve nervozniji...

„A gdje je onaj kojeg smo gledali sa Zelenortskih Otoka?“, pitao je stariji direktor onog mlađeg.

„Ne znam, zašto?“

„Da probamo malo vidjet što je s njim, vidiš da je u Varaždinu dobar onaj kojeg su oni našli, možda i mi pogodimo“, odgovara dok vraća bežične slušalice u uši pa nastavlja ubrzano hodati prvim katom. Usputno, iako vrijeme ne dopušta prazan hod, svrati i do računovodstva. Uđe, pogleda djevojke, nasmije se pa izađe. Zašto je došao, ne zna, ali dojam je da je sav u poslu. A to je jedino bitno.

„Dobro ljudi hoćemo li mi nekoga dovesti? Nemamo dovoljno širok kadar ni za dva, a kamoli tri fronta“, zavapio je trener, onaj iskusni, s kojim se nije za igrati. I koji se odavno dokazao u nogometnom svijetu.

Dosad je, u ovim prvim utakmicama sezone, sjajno eskivirao slabe karte, cijelo vrijeme igrajući na 'jačinu kluba'. S tim da je i on kao individua brand, klasna marka. Da bi nas se bolje shvatilo: ne igraš poker s Philom Iveyjem pa stavljaš sve žetone all-in nakon prvih nekoliko dijeljenja, baš kao što ne igraš šah s Magnusom Carlsenom pa pokušavaš napraviti mat u tri ili četiri poteza. Respektiraš protivnika. Baš kao što su Derry, Ilves i Rudeš respektirali Rijeku. I njega.

„Nema brige, snaći ćemo se. Danas svi igraju nogomet. I dobrih igrača ima svugdje. Mi smo pronašli Bugarina u MLS-u, Peruanca u Ekvadoru, Bjelokošćanina u Finskoj. Takav tip igrača općenito je Rijeci donio veliki novac kroz prošlost, zar ne?“, rekao je jedan od direktora, nakon čega je čak i trener shvatio da su obećanja prije preuzimanja posla bila – ludom radovanja.

A sat otkucava. Tik-tok, tik-tok...