I. SučićNekad se dokazuješ, nekad samo potvrdiš
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 01.04.26. | 13:30
Toni Fruk protiv Brazila potvrdio je ono što Dalić već zna – minutaža i asistencija su tu, ali puno važnije je da Hrvatska u njemu ima igrača za najveću scenu
Na stranu sad osobne preferencije i subjektivni dojam, ali kad je tema najvažnija sporedna stvar na svijetu, u kontekstu najvećeg kluba uvijek će se prvo spomenuti Real Madrid, dok će najveća i najatraktivnija reprezentacija biti ona koja je izmislila Joga Bonito. I isto kako ta kraljevski bijela boja ima poseban odsjaj, na isti način zaslijepit će nas i kombinacija zelene i žute. Koja, fascinantno, odmah sa sobom vuče i zvuk. Onu Sambu de Janeiro. Uostalom, zar je moguće vidjeti brazilsku zastavu, a ne cupnuti nogom? Samba...
Jedan od većih komplimenata za Hrvatsku je kada su je nogometni fanatici i stručnjaci nazvali europskim Brazilom. Original je, doduše, u noći s utorka na srijedu bio bolji – slavili su u Orlandu s uvjerljivih 3-1. Iako ostaje žal jer je Hrvatska do 88. minute bila 'živa', isto tako treba priznati da je prvo ime kod Vatrenih bio Dominik Livaković. Koji se, polako ali sigurno, pretvara u svojevrsnog nasljednika Guillerma Ochoe. Možda ga ne gledamo svaki vikend u najboljim ligama, ali zato na velikoj sceni – uvijek je tu.
Imao je Livaković nekoliko sjajnih intervencija, bio je i protiv Kolumbije kandidat za 'play of the day', ali od svega što su Vatreni pokazali u Orlandu, najviše se pamti akcija za 1-1.
Smolčić je bio začetnik, Moro je potom precizno pronašao Musu koji je bio pravovremen u prilasku, čvrst u duelu i siguran u odlaganju lopte. Marco Pašalić je za Tonija Fruka iz šešira izvukao dubinski pas. Iz prve, bez panike. Hrvatska se odjednom našla u situaciji dva na tri.
I onda – trenutak klase.
Rijekin Maestro primio je loptu skroz desno, inercija ga je povukla još prema strani, a onda je s otprilike 45 metara briljantno pronašao Lovru Majera. Da je dodavanje bilo za zrno slabije – presjekao bi ga Marquinhos. Da je bilo za zrno jače – prvi bi do lopte stigao Bento. Ali, nije bilo ni jedno ni drugo.
Bilo je – savršeno.
Lovro Majer završio je posao, s tim da se svakako mora pohvaliti i njegov sprint pa mirnoća u završnici. Iako… Toni Fruk dodao je još jedno ime u svoju bilježnicu onih koji mu duguju kavu.
„Žao mi je što nismo uspjeli izvući neriješeno jer smo ga zaslužili. Veći dio utakmice kontrolirali smo igru. Brazil je imao svoje prilike koje je Livaković obranio. Hrvatska je u ove dvije utakmice pokazala da može daleko na Svjetskom prvenstvu“, rekao je najbolji igrač HNL-a, asistent za jedini pogodak Hrvatske protiv Brazila, pa dodao:
„Sretan sam prvenstveno zbog minuta, a onda i zbog asistencije. Šteta što na kraju nije više značila, ali ostat će zapisana. Brazil? O tome sanjaš kao dijete. Gledaš ih na televiziji i onda dođe trenutak da igraš protiv njih. Dat ću sve od sebe da se ovo ponavlja“, zaključio je 24-godišnjak kojim se istovremeno ponose svi na Kvarneru, baš kao i svi u Slavoniji. Duša slavonska, uz dašak kvarnerskog altruizma – nimalo ne čudi zašto je Toni 'taj'.
Iako, za neke nije. Što nas je zapravo uhvatilo nespremne. Jer, u određenim nogometnim krugovima potegnula se tema je li Fruk siguran putnik na SP? I ako jest, je li Dalićeva prosudba ispravna?
Odgovor je jednostavan – jest.
I izbornik to jako dobro zna. Toni je igrač koji kontinuirano raste. Igrač s kojim su uživali raditi svi treneri koji su ga vodili. Pogledamo li samo njegov period u Rijeci, gdje je podigao igru za nekoliko razina, ono što je napravio protiv Brazila nije iznimka. To je nastavak. Forma je prolazna, a klasa ostaje. Čak i onda kada ga taj prst na ruci muči.
Rezultat protiv Brazila možda mu neće biti drag, ali asistenciju će pamtiti. Baš kao što će je pamtiti i Damir Mišković kada mu ovog ljeta krene zvoniti telefon. Toni je Rijeci dao sve, dok Rijeka od nikoga u HNL-u nije dobila više. I logika je samo jedna – slijedi iskorak. Rekordan transfer. Jer ovakvi igrači ne ostaju dugo skriveni.
Ako može ovakvu majstoriju isporučiti u nekoliko minuta na terenu, i to nakon što je u retrovizoru ostavio Fabinha, donedavno jednu od najboljih 'šestica' na svijetu... Je li stvarno iznenađenje što mu Dalić vjeruje?
Nije. Ni nama, ni suigračima, a najvažnije ni izborniku.
Samo je pitanje trenutka kada će to postati jasno svima.
