Napokon Dinamo: Pet odgovora koje je dobio Kovačević. I tri pitanja koja su još na stolu

Mario Kovačević vidio je da je vrag odnio šalu, da momčad s mrtve točke može pokrenuti samo ako i on promijeni pristup, ako počne vući drastičnije poteze, dodatno širiti kadar. Za to je dobio, vjerujemo, i podršku Zvonimira Bobana, iako su neki potezi već odavno trebali biti napravljeni. Trubili smo o njima, prizivala ih je i javnost, no dosad je Kovačević bio po tom pitanju dosta tvrd. Možda i nedovoljno nogometno hrabar. Protiv Varaždina je dobio neke odgovore, koji će mu svakako koristiti barem do kraja polusezone i mogu prelomiti Dinamovu situaciju. S obziom na Hajdukov debakl na Rujevici (5-0), i dolazak na samo minus jedan od najvećeg rivala u HNL-u, čini se da Dinamov trener s promjenama nije zakasnio. Koje je, dakle, odgovore dobio Kovačević uoči uzbudljivog finiša jeseni?

NOA MIKIĆ definitivno zaslužuje priliku! Neobjašnjivo zašto je bilo toliko čekanja, zašto su u Maksimiru bili toliko konzervativni po pitanju šanse tom mladom desnom beku. I tek kad su se sve ostale opcije pokazale nedovoljno dobrima, nakon ozljede Morisa Valinčića, tek tad je Mikić odigrao svoju prvu utakmicu ove sezone. Bio je dobar, siguran i razigran, jasno, nije to još najbolja razina, ima dečko još prostora za napredak, što je i logično s obzirom na godine. Bit će, vjerojatno, i grešaka. Međutim, on je jednom utakmicom pokazao da može i mora dobivati više povjerenja, da se Dinamo u njega može pouzdati. Zašto ne i u Lilleu u četvrtak, na takvim utakmicama klinci postaju muškarci! Dinamo s njim može samo dobiti.

Vidjeli smo da i MATTEO PEREZ VINLÖF može koristiti na lijevom boku, da bi i on mogao biti dobro rješenje. Pogotovo za utakmice poput ove s Varaždinom, kad treba probiti blok, iznenaditi suparničku obranu. Drugačiji je tip igrača od Gode, više je 'wing back' za sustav s trojicom u zadnjoj liniji, ali navikava se na ulogu u ovoj formaciji. Napadački je bolji nego defenzivno, to znamo, dok Goda donosi veću sigurnost u zadnjoj liniji, on ima više rješenja u igri prema naprijed. Može probiti i doći gotovo do završnice, može centrirati, ući i u sredinu i otvoriti prostor na krilu. Svakako, iskoristiv!

ARBËR HOXHA apsoultno je prvo Dinamovo ime ove sezone, kad se sve zbroji. I primjer kako se igrač treba ponašati. On nije mario za to što je na početku bio u 'trećem planu', nije gunđao i prigovarao, već je čekao šansu. Dočekao ju je na Poljudu, u pobjedi 2-0 bio glavni junak i otad ne pušta. Praktički, u svakoj utakmici igra s jednakim žarom, motivom, nekad mu, možda, ne ide sve od noge, ali kad mu krene onda je nezaustavljiv. Čini se da je i tehnički napredovao, završnica mu je vrlo precizna, kod drugog Dinamovog gola ulazak na peterac bio je pravovremen, realizacija hladnokrvna i točna. To sad više nisu bljeskovi, to je igrač koji pršti od samopouzdanja i koji je postao jako, vrlo jako Dinamovo oružje.

Jako je oružje i MIHA ZAJC. Igrački, mogu mu se tražiti nedostaci, iako je protiv Varaždina bio dobar i u građenju igre, ubrzavao je ritam, dvaput i asistirao, zamalo i zabio, pogodio je vratnicu. Blizu je pogotku, negdje će mu se otvoriti. Međutim, ono što je još važnije, slovenski veznjak postaje jedan od lidera ove momčadi, nameće se kao 'senator' u svlačionici, autoritet kojega svi slušaju. U krizi se prepoznaju junaci, Zajc je u ovom kriznom razdoblju stvarno iskočio kao jedan od glavnih igrača Dinama. Ne samo na terenu, naprotiv.

Očito je nakon Karlovca i Varaždina da se u Dinamu nešto pomiče nabolje. ATMOSFERA u momčad ipak je nešto drugačija, pozitivnija. Je li to zasluga karantena i ozbiljnosti, koje je uveo Mario Kovačević, je li posljedica tih međusobnih razgovora igrača, koji su došli do ruba i morali su nešto učiniti? Možda je i kombinacija svega toga. No, Dinamo u ove dvije utakmice ipak više izgleda kao momčad, lica su nasmijanija, pogoci se slave zdušno, nema toliko mahanja rukama, ljutnje na suigrače. Dobar znak, kao neki novi početak.

No, iako je svojim potezima došao Mario Kovačević do nekih odgovora, na stolu je ipak još ostalo i nekoliko pitanja i dvojbi. Na koje ćemo odgovore tek dobiti u idućim utakmicama ili na kraju polusezone. Premda bi neka trebalo riješiti i ranije. Recimo...

IVAN FILIPOVIĆ na vratima je zamijenio imenjaka Nevistića. Kad trener mijenja vratara onda obično 'nema nazad'. Nevistić je u nekoliko dana izgubio status dokapetana potom i 'jedinicu', logično bi bilo zaključiti da će Filipović sad i ostati prvi vratar Modrih. Ili neće? Ok, Lille će ponuditi rješenje. Na Filipovićevo izdanje nema zamjerki, nije niti imao puno posla, niti se mogao istaknuti nekom obranom, ali djeluje sigurno, stoji dalje od gola, sudjeluje u igri... No, pitanje koje se, definitivno, nameće njegovim dolaskom na gol glasi: je li to potvrda zimskog dolaska Dominika Livakovića i priprema terena za njegov povratak? Poruka Nevistiću da niti od zime neće biti 'broj 1' jer se vraća Livi!?

NAPADAČI su posebna priča, a Kovačević, za razliku od mnogih prethodnika, ima trojicu sasvim različitih tipova napadača. Beljo, Kulenović i Bakrar imaju odlične brojke za ovaj dio sezone, a u ovom je trenutku, izgleda, Bakrar ispred njih dvojice u trenerovim planovima. Činjenica da Kulenović nije ni ušao u igru dosta govori, ali sigurno ga se ne treba preko noći odreći, ima Kule svoje kvalitete. Isto tako, dojam je da je Bakrar opasniji kad igra na krilu i otamo prijeti vratarima, nego kad je baš čista 'devetka'. Beljo je najskuplje Dinamovo pojačanje u povijesti i treba ga dobiti u pravom izdanju. Tu Kovačević ima još dosta prostora za kombinacije, ali mora paziti da svojim potezima opet ne sroza formu napadača, nego da ih razigra i dobije u punom obujmu. Oni su ipak posebne 'biljke' i s njima treba znati.

KLUPA u utakmici s Varaždinom 'pričala' je sama za sebe. Dakle, Vidović i Villar nisu dobili minutažu i jasno je da su oni sve dalje od momčadi, od nekih ozbiljnijih uloga. Kako ih vratiti u život? Ili će možda ubrzo ispasti kroz selekciju, bez obzira na iznose transfera? A na klupi uopće nije bilo Kevina Theophilea i Ronaëla Pierre-Gabriela, što je jasan znak da Kovačević s njima ne računa ozbiljno. Čak ni s KTC-om, koji očigledno gubi status prve stoperske alternative, nedavno je igrao i desnog beka. U cijeloj toj priči ostaje enigma zašto 'na mapi' nema Leona Jakirovića, koji je trebao ove sezone imati respektabilnu minutažu, ulaziti sve više u igru i postati Dinamov projekt. I o njegovom će se statusu sigurno pričati u zimskoj stanci.