Najlakše je sad za sve okriviti Stojkovića... A on se ispričao navijačima

"Što sam mu rekao? Zagrlio sam ga i kazao mu da mora biti mirniji, opušteniji, ali da ja vjerujem u njega. Najlakše bi ga sad bilo pokopati, okriviti za sve i kazniti, ali to nije rješenje. On je i sam svjestan da je pogriješio i treba mu dati podršku, naučiti ga nekim stvarima. Jer, on je sjajan igrač i treba gledati njegove vrline."

Ove je rečenice prije gotovo devet godina izrekao Mario Cvitanović. Bio je trener Dinama, koji je protiv norveškog Odda teško disao, bio na konopcima i jedva branio, na kraju i obranio, 2-1 iz prve utakmice pretkola Europske lige. A igrač o kojemu je pričao bio je - Dani Olmo. Tada još klinac, 19-godišnjak, nestrpljiv i željan dokazivanja, jer u njega su sumnjali i minute nije dobivao koliko je očekivao, ušao je na teren u 79. minuti. U 86. minuti već je izlazio s terena, zbog drugog žutog kartona! Sedam, vjerojatno najgorih minuta karijere, sedam minuta i dva 'blackouta' koja su mu mogla usmjeriti tu karijeru na neke potpuno druge koordinate. Da, mogli su ga pokopati, otpisati, naslađivati se kako su "uvijek govorili da od njega neće biti ništa". Nakon što je tako ostavio momčad na cjedilu Dani Olmo bio je 'obilježen'. I stvarno, da je netko u tom trenutku rekao: "mali, idi, želimo ti sreću", malotko bi se za njim osvrnuo. Tko zna, možda bi i bilo drugačije da je Dinamo ispao od 'poluamatera', a Olmo savršeno poslužio za 'pranje ruku' od neuspjeha, no priča je otišla znamo prema kojim visinama. Olmo je prihvatio svoju pogrešku, prihvatio kritike i odgovornost, a Dinamo je shvatio da ima igrača, čije su vrline mnogo veće od njegovih mana. I koji će, kad-tad, na terenu vratiti 'dug' za ovaj incident.

Sjetili smo se Danija Olma gledajući onaj šamar, koji je Luka Stojković podijelio igraču Genka. Oko centra igrališta, potpuno bespotrebno, u trenucima kad se utakmica lomila, Genk smanjio na 3-2 i imao prolaz u rukama, ali u kojoj je Dinamo još uvijek imao snage i vremena za novi preokret. Šamar, VAR, crveni karton i jasan znak da je nada u veličanstveni preokret, u prolaz u osminu finala, isparila. Jer, bio je to trenutak koji je sve prelomio. Naravno, Stojkovićeva priča nije ista kao ona Olmova otprije devet godina. Prvo, Olmo je tada bio klinac na početku svojeg seniorskog puta, Stojković je ipak koju godinu stariji. I iskusniji. Drugo, Dinamo je tada prošao u sljedeće kolo, treće, Olmu je to bio prvi put da je napravio nešto slično, Stojkoviću se ponovilo već treći put samo ove sezone. Dva nepotrebna isključenja protiv Gorice i sad ovo... Previše da bi bilo slučajno, previše da bi se zažmirilo i odmahnulo rukom. Definitivno, neki problem postoji. Ali...

Brzo se zaboravi sve dobro

Najlakše bi sad bilo za sve okriviti Stojkovića! Za ispadanje od Genka, za oduzimanje europskog sna. Najlakše se naslađivati, upirati prstom i reći "uvijek smo govorili da je divlji i da od njega neće biti ništa. Eto, zato je u Dinamu stalno dvojben". Definitivno, kad jedan igrač Stojkovićeva talenta i uloge na terenu zaradi tri crvena kartona u jednoj sezoni onda je to ono što se pamti, što će ostati usječeno u navijačku memoriju. Tako to ide, navijačke su emocije takve oduvijek. Međutim, pritom oni koji odlučuju u klubu moraju biti mudri, 'zagrliti' Stojkovića i objasniti mu neke stvari. Da, i kazniti ga ako treba, ali mu i zapamtiti vrline. Koje je pokazao više puta ove sezone. Pa i u Genku gdje je do isključenja bio najbolji igrač na terenu. Preuzeo je odgovornost i hladnokrvno pogodio s bijele točke, onda briljatno zabio za 3-1, bio je igrač odluke, baš ono što svi od njega očekuju. Dinamo, jednostavno, takvog igrača nema, sa svojim manama, naravno.