Najava HNL-a – RIJEKA: Igranje tetrisa na najtežem nivou, Haliloviću je ova sezona biti ili ne biti

Krilatica „Krepat ma ne molat“ ove će sezone morati najviše doći do izražaja otkako je Damir Mišković postao predsjednik kluba. Zapravo, priča je veoma jednostavna, a polazište svih problemima poznato je i svakom 'običnom smrtniku' – nema se novaca. I stvarno je tako, Rijeka nije financijski snažna kao prethodnih godina, ali isto tako se mora reći da sve ono što su izgradili u proteklom periodu – gard, mentalitet pobjednika, zajedništvo i konstantnu žudnju za trofejima – nešto je što jedan 'milijun gore ili milijun dolje' ne može promijeniti. Uostalom, da bi se ta priča potvrdila dovoljno je baciti oko konkurenciju.

„Opet se raspadamo“, komentar je kojeg Riječani najčešće ostavljaju ispod fotografija na društvenim mrežama gdje se predstavljaju njihovi novi igrači. Tako su pisali kad je došao Vrančić, Pavlović, Mitrović, a naročito Halilović. Naravno, sarkastični su na Kvarneru, znaju da su trn u oku mnogima, ali nekakvog smo dojma da im to nimalo ne smeta. Uostalom, za dobrim konjem se prašina diže.

Lani, usprkos tome što su se 'raspali' još prije par godina, Rijeka je do samog kraja sezone bila 'u igri' za naslov, dok su u Kupu došli do one posljednje stepenice. Ovaj put, bez penjanja na vrh. Kad se povukla crta na kraju godine, izgledalo je lošije nego što je bilo, jer lanjska sezona nije bila neuspješna, dapače. Problem je taj što je Rijeka postala žrtva vlastitog uspjeha i što su navijači navikli da se i s puno manjim budžetom, slabijim igračkim kadrom i s malim očekivanjima na početku sezone na kraju ipak ostvare velike stvari. Rijeka unazad 10 godina nijednom nije podbacila, a baš to daje pravo svakom navijaču da bude optimističan uoči početka nove sezone. Iako, svakom nizu kad-tad dođe kraj…

ŠTO SE PROMIJENILO OD SVRŠETKA PROŠLE SEZONE?

Ovdje je teško uopće negdje početi, s tim da završiti još uvijek ne možemo dok prijelazni rok traje. Najveći problem i ključan zadatak za Dragana Tadića i Fausta Budicina bit će kako nadomjestiti 40-ak golova koji su otišli zajedno s Drmićem, Murićem i Pavičićem te hoće li se uspjeti adekvatno zamijeniti Smolčića, Velkovskog, Gnezdu-Čerina i ostale koji više ne borave na Rujevici.

Osim navedenih igrača (od kojih su svi bili prvotimci), otišao je i Goran Tomić, a nakon što klub nije uspio dovesti svoju prvu želju Devisa Mangiju, na mjesto glavnog trenera instaliran je 'domaći dečko' Dragan Tadić kojem će najbliži suradnik biti Fausto Budicin.

Domaći je to dvojac, netko tko je jako dobro upoznat sa svime što se događa u NK Rijeci. Ne sada, već unazad 30 i više godina. Oni su vidjeli sve, i ono dobro i ono loše, a sigurno im neće nedostajati motiva kako bi se dokazali i kao treneri nakon što već jesu kao igrači.

Još se puno toga mora posložiti. Na Kvarneru kao da igraju tetris na najtežem nivou. Brzo padaju kockice, treba biti i lukav i spretan to sve na pravi način ukomponirati. Jer za sustavno dobro odrađen posao dobit ćeš tapšanje po ramenu i jedan kratki bravo, dok s druge strane svega dvije do tri kobne greške mogu uzrokovati Game over.

KAKO SU PROŠLE PRIPREME?

Lošije od očekivanog. Ne mislimo tu samo na rezultate i igru, već i samu činjenicu da se ozlijedio Matej Mitrović. Stigao je kao veliko pojačanje, trebao je doći uvesti reda u obranu Rijeke i pokazati kako nije slučajno skupio 12 nastupa za Vatrene. Fenomenalan igrač je Matej Mitrović, kad je odlazio iz Rijeke u Besiktas, bio je najbolji branič HNL-a. Dugo nije igrao, a kako bi se vratio u 'svoj' klub i kako bi vratio onu staru formu odbio je neke puno lukrativnije ponude. No, sve to sad pada u vodu jer Mitrovića nema narednih pola godine (možda lak i dulje!), nakon čega će ga se opet morati postepeno uvoditi u prvu momčad. Od euforije do depresije u svega nekoliko dana.

Što se tiče utakmica i rezultata, situacija je sljedeća: Uvjerljive pobjede protiv Grosuplja i Triglava, remi s Bravom i dva vezana poraza (i to od dva najbolja protivnika) od Sparte Prag i Kopra u 'generalci'. Nitko se nije pretjerano istaknuo, dobitnikom pripremnog dijela možda se može proglasiti Bušnja (i Karrica), dok je najveći problem taj što je vremena premalo. Doduše, za to nisu krivi ni Tadić, ni Budicin, ni igrači, ali o tom potom.

Mogli su i morali Riječani bolje, ali rezultati na pripremama su ionako potpuno nevažni. Uostalom, kao da će ih se itko sjećati ili ih uopće spomenuti kad krene prvenstvo. Važno je samo je li momčad spremna fizički, jesu li se uigrali, znaju li svoje role i kakvi su zahtjevi trenerskog dvojca, a na sve to ćemo dobiti odgovor u narednih mjesec – dva.

NA KOGA OBRATITI POZORNOST?

Labrović je dobrim igrama dogurao do reprezentacije, ali teško da će ga Dalić pozvati i na Svjetsko prvenstvo. No, nikad se ne zna. Isto tako, ove će se sezone ozbiljnije pratiti Ampem, koji je sigurno kvalitetan igrač, ali u njegovom slučaju nedostaje onaj opipljiv učinak (golovi i asistencije) čega će lani morati biti više.

Karrica je pokazao da 'ima nešto', Liber mora dobiti barem pet utakmice u kontinuitetu da se vidi 'je ili nije', tu su Bušnja, Vuk i Lepinjica koje se više neće čekati nakon ove sezone te sad moraju pokazati sve što mogu, a svakako treba držati oko i na mladom Friganu, s tim da bi za njega svakako bilo bolje da ga se pošalje na posudbu gdje će biti standardan ako se u klubu procijeni da nije prva ili druga opcija (a zasad je treća).

No, sve je to sekundarno, jer svima nam je jasno u koga će biti uperena svjetla reflektora i od koga se očekuje 'ono nešto više'. Naravno, Alen Halilović je taj, on je igrač kakvog je Rijeka trebala, a Rijeka je klub kakav treba njemu. Još nije na svojih 100 posto, ali bit će. A kad bude… Svi znaju što je sposoban napraviti. Dosta je bilo čekanja, Alen mora isporučiti sad i odmah. Ako u tome ne uspije, upitno je što i kako dalje.

Dvogodišnji ugovor potpisao je Halilović, sad je tu gdje je i mora se prilagoditi situaciji. Camp Nou i San Siro su prošlost, Rujevica sadašnjost, a ako se na njoj ne pokaže, tko zna što će biti budućnost…

CILJEVI U NOVOJ SEZONI

Priča o naslovu prvaka je utopistička. I lani je bila, čak i onda kad je Rijeka bila druga s bodom ili dva iza lidera. Kup je želja, ali svakako nije nešto presudno. Zapravo, jedino važno u nadolazećoj sezoni je biti financijski stabilan, a budući da se plasmanom u grupnu fazu Konferencijske lige može zaraditi popriličan iznos kojim bi se došlo korak bliže zatvaranju budžeta, onda je baš to glavni cilj.

Europa je također važna u jednoj drugoj stvari, a to je da se preko igara u njoj najviše dižu tržišne vrijednosti igrača. A Rijeka zasad, i nažalost, ako pitate navijače kluba, živi od (pre)prodaje, a ne stvaranja.

Biti financijski stabilan je broj jedan dva i tri. Trofeji, igranje u Europi, davanje prilike mladim igračima… Da, sve može, ali samo kako bi na kraju klub bio financijski stabilan. Zasad je puno važnije riješiti one kratkoročne ciljeve, od onih dugoročnih…

PROGNOZA PLASAMANA

3. – 4. mjesto

Dinamo je favorit, Osijek i Hajduk su tu negdje, ali i Rijeka je tu, hajmo reći stepenicu iza. I nije nemoguće da nekoga od 'favorita' na kraju sezone preskoči.

Uz svo dužno poštovanje prema ostatku lige, prava mala senzacija morala bi se dogoditi da Rijeka bude slabije plasirana od četvrtog mjesta. Četvorka je odvojena na vrhu, ostali igraju istu ligu, ali imaju druge brige. Gorica (čak ni s Toplakom) ne može puno kad u odnosu na prošlu sezonu ostaneš bez Bebeca, Kotarskog, Lovrića i Doke, dok je Lokose poremetila ozljeda Kačavende (nema ga do zime, kao ni Mitrovića kod Rijeke). Ostatak društva, poput Slavena, Šibenika, Istre 1961 i Varaždina, ipak još nisu spremni za takav iskorak dolazak do četvrtog mjesta.

SASTAV ZA PRVO KOLO 

POGLED SA STRANE

Ban za Germanijak: "Otišla je kvaliteta, došla kvantiteta, a od igrača treba samanjiti očekivanja da umjesto top ne ispadnu flop"

HNL, 1. kolo

Petak, 15. srpnja

Dinamo – Lokomotiva 20.00

Subota, 16. srpnja

Osijek – Gorica 19.00

Šibenik – Rijeka 21.00

Nedjelja, 17. srpnja

Varaždin – Slaven Belupo 19.00

Istra 1961 – Hajduk 21.00

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno 18+