Modrić: "Nisam razgovarao s Mandžom i Čarlijem godinu dana"

U trećem dijelu razgovora sa Slavenom Bilićem u emisiji (Ne)uspjeh prvaka na Arena Sportu, Luka Modrić govorio je o svojem putu do kapetanske vrpce, odnosima unutar reprezentacije i ključnim trenucima karijere, uključujući Svjetsko prvenstvo 2018. i osvajanje Zlatne lopte.

Na početku je otkrio kako je izgledalo nositi etikete i dokazivati se kroz karijeru:

"Mene su često etiketirali, isto mi se predbacivalo, da sam premalen, premršav i da neću uspjeti. Kad sam dolazio do neke razine, bilo je da nisam vođa, fali mi ovo, da nisam taj. Imam ja to u sebi, ali mislim da to ne treba nekad pokazivati da ne narušavam hijerarhiju jer postoji kapetan. Ako je trebalo reći, rekao sam, ali ja više volim se ugledati na lidere koji vode primjerom nego riječima, Pokušao sam biti lider na taj način, primjerom, i kad sam postao kapetan, atmosfera nije bila najbolja. Imao sam nesuglasice s igračima s kojima sam svašta prošao, zbog izjava ili nečeg drugog. Moje razmišljanje bilo je da je Svjetsko prvenstvo 2018. godine prilika generacije da hrvatska reprezentacija napravi nešto."

Govorio je i o odnosima s Mariom Mandžukićem i Vedranom Ćorlukom u osjetljivom razdoblju pred Svjetsko prvenstvo:

"S Mandžom te cijele godine nisam razgovarao, a tijekom priprema sam razgovarao s njim i riješio problem koji smo imali. Na kraju je to bila banalna stvar. Obojica smo pustili da stvari idu svojim tijekom, sve je izgledalo nerješivo, a ispala je banalnost. S Čarlijem isto.. Čarlijeve neke izjave nisu mi sjele, nismo o tome raspravili, nešto preko telefona, ali ja to ne volim, draže mi je u četiri oka. To smo isto riješili, očistio sam se od tih muka koje sam živio u sebi, išao sam čiste glave na SP. Imao sam u sebi osjećaj, a to i supruga Vanja može potvrditi, da ćemo napraviti velike stvari."

Prisjetio se i prvog susreta s izbornikom Zlatkom Dalićem te utjecaja koji je imao na reprezentaciju:

"Došao je na aerodrom dan prije utakmice protiv Ukrajine, znao sam da je vodio Rijeku i Varaždin, ali nisam ga poznavao. U prvom razgovoru sam osjetio dobru energiju, smirenost, mirnoću, gdje smo svi mi bili pod stresom, možda se ne plasiraš na SP, što bi bila tragedija obzirom na igrače koje smo imali. Donio je dobru energiju, pitao je za mišljenje kako trebamo igrati, rekao kakve ideje ima. Jedan ugodan razgovor i suradnja fenomenalna od prvog dana. Pobijedili smo Ukrajinu i plasirali se u play-off pa smo razbili Grčku. Počela se kreirati dobra grupa, ali dogodile su se pripreme u Americi gdje smo izgubili od Perua i tu ide Čarlijeva izjava. Tada su neki od igrača, uključujući mene, vratili se u klubove i propustili utakmicu protiv Meksika. Nije to trebao reći, zna i on, ali sve se izgladilo. Nisam čovjek od velikih najava, ali imao sam osjećaj da ćemo napraviti dobre stvari. Rekao sam Vanji da ćemo napraviti nešto, da ću biti najbolji. Inače to ne govorim, ali tada jesam. Bio sam igrač turnira."

Dotaknuo se i psihološki najtežih trenutaka – promašenog penala protiv Danske:

"Moraš pucati kao lider ekipe. Ako ne, ekipa gubi samopouzdanje. Taj penal pokazuje moj karakter. Bio sam lud kada sam promašio jedanaesterac, ali ostao sam miran, smiren. Nije bila situacija kao protiv Turske. Znao sam da hoću pucati penal, htio sam preuzeti odgovornost. Da nisam, bio bi to veliki hendikep. Da se povučem kad je najteže, u trenutku kada bi taj penal odredio moj tijek. Ni tada nisam najbolje kotirao u Hrvatskoj. U niti jednom trenutku nisam imao negativne misli, bio sam uvjeren da ću ga zabiti. Inače ne gledamo penale, ali to jutro smo gledali kako Schmeichel brani. Rekao sam - ako bude penal, pucat ću ga po sredini. I nisam, pa mi je živu uhvatio. A u raspucavanju je jedva ušla."

Osvrt na osvajanje Zlatne lopte bio je posebno emotivan:

"Ni nakon SP-a nisam razmišljao o tome. Igraš u vrijeme dvije zvijeri, Cristiano Ronaldo i Messi, ne daju nikome blizu, golovima asistencijama, trofejima. Nije mi to niti padalo napamet… Ujutro kad sam se probudio oko 10, zvoni mobitel. France football, ja gledam telefon, tad mi je prošlo kroz glavu, suze na oči, kaže Vanja da se javim, ja kažem da neću, ha-ha. Govori mi da nisam normalan, da se javim. Nisam se javio, pričekao sam da prođe pet minuta i nazvao sam ih… Kažu mi da sam osvojio Zlatnu loptu. To je bio nevjerojatan trenutak."

Dotaknuo se i zašto i dalje igra nogomet na najvišoj razini:

"Nogomet sam krenuo igrati iz ljubavi… Mogao sam ići i u druge lige, lakše lige, ali tamo nema tog osjećaja, to nisu ti ambijenti, Liga prvaka, nije to ovo što sada doživljavam u Milanu. Mene to ispunjava. Takve stvari, a ne lova."

O odnosu talenta i rada:

"Uvijek mi je ostalo u glavi što je Martin Novoselac govorio, da je 20 posto talent, a sve ostalo je mukotrpan, težak rad… Talent je veliki plus, ali talent bez rada ništa."

Na kraju je sažeo svoj mentalitet i pogled na karijeru:

"Jednostavno, živim nogomet… Ljubav i strast koju imam prema nogometu nešto je nevjerojatno… Ponosan sam i sretan što sam sve napravio i na koji način. Uvijek govorim – trebaš vjerovati u sebe."