P. ZobecModra slagalica: Kovačević 'pronašao' playmakera uz aut-liniju, Stojković ostao u sjeni
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 20.07.25. | 08:00
Skica za Osijek je poprimila ozbiljne obrise, s tim da treba računati da bi se McKenna i Beljo trebali 'preko reda' ubaciti unutra. Najveće iznenađenje je izostavljanje Stojkovića, a još bi možda dva ili tri igrača mogla natjerati trenera da se zamisli pred pločom za crtanje. Više-manje, Kovačević ima svojih 11, sada ih 'samo' treba ustaliti.
Dok je pred sobom držao ljetnu premetaljku, Zvonimir Boban je odlučio prekrižiti broj deset. Iako je kao igrač bio onaj koji spada u red plemenitih, treneru Mariju Kovačeviću nije (d)ostavio takav profil igrača. Španera, pakera, playmakera, kako hoćete, ali u svoj toj ergeli veznjaka i ofenzivaca, niti jednog ne bi sortirali u ladicu na kojoj piše „punokrvna desetka“.
No možda mu takav neće niti trebati, jer Dinamo je svoju 'desetku' pronašao na - lijevom beku. Protiv Krivbasa se itekako svidio Perez Vinlöf, koji je na maksimirskoj premijeri demonstrirao tehničku dotjeranost, prodornost i smisao za igru – sve ono što trener može poželjeti od jednog beka. Nakon dugo vremena se konačno pravi čovjek javio na traženi oglas... Da, radi se o bočnom igraču, a ne onom u srcu momčadi, ali vrijeme u kojima je vrijedila ona „ako ne znaš, ideš na beka“ su odavno u retrovizoru. S obzirom na to da Kovačević modelira igru prema modernim postulatima, a Boban zaziva avangardu, onda su ovako složenom zagrebačkom sastavu itekako potrebni takvi igrači na bočnim stranama.
.png.webp)
Isto se, međutim, ne može reći za kontra stranu po kojoj je ordinirao Valinčić. Iako trenutačno bolje kotira od Pierrea-Gabriela, protiv Ukrajinaca nije nešto naročito oduševio. Vidjet ćemo hoće li ostati u udarnom sastavu ispred Parižanina.
U startnih 11, vrlo vjerojatno, neće biti Theophilea koji bi ipak trebao biti back-up stoper za projicirani španjolsko-škotski duo, Dominguez – McKenna. Prvospomenuti plijeni mirnoćom i rješenjima, dok drugog tek trebamo vidjeti u akciji. Za sada još nije u željenom ritmu, kako je to otkrio Kovačević nakon utakmice.
Vezni red kojeg drže Mišić, Villar i Ljubičić djeluje uvjerljivo. Mišić u ovakvoj formaciji može bez problema odigrati punu minutažu u svakoj utakmici, a izgleda i kako je pronašao potrebnu 'kemiju' sa susjedima iz linije. Villar je igrač koji sve zna s loptom, vidi teren i lakoćom pronalazi lucidna rješenja, a kada bi mu već trebali naći kakvu zamjerku, onda bi to bila duel igra. Villar je 'fini' igrač, agresija nije riječ koja drži visoko mjesto na listi njegovih prioriteta. Što se Ljubičića tiče, on je nakon klimavog starta i nekoliko krivih dodavanja i izgubljenih lopti, prodisao kako je utakmica odmicala i onda s dva dalekometna projektila pokazao kako Kovačević ima igrača koji može i zna potegnuti izvana kroz zgusnuti blok.
Na lijevom krilu je Vidović ponudio dojmljivu partiju, fino je surađivao s Vinlöfom i često se uvlačio prema sredini otvarajući prostor hitronogom Šveđaninu. Na kontra strani je Lisica - jedino prirodno desno krilo - pokazao konkretnost i okomitost u igri, njegov asist za Vidovića, kada je svezao u čvor nekolicinu igrača ukrajinskog kluba pa odaslao rolicu za tap-in pogodak Vidovića, bio je kao iz udžbenika. Krilo za krilo – mokri san svakog trenera...
Igor Kralj/PIXSELLI tu dolazimo do situacije s Lukom Stojkovićem. Iako je kod prošle garniture kotirao visoko, ostavio je i dobar dojam na pripremama, izgleda da gubi borbu za početnu momčad. Jasno, to se može ubrzo promijeniti, ali ako je Kovačević krenuo s uigravanjem prve momčadi, a trenutak nalaže da jest, onda će Stojković u novu sezonu krenuti kao džoker s klupe. Za sada je u istom statusu i Mudražija, a trebat će napraviti mjesta u klupskom ormariću i za najavljenog Mihu Zajca. Prilična gužva se stvara u svlačionici Modrih, a to je očita želja i Kovačevića i Bobana, da zaoštrena konkurencija izbaci one najbolje na površinu.
I Stojković i Mudražija imaju mogućnost dokazati svoju vrijednost, no u ovom trenutku su ipak na korak zaostatka.
Napadački je Dinamo djelovao zaigrano, lepršavo i brzo – nije bilo nepotrebnog carinjenja lopte, igra je bila protočna i relativno jednostavno su se pronalazili prazni džepovi prostora na terenu. Kulenović je u vršku napada, izuzev nekoliko duela, malo toga pokazao i ne može se ustvrditi da se trener zbog njega nervozno češe po glavi. Beljo će biti prvi napadač Dinama, u to uopće ne treba sumnjati.
Kovačević, dakle, nema problema s napadačkim dijelom, igrači koji su ušli u drugom dijelu – Varela i Hoxha, su dodatni argument toj tezi i to nije nikakva novost. Treba i to reći, Varela bi mogao biti od koristi već ove sezone, toliko je dobar... Problem Dinama je i dalje drugoj strani terena. Iako će nakon utakmice podvući kako nema što reći svojim igračima „kada prime jedan, a zabiju pet“, očigledno mu obrambena sekcija zadaje glavobolje. Budući da mu je namjera igrati s visoko podignutim zadnjim redom, onda će mu trebati treninga i treninga da uigra četvorku koja se na takvim postavkama, mora poznati u dušu.
Ukrajinci nisu bili bogzna kakav protivnik, riječ je o limitiranoj momčadi koja se prvim prelaskom centra upisala na semafor, uz svesrdnu pomoć Nevistića koji je odlučio otežati svojim suigračima, primivši pogodak iz mrtvog kuta i to kroz noge, tako da je nezahvalno davati konačni sud. Ali neki zaključci se nakon šeste pripremne utakmice mogu izvući.
Skica za Osijek je poprimila ozbiljne obrise, s tim da treba računati da bi se McKenna i Beljo trebali 'preko reda' ubaciti unutra. Najveće iznenađenje je izostavljanje Stojkovića, a još bi možda dva ili tri igrača mogla natjerati trenera da se zamisli pred pločom za crtanje. Više-manje, Kovačević ima svojih 11, sada ih 'samo' treba ustaliti.
