Miris kiše, europski povjetarac i zazubice na spomen 'malog koji je odbio Dinamo'

Prva utakmica sezone, Rujevica, sjajno popunjene tribine i navijanje koje je počelo i prije nego što je glavni sudac označio početak utakmice. Nema nikakvog spora, Riječanima je nedostajala njihova Rijeka.

Glavne teme prije nego što je na satu otkucalo 20.45 sati? Ha, iako ni sami ne znamo odakle bismo počeli, možda se prvo mora obraditi ona najsvježija tema. Ne bi bilo prvi put da neki nogometaš, koji je u nekom trenutku označen velikim talentom HR-nogometa, baš u riječkom zaljevu pronađe svoju sigurnu luku. I da se podno Učke njegovi motori servisiraju pa potom otplovi daleko, baš daleko od Rijeke. I Kvarnera. Na otvaranju nove sezone, Riječani su uglavnom optimistični. I to nas, poznavajući kulturu grada i ljudi, ne čudi ni najmanje.

Razlog broj jedan – Toni Fruk. Koji je u Rijeci i dalje vlasnik onog najtežeg broja. Dobro zna Toni da Rijeka gleda kako ga čim prije prodati, svjestan je toga i Matjaž Kek, ali dok je jedan od najvećih, a lako moguće i najveći nogometaš koji je u HNL-u nosio dres Rijeke (nitko nije u dresu Rijeke napravio više od njega, premda je bilo kvalitetnijih igrača), i dalje na Kvarneru – igra Rijeke će se vrtjeti oko njega. I to je jedino normalno. Drugi razlog zašto su Fiumani optimistični uoči početka nove sezone je, jednostavno, njihova narav.

Znate onu o polupunoj ili polupraznoj čaši, zar ne? E, pa, na Kvarneru je ona uvijek polupuna. I to se neće promijeniti nikada. Naravno, nešto je i do činjenice da se Matjaž Kek vratio u Rijeku, ali i da je kojim slučajem ostao Victor Sanchez, ne bi bilo neke pretjerane razlike. Treća stvar? Marin Šotiček! Koji bi, uvjeravaju bolje upućeni, u narednim danima zaista mogao postati igrač Rijeke.

I to ne jer želi zaraditi, Rijeka nije klub u kojeg se ide po novac, već jer želi vratiti svoje ime na naslovne strane hrvatskih sportskih medija te opet postati netko o kome će se razgovarati kao standardnom mladom, odnosno potencijalnom A reprezentativcu. Šotiček, zapravo, mora sam odlučiti – povratak na pravi put ili rješavanje egzistencije. Iako je i druga opcija sasvim legitimna, sportskije je ipak biti malo 'zagrijaniji' za onime što nudi Rijeka. Jer, da to nisu prazna obećanja, dokazala je povijest. Track record. I brojni od kojih se puno očekivalo, a nakon što su se malo pogubili, baš su se u dresu Rijeke 'dobili'.

Utakmica protiv Derry Cityja ipak je bila veliki mamac za navijače. Dakako, nije tu nitko došao gledati sjevernoirsku momčad, Rijeka je ta koja zanima domaću publiku, što, zapravo, nije ništa novo, usprkos tome što takvu 'privilegiju' baš i nemaju svi klubovi u Hrvatskoj.

Na dan kada Rijeka igra svoju prvu utakmicu u novoj sezoni, vrijeme u riječkom zaljevu bilo je – riječko. Sunce, zatim potop biblijskih razmjera, a na kraju i bonaca. Večer izmišljena za nogomet. I, ako pitate Riječane, novu pobjedu Matjaža Keka na klupi Rijeke! Točno 166.

Miris kiše, europski povjetarac i zazubice na spomen, kako su to objasnili navijači koji su okupirali cijeli 'desni kut' posljednjeg šanka prije ulaska na stadion, 'malog koji je odbio Dinamo'. Točno dva mjeseca prošla su otkako je Rijeka odigrala svoju posljednju natjecateljsku utakmicu. Nema nikakvog spora, Riječanima je nedostajala njihova Rijeka.