T. NičotaLuka je igrač za glavne uloge, Kovačević mu mora pronaći mjesto!
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 03.07.25. | 08:15
Dinamov veznjak i na ovim pripremama pokazuje da je čovjek u kojemu Modri imaju jakog aduta
Često je problem kad si polivalentan. Kad možeš igrati više pozicija i kad se ne zna koja ti je, zapravo, najbolja. S takvim se problemom u Dinamu susreće Luka Stojković. I samim time zadaje 'glavobolje' svojim trenerima. I ove Dinamove pripreme još su jedan takav primjer.
Dinamova momčad doživjela je ovog ljeta već dosad velike promjene. Tko je sve otišao, tko došao, ne treba opet ponavljati. Ali, promijenila se fizionomija momčadi, promijenila se hijerarhija u svlačionici, vizija Zvonimira Bobana i Marija Kovačevića drugačija je od dosadašnjih ideja. A igrači koji su došli, velika većina njih, dovedeni su kao pojačanja, zato jer je Dinamo želio baš njih. I zato što ih Boban i Kovačević vide u glavnim ulogama, kao startere, uzdanice u prvih 11. I u tim promjenama Luka Stojković mogao bi biti gubitnik. Jer, ako Dinamo želi igrati u formaciji 4-3-3, ako su trojica u vezi Mišić, Ljubičić i Villar, ako je Lisica doveden za desno, a Vidović za lijevo krilo, k tome još može pokriti i svoj 'broj na dresu', desetku, gdje je tu Luka Stojković? Da, polivalentan je i zato dobra alternacija i za oba krila i za mjesto u veznom redu. Ali, ispada da je 'samo' alternacija?
Iza Dinama su dvije utakmice na pripremama u Sloveniji, onaj remi protiv Radomlja (2-2), potom i uvjerljiva pobjeda protiv Brava (4-1) u jednom skraćenom (70 minuta) testu. U obje je utakmice Stojković bio izraženo lice, pogotovo protiv Brava. Oko njega se stalno nešto događa, i kad griješi i gubi loptu, to radi 'sa stilom', ali isplati ga se čekati i, u većini slučajeva, dočekati. Energija, gotovo uvijek isti pristup bez štednje, i gotovo uvijek neki potez, koji donosi golove. I pobjede. Protiv Radomlja je zaigrao u drugom poluvremenu na lijevom krilu, onda je ulaskom Varele prešao u sredinu. Protiv Brava je odmah zaigrao u veznom redu, uz Mišića i Ljubičića i bio ponajbolji Dinamov igrač. Uz rastrčanog i probitačnog Hoxhu. Stojković je asistirao za prvi gol, zabio je sam, s vrha šesnaesterca drugi, borio se, gradio, oduzimao lopte... Pratili smo ga već na zagrijavanju, našpanan kao da je utakmica Lige prvaka, potpuno u utakmici. Vjerojatno i sam svjestan da je 'na rubu', da nema zajamčeno mjesto u udarnoj momčadi i da se za njega tek mora izboriti.
Danas su druga nogometna vremena. Prvih 11 više nije ekskluzivitet, pravo na pet zamjena tijekom utakmice i veliki broj utakmica tijekom sezone u prvi plan guraju puno više igrača. Čak 15. 16, nekad i njih 20 ima ozbiljnu minutažu, često su svi oni dio udarne momčadi. I zato je za Kovačevića prava blagodat imati takvog igrača kao džokera, kad ti je Stojković na granici prvih 11, onda znaš da u svlačionici imaš jaku konkurenciju. No, prema onome što gledamo, prema onome što Stojković prezentira na terenu, dojam je da ne bi trebao uopće biti upitan za prvi sastav. Za prvih 11! Na kojoj poziciji? E, to je sad posao Marija Kovačevića, da mu pronađe pravo mjesto, da Stojkovića uklopi u svoje zamisli. Može biti na krilu, desnom i lijevom, otamo ulaziti u sredinu, dolaziti u gol-šanse, zabijati. No, generalni je dojam da se bolje osjeća u sredini, bliže vratima. On je ofenzivni vezni, drugačiji tip igrača od Mišića, Villara ili Ljubičića, njegova rješenja svakako su dobrodošla u tom dijelu terena. Neki će mu i danas zamjeriti taktičku nesavršenost, da zna iskočiti iz sustava, još uvijek se malo zaigrati... Ali, istovremeno ta nepredvidljivost je i njegov veliki adut, nešto što malo igrača u Dinamovoj svlačionici danas ima.
Nakon što je Dinamo prodao Martina Baturinu, baš je Stojković označen kao sljedeći veliki Dinamov posao, kao svojevrsni Baturinin nasljednik. Možda ne u poziciji na terenu, već u ulozi jednog od glavnih igrača, kakvu je dosad imao Martin. Nije prvi put i da čujemo da je Stojković već tijekom drugog dijela prošle sezone imao ponuda i upita iz inozemstva, a pričalo se o svotama tek nešto manjima od one za koju je otišao Baturina. Stojković je igrač za glavne uloge, pokazuje to i u Sloveniji i Mario Kovačević mora mu nekako pronaći mjesto. Uklopiti ga u svoje i klupske ideje i vizije, iskoristiti ga najbolje što može. Jer, lijepo je imati takvog džokera, alternativu za nekoliko pozicija, no još je bolje imati ga na terenu veći dio utakmice i dati mu u ruke velike ovlasti. Ne tražiti mu samo mane, već izvući najbolje iz njegovih vrlina. Ako Dinamo ima toliko boljih od Stojkovića, ako je on igrač 'na rubu', onda će ovo biti stvarno moćna momčad!
