J. RadićLivaja nije ispao iz plana, Garcia najboljeg drži kao džokera
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 22.07.26. | 08:01
Dan uoči dvoboja sa Cipranima za četvtrtak (21 sat, HDTV) se nazire ista početna momčad koja je zaigrala protiv Žiline na Poljudu
Ako je suditi prema treninzima Hajduka uoči dolaska Pafosa, sastav koji bi se od prve minute treba suprostaviti Cipranima bit će onaj isti koji je dominantno odigrao protiv Žiline u 1. pretkolu na Poljudu. Livaja je ponovno u ulozi džokera s klupe.
Više je bespredmetno raspravljati o tome zašto Garcia svog najskupljeg i najboljeg igrača treću utakmicu zaredom drži u pričuvi. Razlog u svom temelju, osim taktičke prirode, sigurno ima i pečat osobne relacije trenera i kapetana, ali kako smo to ionako već apsolvirali, ispričali njihovu priču u više navrata, ostaje nam samo posvetiti se mogućim taktičkim razlozima. Da je kojim slučajem Lionel Scaloni protiv Španjolske ostavio svog imenjaka Messija ostavio na klupi, nitko mu poslije utakmice ne bi zamjerio. Jer, nakon viđenog finala argentinskom izborniku više je trebao jedan stoper viška, nego Messi koji je bezvoljno trčkarao gledajući kako drugi igraju s loptom. Ali, prije finala nitko takav potez ne bi opravdao, niti bi Scaloniju napamet uopća pala takva ideja da se najbolji ostavlja na klupi. Tko zna, možda Garcia vidi nešto više, a u konačnici, rezultat opravdava sredstva.
Odluka trenera Garcije da Livaju ponovno ostavi izvan udarnih 11, zadržavajući istu postavu koja je krenula protiv Žiline, jasna je poruka i pokazatelj taktičkog smjera u kojem stručni stožer želi voditi momčad. Premda se izostavljanje najveće zvijezde i kapetana uvijek može činiti kao radikalan potez, iz trenerskog i analitičkog kuta postoji nekoliko razloga za ovakvu postavku.
Prvi je zahtjev visokog intenziteta i presinga. Garcia inzistira na proaktivnom nogometu koji počinje s obranom u prvoj trećini terena. Protiv tehnički dominantnih momčadi poput Pafosa, čiji brazilski i portugalski igrači vole graditi napad iz zadnje linije, prva linija obrane (napadači i krila) mora vršiti kontinuirani presing. Livajin profil igre nije zasnovan na takvom pristupu s velikim brojem obrambenih sprintova, a Garcia u početnoj fazi utakmice očito traži upravo takvu vrstu intenziteta.
Drugi je okomitost i traženje dubine. Momčad Pafosa voli stajati visoko, a njihovi bekovi često zaboravljaju na obrambene zadaće. U takvoj konstelaciji snaga, Hajduku je potrebna brzina i okomitost u tranziciji. Livaja je igrač koji voli primiti loptu u noge, leđima okrenut golu, te usporiti ritam kako bi razigrao suigrače. Garcia se, s druge strane, odlučuje za lakšu i bržu napadačku liniju koja može u tri dodavanja i kroz okomite sprinteve iskoristiti prazan prostor iza leđa ciparske obrane.
Treći je razlog stvaranje momčadskog duha, bez ovisnosti i bljesku jednog igrača. Proteklih sezona Hajduk je bio izrazito ovisan o kreaciji Livaje što je momčad činilo predvidljivom za ozbiljnije europske protivnike. Garcia sada pokušava implementirati igru u kojoj sustav izbacuje pojedinca, a ne obrnuto. Ostavljanjem Livaje na klupi, trener prisiljava ostatak momčadi na preuzimanje odgovornosti, čime se gradi snažnija momčadska kemija i automatizmi koji ne ovise samo o jednom potezu inspiracije. Nije isključeno da Garcia možda Livaju vidi kao idealno rješenje za drugih 45 minuta, kada početni visoki ritam utakmice padne, a obrana Pafosa postane teža u nogama i podložnija padu koncentracije. Njegova sposobnost da zadrži loptu, iznudi prekršaj u opasnoj zoni ili isporuči ključno dodavanje dolazi najviše do izražaja kada protivnik više nema energije za konstantna udvajanja.
Garcijin potez sa Livajom konstantno nosi određeni rizik, ali jasno pokazuje da su treneru momčad i taktička disciplina na prvom mjestu. Uspije li pokretljivijom postavom iscrpiti Pafos, zatvoriti mu izgradnju napada i sačuvati utakmicu pod kontrolom, ulazak odmornog Livaje mogao bi postati najjači Hajdukov adut. Međutim, ostvari li Hajduk u prvom dijelu utakmice premalo opasnosti pred golom, pitanje Livajina izostanka brzo će se vratiti treneru kao bumerang.
Kako protiv Pafosa?
U susretu sa Pafosom Hajduk generalno nije bez šansi, premda je jasno da su Ciprani favoriti. Klub poznat po svojoj "legiji stranaca", s velikim naglaskom na tehnički potkovane Brazilce i Portugalce, momčad je koju karakterizira lepršavost, individualna kvaliteta u igri "jedan na jedan", dominacija u posjedu, ali i česti defenzivni propusti prilikom brze tranzicije. Njihovi bekovi stoje izuzetno visoko što ostavlja puno prostora za kontranapade. Garcia je na Poljud donio filozofiju kontrole posjeda i strpljive izgradnje napada, ali u uzvratu u Slovačkoj pokazao je da Hajduk može igrati natjecateljski i defenzivno patiti kao momčad. Protiv tehnički potentnog Pafosa trebat će točno takav miks organiziranog obrambenog bloka i ubitačne tranzicije. Brazilska i portugalska osovina Pafosa tražit će igru kroz sredinu i međuprostore, a Hajdukov vezni red mora stajati plitko i blizu protivniku. Garcia najvjerojatnije neće srljati u visoki presing svih 90 minuta već će pametnim postavljanjem u srednjem bloku suziti prostor ciparskim veznjacima, natjerati ih na frustraciju i pogreške u opasnoj zoni. U takvim situacijama do izražaja dolaze brza krila i bekovi. Roko Brajković sjajno je otvorio sezonu pogotkom protiv Žiline na Poljudu, dok Šimun Hrgović svojim okomitim prodorima nudi dubinu. S obzirom na to da će Pafosovi bekovi ostavljati prostor iza svojih leđa, brza distribucija lopte prema krilima bit će ključna poluga za napad.
Dalisson pritom mora djelovati kao "lažna devetka" i glavna spona u tranziciji. Njegovo spuštanje po loptu u veznu liniju izvlačit će ciparske stopere iz njihove komforne zone čime će se osloboditi prostor za sprinteve krilnih igrača iz drugog plana. Pritom i zadnja linija ima svoju zadaću. Van Hoorenbeeck, strijelac u uzvratu protiv Žiline, i Dario Marešić koji se očekuje u početnom sastavu, bit će na velikom ispitu jer će Ciprani napadati s velikim brojem igrača u završnici. Apsolutni je imperativ spriječiti lagane centaršuteve i povratne lopte na rub kaznenog prostora na koje ofenzivni stranci u redovima Pafosa sjajno reagiraju.
Toliko smo toga ispisali, toliko savjeta podijelili. Generalno gledajući, u odnosu na prošlu sezonu Hajduk je nešto zreliji, postao je momčad koja se zna zajedno obraniti kada je teško. Taktička disciplina i velika trka jedini su lijek protiv ekipa poput Pafosa. Zadrži li Hajduk razinu defenzivne kompaktnosti iz prvog susreta na Poljudu te spriječi rani protok lopte u opasnoj zoni, postoji nada da se i Pafos može slomiti na Poljudu. Jer, nada je uvijek golema poput Gulivera dok lopta ne krene s centra, a onda se protokom vremena često zna pretvoriti u skromnog 'liliputanca'. Ali, još lopta nije krenula s centra.....