Livaja kao paradoks snage i luksuza: Je li ovo najjači Hajduk posljednjih godina?

Robert Graf tijekom ljeta praktički je izgradio novu momčad. Doveo je 12 igrača, njih 15 je napustilo klub, a Gonzalo Garcia dobio je kadar u kojem više nema samo jednu očitu početnu postavu i nekoliko zamjena. Hajduk sada može složiti dvije natjecateljske momčadi. Upravo je to možda i najveća promjena u odnosu na prethodne sezone. Koliko god bilo nezamislivo gledati Livaju u ulozi kapetana u Vardarcu, toliko s druge strane Hajduk više ne mora ovisiti o jednom igraču. Godinama se Hajdukova napadačka strategija mogla svesti na jednostavno pitanje - što će napraviti Livaja? Kada je bio raspoložen, Bijeli su izgledali opasno, a kada bi ga protivnik zatvorio, momčad bi često ostajala bez ideje. Njegova individualna kvaliteta istodobno je bila Hajdukova najveća snaga i dokaz ograničenosti ostatka kadra. Garcia uporno pokušava promijeniti takav gard Hajduka. Momčad Bijelih s njegovim potpisom želi igrati brže, agresivnije, s više kretanja bez lopte. Traži presing, napadanje prostora i veću pokretljivost napadačke linije. U takvom sustavu ne postoji nedodirljiv igrač zbog imena, tržišne vrijednosti ili pretgodnih zasluga. Tu je Garcia odnio pobjedu, ali pitanje Livajinog statusa i minutaže ostaje lebdjeti iznad Poljuda.

Livaja je postao mrtvi kapital

Širina rostera postavlja se kao ključno pitanje jesenskog Hajduka. Jasno je da prava širina postoji tek kada trener bez straha može promijeniti pet ili šest igrača, a da ideja igre ostane ista. Hajduk danas, barem na prvi pogled, ima upravo takvu mogućnost. To će osobito biti važno zbog europskih utakmica. Putovanja, zgusnut raspored, ozljede i umor brzo razotkriju klubove čija kvaliteta završava na prvih 11. Međutim, pitanje Livaje šire je od samog rostera. .

Širina rostera termin je koji podrazumijeva plansko dovođenje dva kompetitivna rješenja po poziciji kako rotacija ne bi izazvala pad kvalitete na terenu. Širina je kada imate mladog, 'gladnog' igrača koji pritišće prvotimca i donosi novu energiju bez da klupska blagajna zbog toga 'krvari'. Primjerice Šutala naspram Bambe ili Gabrića vs. Marešića. Međutim, kada najskuplji igrač ima dominantnu ulogu u pričuvnoj momčadi, to nije taktička rotacija. To je i dalje jasan indikator "kratkog spoja".

Europski giganti mogu sebi priuštiti luksuz da zvijezdu od primjerice 80 milijuna eura ostave na tribinama bez da to osjete. Za Hajduk, gdje se svako smanjenje troška plaća i rješavanje teških ugovora mora pomno planirati. Zato je kapetan na klupi čisti "mrtvi kapital". Najskuplji igrač kluba mora biti apsolutni nositelj igre, onaj koji rješava derbije, diže momčad u Europi i vraća uloženi novac. Pritom igrač takvog renomea nikada na klupi nije samo tihi promatrač. Svojim ugovorom, minulim radom i medijskim odjekom, automatski postaje 'alternativni centar moći'. Mladi igrači gledaju ga s poštovanjem, dok u prvoj momčadi stalno lebdi pitanje njegovog statusa. Čim prva momčad upiše neki lošiji rezultat pritisak javnosti i medija se instinktivno usmjerava na trenera i sportskog direktora, tražeći odgovore zašto 'zvijezda' ne igra. Zato je status Livaje i dalje dokaz potpunog raskoraka između uprave koja isplaćuje maksimalni ugovor i struke koja tog igrača ne može ili ne želi uklopiti u sustav. To je samo naizgled pokazatelj moćnog i širokog Hajduka, ali je u stvarnosti 'tempirana bomba' koju sportski sektor mora kad-tad riješiti. Možda je Europa upravo šansa za balans.

Ulazak u Europu donio je rezultat, ali i novi test s pitanjem može li ovaj kadar ostati konkurentan i u prvenstvu? U rujnu su preostale još dvije utakmice, a onda od 10.listopada kreće dvoipolmjesečni 'ludi ritam' gdje se HNL-u priključuje Europa. Livaja kao džoker mogao bi biti još opasniji, protiv umornih obrana u posljednjih pola sata. Njegov potez može vrijediti više nego 90 minuta provedenih u fizički zahtjevnoj utakmici. Pritom njegova kvaliteta u završnici, osjećaj za prostor i sposobnost da jednim dodavanjem preokrene utakmicu nisu nestali zato što se promijenila hijerarhija. Naprotiv, mogao bi postati još opasniji ako Hajduk više ne bude prisiljen tražiti ga u svakom napadu. Za Garciju će najveći izazov biti pronaći ravnotežu između sustava i individualne klase. Potpuno zanemariti igrača Livajine kvalitete bilo bi nerazumno kao što se neće njemu ponovno podrediti cijela momčad. Najbolje rješenje nalazi se negdje između, ali kako god Garcia bude planirao, i dalje smo garda da Livaja nije igrač koji će dominantnu minutažu imati protiv četvrtoligaša. Livaja i danas puno više vrijedi, može i zna.