Kreilach službeno predstavljen: „Doma je doma, doma je najljepše! Sretan ću biti i s jednom sekundom, čak i bez nje!“
Vrijeme Čitanja: 4min | sub. 19.07.25. | 11:51
Rijekin kapetan ponovno nosi bijeli dres
Damir Kreilach vratio se u Rijeku. U petak je objavljeno na klupskim stranicama da je dogovor postignut, a manje od 24 sata kasnije miljenik navijača predstavljen je konferenciji za medije. O detaljima ugovora nije se raspravljalo, a jednoj od većih ikona Rijeke uručen je dres s brojem 87.
„Doma je doma, doma je najljepše. Zahvala na pozivu svima u klubu, od predsjednika Miškovića, sportskog direkotra Raić-Sudara, hvala Antoniniju, gospodinu Juričiću i naravno šefu Radomiru Đaloviću. Što se mene tiče, čista emocija, čast i privilegija je opet nositi ovaj dres i sad je na svima nama da ovaj klub svakim danom raste sve više te da se nastave ostvarivati rezultati kakve Rijeka i navijači zaslužuju i očekuju. Nebo je granica, ali moramo ostati skromni. Naš klub ima karakter i mislim da je pred nama sjajna budućnost. Strašno se veselim počtku, dugih 12 godina bio sam u inozemstvu, ali, evo, došao je taj dan... Sjećam se kada sam pričao s pokojnim gospodinom Koradom u emisiji 'Pod stijenama Kantride', datum je bio 8. lipnja 2012. godine, i tada sam rekao da ću se jednog dana vratiti... Evo, taj dan je došao. Hvala još jednom svima na ovoj prilici. Dat ću sve od sebe da pomognem.“
U petak, kad se pojavila informacija o vjerojatnom povratku, na Kvarneru su svi odjednom postali iznimno uzbuđeni...
„Čista emocija. Nismo mi ništa pretjerano dogovarali, bila je želja i mene kao igrača i Rijeke kao kluba pa se zajednički jezik lagano pronašao. Rijeka me odgojila kao osobu, a onda me usmjerila u nogometnu karijeru. Iz Rijeke u Njemačku, zatim MLS, a evo sada i povratak u Rijeku. Da sam scenarij nogometne karijere pisao, ovako ne bih ni sam. Privilegiran sam i počašćen. Na nama je da ponovimo prošlosezonske uspjehe, a ja vjerujem da će biti još bolje!“
Puno je igrača govorilo da će se vratiti jednog dana, ali ne naprave to baš svi...
„Ono što obećam volim i ispunit. Da bi se takav povratak dogodio suglasne moraju biti dvije strane. U mom slučaju su obje strane bile željne i nitko sretniji od mene.“
Rekli ste da se ne želite vratiti kako biste uzeli nekom drugom mladom igraču mjesto, kakvo je vaše zdravstveno stanje i kada bismo vas mogli očekivati u punom trenažnom procesu?
„Prije dva tjedna sam igrao zadnju utakmicu. U treningu sam cijelo vrijeme. Jasno, na treneru je koliko ću igrati. Želim biti iskren prema svima, jasno je da su moje najbolje godine iza mene, ali s nekim iskustvom i savjetima vjerujem da mogu pomoći. Baš kao što su nekoć tako meni pomagali današnji treneri u klubu Radomir Đalović, Davor Landeka i Igor Čagalj. Meni je jako bitno da sam doma, a hoću li igrati pet minuta, sekundu ili biti na tribini – ja ću biti sretan. Ova momčad je lani ispisala povijest, primarno zbog karaktera, ali i kvalitete koja je neupitna. Šef će odlučiti o terenu, bila to sekunda ili ne, ja sam zadovoljan i sretan.“
S novim suigračima je upoznat...
„Da, poznajem momčad. Gledajte, emociju koju imaju prema Rijeci se osjetilo preko TV-a, mogu misliti kako je to bilo uživo. Maločas smo pričali, da je netko mogao znati kraj, kakav bi to dokumentarac bio – od Olimpije pa sve do dvostruke krune. Povijest je ispisana, a na nama je da nastavimo raditi.“
Damir je iz kluba otišao kao zadnji vezni, takozvana šestica radilica, ali ne može se reći da se tako i vratio...
„Kroz karijeru me pratila slična sturktura pozicija. U Njemačku sam otišao kao zadnji vezni, a onda sam postao osmica, zatim desetka, na kraju i špica... U Salt Lake sam opet došao kao zadnji vezni pa onda sve iznova... Šef neka odluči, ja sam na raspolaganju. Ja se nisam vratio uzimati mjesto mladima, meni bi bilo draže da oni stasaju i osjete naboj. Vodit ću se po sebi, kad si mlad igrač onda ti svaka sekunda znači, dok s 35 ili 36 na to gledaš na drugačiji način. Najbitnije da smo kao kolektiv jedno. I tu ne mislim samo na momčad, već kompletno na klub i na navijače.“
Broj na dresu bit će 87, što ima težinu u Rijeci s obzirom da je te godine osnovana Armada...
„Broj 17 je bio zauzet pa je ovo bio najlogičniji izbor. Kad se sjetim što je meni Armada priredila na oproštaju, ovo je bio samo jedan znak zahvalnosti. No, nije to sad najbitnije, najbitnije je da mi kao klub dišemo kao jedan.“
Cijelu konferecniju za medije pogledajte u nastavku:
