Kovačević je skinuo okove Belji i Stojkoviću i dobio 'stroj'! Sad je na dva boda od lanjskog kvarteta

Dugo, doista dugo nismo niti u HNL-u gledali ovakav Dinamo kao ovoga proljeća. Efikasan, uvjerljiv, šampionski, u devet utakmica trećega kruga Modri su osvojili 25 bodova (samo remi u Rijeci) uz gol-razliku 30-5! Što je više od tri gola po utakmici. Nisu zabili samo na Rujevici, a u ostalim utakmicama nikome manje od tri gola! Čak četiri puta 'pala' je četvorka, sad protiv Lokomotive i 'petica'. Bila je ta subotnja utakmica ujedno i najbolja Dinamova partija HNL proljeća, baš onako su Modri igrali kako bi trebali. Od prve do zadnje minute igrali su Dinamovi igrači 'gladni' golova i pobjede i takvu su igru naplatili tom visokom pobjedom. Bio je to ogledni primjer kako Dinamo treba izgledati većim dijelom ligaške sezone, kako ga vide navijači. Naravno da zasluge za takve partije, za takav niz idu i treneru Mariju Kovačeviću. Kao što smo ga kritizirali kad Modrima nije išlo i kad se činilo da će teško baš on izvesti momčad na pravi put, kad je vukao krive poteze i imao neobične javne istupe, tako ga sad bez imalo 'štopanja' treba pohvaliti. Gledajući HNL Dinamo napreduje, igra sve bolje, atraktivan je i šampionski. I tu se nema što dodati.

Kovačević uživa u svojim pobjedničkim danima na klupi Modrih, reprezentativnu stanku dočekao je miran, možemo reći i ispunjen, a ostatak sezone moći će iskoristiti za neke nove eksperimente i podjelu minutaže još nekim igračima. Treba, naravno, paziti da se ne zaigra u toj matematici, treba, jasno, razmišljati i o ljetu koje je pred vratima i koje će biti izazovno, ali, pustimo nakratko taj dio priče i posvetimo se ovom Dinamovom, ili Kovačevićevu proljeću. Odakle taj preporod? Sve je, rekli smo već, počelo još nakon onog poraza u Puli (2-1), kad je Dinamo bio četiri boda iza Hajduka i sezona je klizila u propast. Tu je Dinamov trener počeo okretati ploču, krenuo je drugačije rezonirati, vući poteze koje dotad nije povlačio. Kad je već dobio podršku kluba i Zvonimira Bobana, krenuo je malo drugačije razmišljati.

No, ipak je onaj ključni potez dogodio ove zime. Jedna od stvari koju smo i koju su mnogi stavljali kao krimen Dinamovu treneru bilo je jesensko sputavanje Diona Drene Belje i Luke Stojkovića. Prvi je, iako doveden kao glavni napadač, samo jednu utakmicu odigrao 90 minuta, Kovačević ga je stalno rotirao, mijenjao nakon sat vremena, dajući minutažu i Kulenoviću i Bakraru. Bio je to glavni razlog zašto je Beljo, nakon odličnog ulaska u sezonu, pao u formi, vidno nervozan i nezadovoljan upao je u krizu. Stojković je, pak, od prvog dana bio u drugom planu, umjesto njega desetku na leđima dobio je Gabriel Vidović, a Luka je, pak, umjesto da odmah preuzme Baturininu ulogu bio predodređen za zamjensku ulogu. Bennacer, Zajc i Mišić činili su okosnicu veznog reda, Villar je došao da bi igrao, Stojković je dobivao šanse i minute, ali nije tajna da su mu svi u klubu više gledali mane nego vrline. No, Kovačević je u drugom dijelu sezone prelomio, skinuo je okove i s Belje i sa Stojkovića i dobio je 'stroj'. Koji ruši sve u HNL-u.