Kolovođa Goran i njegovih 900 dana

Lokomotiva, shvatili ste, ima dobru momčad. Možda i bolju, kako će reći direktor Šikić, od one u kojoj su bili Pjaca, Antolić, Kramarić... One koja je, u trenucima kad je Hajduk imao i veće probleme nego danas, kad Rijeka i Osijek nisu bili ni blizu ove razine, bila druga momčad države. I finalist Kupa. Od te je Lokomotive, dakle, možda čak i bolja ova Lokomotiva, koja je od ovog proljeća i ljeto bila najbolja u ligi.

I Lokomotiva je, tiho i neprimjerno, najprije u ožujku došla na samo dva boda zaostatka za drugim mjestom! Za mjestom na kojem su bili Pjaca, Kramarić, Antolić... Uz tu razliku da  je ovaj put drugo mjesto donijelo kvalifikacije za Ligu prvaka. Sad i, vrlo vjerojatno, nikad više. I zato je ovo ispala idealna sezona, gledajući iz Lokomotivine perspektive, i sve joj se posložilo...

A na odličnu momčad imali su i odličnog trenerar!

Goran Tomić je Šibenčanin, nedavno je navršio 43 godine, iza njega je lijepa igračka karijera, u kojoj je bilo i Italije, i Grčke, i Belgije, i Austrije... Trenerski, iza njega je devet godina karijere i iskustva koja se mogu opisati - živopisnima. Trenerski se gradio u HNL-u i u Kini, promijenio šest klubova, sve dok se, malo prije Nove godine 2018., nije skrasio u Lokomotivi.

I ostao u njoj, evo, već 900 dana!

Otprilike je toliko prošlo od tog 27. prosinca 2017. do danas, do trenutka kad je njegova momčad hit prvoligaškog proljeća. I snaga koju respektiraju apsolutno svi. Društvo koje zna igrati, zna se braniti, a pogotovo zna izaći. Čim protivnik ponudi malo prostora, napadaju kao hijene, hitro i beskompromisno. Igraju, ukratko, s trenerskim potpisom Gorana Tomića.

Ne treba ni posebno napominjati da je upravo Tomić najdugovječniji trener u svijetu HNL-a, što samo po sebi, s obzirom na okolnosti, i ne mora biti spektakularan uspjeh. Međutim, u svakom je slučaju pokazatelj kvalitete. I ideje. Goran Tomić, sad je to već nemoguće osporiti, ima i jedno i drugo. Zato je i bio među kandidatima za izbornika U-21 reprezentacije, zato ga se spominje kao mogućeg sljedećeg trenera Dinama svaki put kad Mamić istjera postojećeg, zato se njegovi rezultati itekako valoriziraju, bez obzira na činjenicu što je trener u klubu koji je, realno, uvijek pod povećalom.

I tu dolazimo do posebnog poglavlja u ovoj priči. O Lokomotivi kao takvoj, o svemu što ona predstavlja u svijetu hrvatskog nogometa. O odnosu s Dinamom, o utakmicama protiv Dinama, o slučaju "[email protected]"...

Nema ovdje neke pretjerane potrebe vraćati se na tu priču, sve se uglavnom zna, ionako se već godinama svi prave ludi, ali upravo je ta povezanost s Dinamom, uska i preuska, razlog što se svih ovih godina Lokomotivini rezultati, a samim time i njihovi treneri, nisu shvaćali posebno ozbiljno. Jer tko, uostalom, može ozbiljno shvatiti tipa koji, u trenutku dok njegov klub već treći put prodaje istog igrača Dinamu, zajapureno kreće u obračune sa svima koji se usude izreći sumnju da tu sve baš i nije normalno?

Goran Tomić to nikad nije radio. On je svoje odrađivao na terenu. Pred mikrofonima nešto tiši, ponekad gotovo samozatajan, ali zato na terenu, na treningu i na utakmici, vrlo jasno zna reći što želi. Na glasu je kao odmjeren trener, modernih pogleda, što se lijepo da vidjeti i na stilu kojim igra njegova Lokomotiva. Bez opterećivanja bilo kakvim (ne)opravdanim sumnjama, svjestan da je njegov dio posla teren, rad s momčadi, s nekim klincima koji samo žele igrati nogomet, došao je tog 27. prosinca 2017. na Kajzericu i počeo mijenjati stvari.

Za početak je, recimo, remizirao s Rudešom, zatim izgubio od Istre i Rijeke, a onda je - maznuo Dinamo! Nogometna Hrvatska bila je u šoku, jer dogodilo se to prvi 28 međusobnih okršaja ovih dviju momčadi, pri čemu su u prethodnih 27 "lokosi" izvukli cijeli jedan bod. Završilo je 4-1, dogodilo se debelo prije nego što je Dinamo osigurao naslov, a priča koja se odmah pojavila govorila je kako su odnosi narušeni, kako se "mlađa sestra" otima iz zagrljaja "starijeg brata", kako je puklo na transferu Lovre Majera...

I u svemu tome, javili su se odmah zlobnici, netko je valjda zaboravio reći Goranu Tomiću da ovo nije utakmica koju smije dobiti. Pa ju je on, eto, dobio. Triput!

Da stvar bude još nevjerojatnija, njegovi "lokosi" pobijedili su Dinamo i u sljedećem sudaru, ovoga puta 3-1, s još više utjecaja na borbu za naslov prvaka, koja je kao žrtvu na kraju odnijela Nikolu Jurčevića i dovela Nenada Bjelicu. I, dogodilo se tako, Lokomotiva je u sljedećih osam sudara s Dinamom uzela svega dva boda.

"Da se nisu pomirili s Dinamom", zapitali su se odmah zlobnici, spomenuli pritom i transfere Karačića i Kastratija, kupljene pa odmah posuđene, međutim Tomić je ove sezone sve to ponovio i srušio ovaj put Jovićevićev Dinamo, ali negdje u tome svemu krije se i najveći uspjeh Gorana Tomića.

Iako je trener kluba poput Lokomotive, njega se shvaća ozbiljno.

Bio je mladi reprezentativac Hrvatske, hitro i neugodno lijevo krilo s 11 nastupa za U-21 selekciju, iz matičnog Šibenika otišao je u grčki AEK pa preselio u Italiju. Prvo Vicenza, zatim Reggina, četiri godine u Salzburgu, jedna u belgijskom Liersu i onda zadnja u kineskom Henanu. Sa samo 29 godina zaključio je igračku karijeru, a četiri godine poslije započeo trenersku.

Počeo je opet u Šibeniku, gdje će nego doma, a tamo je bio i kad je stigao poziv iz Kine. Osam godina nakon što je otišao kao igrač Henana, vratio se kao trener Beijing Baxyja. Dvije godine se zadržao tamo, što je u kineskim uvjetima ravno čudu, pa prešao na novi posao, u Tianjin Songjiang. Potrajao je 150 dana, a onda ga je zamijenio, ni manje ni više, bivši brazilski izbornik Vanderlei Luxemburgo! Treća Tomićeva trenerska kineska destinacija bio je Zhejiang Yiteng, no tu je već nakon dvije utakmice došlo do "raskida zbog osobnih razloga..."

Bilo je to u siječnju 2016., a već u lipnju iste godine u pomoć ga je pozvao njegov Šibenik. Trebalo je odraditi kvalifikacije za 1. HNL, protiv Istre, devete momčadi prve lige.

"Svoj klub ne mogu odbiti", kratko je tad objasnio Tomić.

I uspio je, u samo desetak dana od Šibenika je napravio momčad koja je nadigrala prvoligaša u dvije utakmice, a za promociju je nedostajalo samo malo sreće. Prva utakmica završila je 1-1, jednako kao što je bilo i nakon 90 minuta uzvrata. Odlučivali su penali, a tu je bolja bila Istra.

Koja je, odmah nakon toga, uzela Tomića za trenera! Kinezi su cijelo to vrijeme zvali, Tomić je ponude odbijao, sve dok nije stigao jedan telefonski poziv...

"Halo, gospodine Tomiću, ovdje Sven Goran Erikson. Jeste li zainteresirani da budete moj pomoćnik u kineskom Shenzenu?"

Preostalo je, naravno, samo dogovoriti uvjete rastanka s Istrom. Izgledalo je poput sna, za velike novce dobiti priliku raditi s trenerskom legendom, u ligi koju Tomić jako dobro poznaje... Krenulo je sjajno, pet čistih pobjeda, no brzo je i stalo. U sljedećih osam utakmica izgubili su triput i remizirali pet puta, što je bio dovoljno dobar razlog za otkaz.

A onda je, kasno u 2017. godini, sve dogovoreno s Lokomotivom. Klubom koji ima svoju posebnu priču, klubom u kojem se posebno teško dokazati. A on se, eto, ipak dokazao. Danas, 900 dana poslije, njegova Lokomotiva ulovila je drugo mjesto. I, ne zaboravimo i to, u finalu je Kupa...

Ima valjda tu nešto i do kolovođe.

(foto: Davor Javorović/Pixsell)