Koliko iznosi 'minimalac' u prvoj i drugoj španjolskoj ligi?

Nakon nekog vremena u Hrvatskoj smo ponovno došli do časa u kojemu se u javnom eteru mogu čuti izrazi poput galopirajuće inflacije ili devalvacije, a što u suštini znači udarac po novčaniku. Za ovaj zadnji dio nije potrebno predavanje ekonomskih stručnjaka, dovoljno je samo zakoračiti u trgovinu pa shvatiti o kakvom je stanju riječ.

No, ako ste profesionalni nogometaš i ako kojim slučajem igrate u Španjolskoj, onda vas rast cijena ne mora previše brinuti. U tom slučaju, kada uđete u dućan pogled vam prvo ne bježi prema akcijskim cijenama, već rado zagrabite u „premium“ sekciju. Uvijek ostavljate ozbiljan tringelt, točite za više od sto kuna, a i često se nađete u nekom otmjenom restoranu.

A to i nije tako teško ako zarađujete 155 tisuća eura godišnje, bruto. Tako barem tvrdi španjolski AS, koji donosi vijest o najnižim zaradama u prvoj i drugoj španjolskoj nogometnoj ligi. Minimalac, dakle, iznosi 155 tisuća na godišnjoj razini, koji je podijeljen u 14 rata u iznosu od preko 11 tisuća eura.

To je tako prema dogovoru potpisanom 2016. godine, no kako piše španjolska tiskovina, taj se iznos korigira u odnosu na indeks potrošačkih cijena. Dakle, nahrli li inflacija u Španjolsku, izvjesno je da će se i minimalna zarada prvoligaških igrača izbalansirati.

U slučaju drugog razreda španjolskog nogometa situacija je znatno drugačija. Prema kolektivnom ugovoru, minimalac u drugoj ligi iznosi 77,500 eura godišnje, također u brutu. To je točno polovica onog što zarađuju njihovi kolege u rangu iznad. Novac i u drugoj ligi stiže u 14 rata od po 3500 eura mjesečno i također su plaće usklađene indeksom potrošačkih cijena.

Nogometaši na radu u Španjolskoj imaju pravo, kao i obični smrtnici, na godišnji odmor. Tako jedan Luka Modrić ima pravo na 30 dana plaćenog godišnjeg, uz opasku da 21 dan mora biti odrađen u komadu, dok će se ostatak podijeliti u dogovoru igrača i kluba. No, ako se koji slučajem pronađe poneki „luđak“ kojemu se ne ide na godišnji, taj svoje slobodne dane ne može pretvoriti u novac – novčana kompenzacija je strogo zabranjena.

Takvi su, eto, uvjeti u španjolskom nogometu. I bit će još barem dvije godine koliko vrijedi aktualni kolektivni ugovor. A zatim, 'ko živ 'ko mrtav. Ali teško je za povjerovati da će igrači u Španjolskoj ubuduće morati razmišljati o vožnji javnim prijevozom ili pak kupnji na rasprodaji.