Kao nekad Buljat i Etto...

"Da, ispada da nam desna strana sad donosi više od lijeve. A na pripremama je bilo drugačije. Premali je ovo broj utakmica da bi se moglo sve vidjeti", kazao je Dinamov trener Mario Kovačević, nakon pobjede protiv Vukovara 1991 (3-0). Iz puno se različitih kuteva može promatrati ta utakmica. Od onih, za Dinamo zabrinjavajućih, 40-ak minuta, u kojima je Vukovar bio nesretan što nije vodio, do onih zadnjih 20-ak minuta dominacije i lepršavosti u kojima je publika mogla uživati. Slično kao i prije tjedan dana u Osijeku, bilo je trenutaka kad je utakmica mogla otići u sasvim drugom smjeru. Nije se promijenio zaključak da Kovačević ima još dosta posla u slaganju ove momčadi.

Međutim, jedna je stvar u obje startne utakmice bila ista. A to je upravo ta desna strana po kojoj ordiniraju Moris Valinčić i Mateo Lisica. U Opus Areni bili su detonatori Dinamove pobjede, dok su protiv Vukovaraca bili zaslužni za drugi pogodak, koji je i prelomio utakmicu. Valinčić je povukao, Lisica ga je sjajno pratio, a kad mu je suigrač dodao loptu, još je malo ubrzao, napravio sve što treba i onda asistirao Belji za njegov prvijenac u Dinamu. Valinčić i Lisica u prvih su 180 minuta Dinamove sezone stvarno vruća roba.

"Mi smo se odlično razumjeli, vrhunski surađivali. Zapravo, nije se ni znalo tko je od nas bek a tko krilo", kazao je jednom prilikom Brazilac Etto, jedan od onih stranaca, koji su u Maksimiru ostavili vrlo dubok trag. Govorio je o sebi i Marijanu Buljatu i njihovoj suradnji na desnoj strani, u onim sezonama kad se tek počela rađati Dinamova dominacija. Prošlo je otad 20-ak godina i sad, kad vraćamo film, zaključit ćemo da je Dinamo rijetko ima takav tandem na tim pozicijama kakvi su bili njih dvojica. Nekad je Etto igrao beka, Buljat krilo, nekad je bilo obrnuto, no izgledali su na terenu kao da su srasli jedan s drugim, kao da jedan bez drugoga ne mogu, a u paketu djeluju ubitačno. Kad si u ono doba rekao 'Etto i Buljat', zapravo si pričao o Dinamovoj snazi, o jednom vrlo jakom oružju. Otprilike su tri sezone dijelili svlačionicu, putevi su im se potom razišli. Buljat je prvo nakon teške ozljede otišao u Hajduk, Etto je odradio transfer u PAOK. Tko zna, da nije bilo tog Buljatova loma noge, možda bismo danas pričali i o njihovim većim igračkim dosezima.