
Kao da je nešto ukleto za toliko peha i nesreće u nezasluženom porazu. Cijela sezona stisla se u nedjeljni Derbi
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 05.03.26. | 08:35
Hajduk je odigrao jednu od boljih utakmica ove sezone, a sigurno najbolju na Rujevici u posljednje tri i pol godine koliko nema pobjede na riječkom stadionu, ali ipak je završio svoje Kup natjecanje za ovu sezonu
Morat će se dobro u Hajduku zamisliti gdje su se zamjerili svemirskoj pravdi i višim silama, jer izgubiti utakmicu kao što su uradili na Rujevici zaista se rijetko viđa. Imali su pobjedu u rukama, Rijeku 'na konopcima' i sami su vratili domaće u život. Dali su im sve što su mogli i imali, jer Rijeka igrom više nije pronalazila način, mogao im je samo Hajduk udahnuti 'kisik'. Napravio je to nesretni i nespretni Ron Raçi s jednim startom u borbi za loptu koja odlazi iz kaznenog prostora.
Potom je slijedila nova dekoncentracija, opet kosovski stoper, pa zatim i Skelin koji je servirao loptu za sretnog strijelca Rukavinu. Koliko peha i neopreznosti, plaćenog ceha za neiskustvo mladih stopera na kraju susreta u kojem su hajdukovci zaslužili puno više od ovakvog tragičnog poraza. Oba pogotka postigli su iz kombinatorne igre, ne iz jedanaestaraca ili prekida. Od prve minute su se postavili kao momčad koja želi pobjedu i prolaz. Izašli su hrabro, pomalo i prerizično sa visoko postavljenom zadnjom linijom, ali u konačnici, igrali su nogomet. Gledljivi nogomet. Nisu se branili i čekali što će protivnik napraviti.
Međutim, u konačnici su potpisali bolni i dramatični poraz, izbacili pritom i niz frustracija, ali imaju i svoje krivice. Puno pitanja na koja će morati odgovore potražiti u svom dvorištu. Dok to budu radili morat će pripremiti nedjeljni Derbi bez 'pocrvenjelog' Pajazitija, niza ozljeđenih, sa toliko prolivene žuči, a pritom je jasno da u dvoboj s Dinamom staje cijela sezona u kojoj trofeji velikom brzinom izmiču iz ruku.....
Prvo se u Hajduku moraju zapitati kako su trenera doveli u neugodnu situaciju da mu zaigra Skelin kojeg nije spremao za utakmicu, jer se doslovno u zadnji trenutak pred sam početak dvoboja otkrilo da Marešić nema pravo nastupa. Dapače, bilo je neugodno Garciji i odgovarati na pitanja o Marešiću nakon utakmice, jer trener Bijelih je morao mijenjati postavku igre i momčadi kada je i sam ostao u čudu da nema ključnog igrača obrane. Temi neigranja Marešića posvetit ćemo posebni tekst, jer od prve minute se moglo primjetiti da je zadnja linija u velikom riziku sa Raçijem koji je prvo 'visio' na rubu jedanaestraca, a zatim i crvenog kartona.
Uz Kosovara tandem središnjih braniča kreirao je Skelin, još mlađi stoper, sa još manje utakmica u prvoj postavi. Neiskustvo zadnje linije, odnosno njihove individualne pogreške u konačnici su Bijele koštale poraza, a sve se to moglo izbjeći da se u klubu znalo kako Marešić nema pravo nastupa. To svakako nije Garcijin posao, ali na kraju je trener najviše ispaštao. Unatoč tom hendikepu, Hajduk je na Rujevici izašao s jasnom idejom da se nametne kao gazda na terenu. I to mu je uspjelo. Nije kao zadnji put imao problem sa visokim presingom, dapače, izlazili su hajdukovci bez problema u napadačku igru, dolazili u zadnju trećinu Riječana.
Kroz prvi dio susreta došli su do pogotka i pritom kreirali još tri velike prigode. Pokazali su da su zaboravili prošlojesenski debakl na Rujevici. U nastavku su držali balans, primili pogodak iz 'nategnutog' jedanaesterca, potom iskoristili pogrešku Zlomislića i do posljednjih sekundi dvoznamenkaste sudačke nadoknade imali su polufinale u rukama. Na kraju su ga izgubili isključivo svojim pogreškama, jer suđenje je objektivno tema o kojoj se s obje strane može puno toga kazati.
Nije bilo na nivou važne utakmice, puno je pogrešaka bilo od početka dvoboja, posebno u procjeni prekršaja i kartona dodijeljenih Raciju i Rebiću u prvom poluvremenu, te kaznenog udarca u nastavku, Hajduku ostaje tek konstatacija da je u Varaždinu i Rijeci, na dva posljednja gostovanja, imao puno bolju igru od zabilježenog rezultata. Ali, zna se tko se 'hrani' moralnim satisfakcijama.
Koncentracija na Dinamo
Plakanje i kukanje za onim što je prošlo neće nikome pomoći, zato puni fokus mora biti isključivo na nedjeljnom Derbiju. Hajduku je ostalo prvenstvo u kojem Dinamo bježi velikih sedam bodova. Jasno je da će se čak i s pobjedom, s dolaskom na 'minus četiri', teško hvatati priključak s Modrima ukoliko im se Kovačevićeva momčad sama ne ponudi s nekom serijom kikseva. Zato, nema ništa od 'ubijanja' s kalkulacijama, treba izaći u igru, odigrati hrabru, mušku utakmicu i sezonu odraditi do kraja.
Garciju u Rijeci nije 'poljubio' rezultat, ali s igrom može biti ponosan. Jer, osjećaj je kao da je nešto ukleto u Hajduku. Čak i kada igrom zasluže puno više ne mogu Bijeli to materijalizirati kroz rezultat. Na Rujevici su definitivno zaslužili više, ali nisu napravili i to se na kraju jedino piše. Pamtit će se svi detalji, međutim, brže će se zaboraviti ako u nedjelju Bijeli potvrde i ponove igru s Rujevice. U protivnom, može se lako dogoditi scenarij iz 2024. kada su u tjedan dana ugašene sve trofejne ambicije. Pred dvije godine početkom travnja, ove početkom ožujka.








.JPG.webp)







