T. NičotaJedna dobra subota: Bilićeva strast, oni koji prkose prirodi i zanosan pogled u Olićevo gnijezdo!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 27.09.26. | 09:30
Od pobjede protiv Češke (2-1) ne treba raditi spektakl i padati u trans, ali bila je to lijepa večer hrvatskog reprezentativnog nogometa. Onih koji ne žele otići i onih koji će uskoro doći...
Teško će Slaven Bilić još dugo vremena pobjeći od usporedbi sa Zlatkom Dalićem, ipak je to bila jedna duga, plodna era, kakvu je, kao što i sam Bilić kaže, teško ponoviti. Dalić bi onako, Bilić je ovako, kad izgubimo pričat će se kako smo nekad pobjeđivali, kad pobijedimo ponadat ćemo da smo bolji nego prije, rast će nam, realnima kao i uvijek, ambicije i očekivanja. Uglavnom, kad bude loše plakat ćemo za prošlim vremenima, kad će Hrvatska nezaustavljivo marširati, pitat ćemo se je li se i ranije trebalo nešto mijenjati. Takvi smo, takvi ćemo ostati, mogu se mijenjati izbornici na hrvatskoj klupi, ali onih ostalih tri i nešto milijuna vječno će ostati u svojim foteljama.
Zato, nema smisla već nakon Praga i startne pobjede (2-1) protiv Češke previše uspoređivati i računati. Pobijedili smo, pokazali dobre stvari, dominirali, gurali Čehe u njihov šesnaesterac, dobro ih stiskali u visokom presingu. Opet, zabili smo premalo s obzirom na tih odličnih sat vremena, a uz to i ponudili onu našu klasičnu sliku, koja nas prati već dugo. Kad nam protivnik ne može ništa, potrudimo se sami sebi zabiti i zakomplicirati si život. Ipak, tri boda više nego zaslužena, jako važna za ovo natjecanje, ali i za početak tog novog razdoblja. Znatiželjni smo, naravno, kako će Hrvatska izgledati protiv Španjolske i Engleske u sljedeće tri utakmice, sigurno ćemo dobiti više odgovora. Pljesak i palac gore za startnu pobjedu, podrška za ono što nam dolazi idućih dana.
.jpg.webp)
No, ono što je obilježilo ovu prvu večer novog ciklusa svakako je strast, energija koju je ponudio Slaven Bilić. Ne samo u Pragu, od prvog treninga, od prvog dana okupljanja, maknuo je bilokakve upitnike, ako su uopće postojali, ima li u njemu nakon toliko godina trenerske karijere onog žara, onog poleta, s kavim je ušao u svoj prvi izbornički mandat. Od objašnjavanja svojih zamisli u kampu Rujevice, preko izjava za medije, same utakmice, koju je proveo uz aut-crtu, mašući rukama, 'crtajući igračima što želi od njih, do onog zagrljaja s Lukom Modrićem nakon prvog pogotka... U svakoj gesti, u svakom pokretu vidi se ta njegova ogromna želja, motiv čovjeka koji je otišao neobavljena posla i sad želi 'podmiriti račune'. U jednom trenutku kamera je prikazala 'rastrčanog' Bilića tamo uz klupu, već u drugom uspješan trk hrvatskih ofenzivaca prema češkim stoperima, u tom visokom presingu, spremnih da im otmu loptu. Baš kao da je tu svoju energiju Bilić prenio na momčad, zarazio igrače tom strašću. Dobar početak!
Modrić, Perišić, Kovačić, 'senatorski' trio, dobra i loša vijest istovremeno. Dobra? Dečki su stvarno odigrali spektakularno, svaki na svoj način, bili su baš pravi predvodnici, izbornikovi 'predstavnici' na terenu, mentori koji su pokazivali svima kako treba igrati. Stalno ih 'tjeramo' u mirovinu, Modrića i Perišića, Kovačića još ne, a oni se i dalje opiru prirodi, nogometu, svemu. Kao da nikad nećemo gledati Hrvatsku bez njih, kao da će u mirovinu prije otići neki mladići nego oni. Fascinantno.
"Ne bih previše isticao igrače, ali njih trojica... Pretrčali su najviše od svih.", kazao je Bilić na utakmice, dovoljno da se čovjek ipak zapita, je li to baš tako dobra vijest. Ako su oni najbolji, dominantni, ako odskaču, što nas čeka kad jednom ipak odu? Dobro je, vidjeli smo Petra i Luku Sučića, čekamo Baturinu, koji je bio bolestan, a na sve to svjedočili smo i ponešto simbolike. Koji sat prije nego su Luka, Perija i Kova plesali svoj 'veteranski' ples u Pragu, iz Varaždina su poruku poslali oni koji tek dolaze. Ili čak i nadiru! Zanosan je pogled u to Olićevo gnijezdo, u mladu reprezentaciju, gdje su 'Modrić i Kovačić' u liku Jagušića i Vrbančića i 'Perišić' prerušen u Šotičeka, uništili Mađare (3-1) i plasirali se na Euro, uvjerljivo, privlačno, sjajno. Naravno, nismo ludi da ih sve odmah proglasimo novim klasama razine ovog sjajnog trojca, ali daj Bože da ostvare pola, ma trećinu, njihovih karijera i reprezentativnih pobjeda. Već tada će Hrvatska biti 'na konju'.
Ne, ne treba od pobjede nad Češkom raditi spektakl, padati u euforiju, polako. No, kad se sve zbroji, bila je to dobra subota hrvatskog nogometa. Prekrasan 'labuđi pjev' hrvatskih velikana, uspješna audicija onih koji dolaze. I jedna odlična energija, jednih i drugih, svih, kao najava da imamo na čemu graditi optimizam. Još Hrvatska ni propala, vjerujemo da i neće...