I. SučićJedan eurogol između Rijeke i stvarnosti
.JPG.webp.webp.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 14.08.26. | 08:00
Ilves je oprostio 'korektnost' i Rijeka je prošla, ali život bez Tonija Fruka bit će neizmjerno težak. A prije Midtjyllanda posla imaju svi – samo neki ipak malo više od drugih...
Kad je neki hrvatski klub izraziti favorit u europskoj utakmici, a opet, onako u podsvijesti, svi jako dobro znaju da je iznenađenje u tom ogledu moguće, kako bi se smanjio pritisak s momčadi treneri (ili predsjednici, direktori...) često prije početka susreta vole istaknuti kako će se nogomet svakako "igrati i sutra" te da ne postoji klub koji ovisi o samo jednoj utakmici. I da, sve u redu, igrao bi se nogomet ovog petka i da je Rijeka kojim slučajem izgubila od Ilvesa i ispala iz Europe, igrao se i kada su 'prejeli pet golov' od Zmajčeka, ali za razliku od utakmice otprije dvije sezone u Ljubljani, kada je cijela momčad odigrala ispod razine, ovog četvrtka u Finskoj dobar dio momčadi bio je na jednoj korektnoj razini. A upravo bi ta korektnost protiv Ilvesa, barem u teoriji, trebala biti dovoljna za 3-0 na Rujevici, a onda i za ponavljanje istog rezultata s pola gasa na sjeveru Europe. No, ta ista korektnost je ovog puta Rijeci osigurala tek da na jedvite jade izbori doigravanje za ligašku fazu Konferencijske lige. Dosad se ime Midtjyllanda nije spominjalo, nitko nije htio reći 'hop', a tek onda skočiti, ali s ovakvom igrom, s ovakvim pogreškama u posljednjoj liniji i ovakvom, ruku na srce, očiglednom limitiranošću u kadru, jasno je da se Rijeka protiv Finaca provukla, dok im protiv Danaca sada slijedi pravi party.
I da, još nešto: ako se netko pitao kakav će biti život na Kvarneru po odlasku Tonija Fruka, ova utakmica ponudila je traženi odgovor – neizmjerno težak!
Nije sve, od početka do kraja, bilo samo i isključivo crno. Oreč je imao jednu čudesnu obrambenu intervenciju na početku drugog dijela, Pavić je u nekoliko navrata potvrdio ogroman potencijal i klasu, Lasickas je odigrao jako dobru utakmicu u oba smjera te je na kraju i zasluženo postigao ključan pogodak, dok je Janković sjajno pripremio jedinu Rijekinu stopostotnu priliku. Isto tako, Rijeka je bila vrlo dobra u visokom presingu u situacijama kada su domaćini pokušavali pas-igrom prijeći iz prve u drugu trećinu terena, ali to je nešto na što su navijači Rijeke navikli od Keka kao trenera. Opet su i bekovi dosta puta otišli 'gore', malo je tu bilo igranja 'trećeg stopera', ali, sve u svemu, Rijeka je u Finskoj pokazala malo. I – što je posebno zabrinjavajuće – to malo je točno onoliko koliko danas vrijedi.
Loše stvari iz ogleda protiv Ilvesa? Njih je, nažalost po Keka, Miškovića i ostatak društva, bilo podosta. Za početak Rodr... Pardon, Barco. Koji više djeluje kao neki mistični lik iz GTA VI nego kao igrač koji ima status nedodirljivog u Rijeci. Prvo kod Sancheza, a sada, nekim čudom, i kod Keka. Fizički zaista izgleda besprijekorno, ali, da se ne ponavljamo, tehnički i taktički ne izgleda kao netko tko pripada klubu ove razine. Ili je zabranjeno suditi nekoga prema onome što naše oči vide? Devetak je još jednom razočarao, on je taj koji je zakuhao pogodak Ilvesa, s tim da je u ovom ogledu stigao i glavom promašiti sjajnu priliku. Puljić je bio plah, jalov, s nekom čudnom ulogom na terenu. Adu-Adjei još jednom nevidljiv, Janković je donosio puno pogrešnih odluka, dok se Dantas nije uspio nametnuti u sredini terena. I to pored veznjaka devete momčadi Prve finske nogometne lige.
Da, Rijeka je cilj ostvarila, doigravanje je tu, ali dvije minimalne pobjede protiv Derryja, 'mučenje' s Rudešom kojeg je Osijek potom deklasirao, zatim i strepnja do posljednje sekunde protiv Ilvesa... Posla se moraju uhvatiti svi! Za početak, predsjednik Damir Mišković, koji Matjaža Keka sigurno nije vratio na Rujevicu, a da mu prethodno nije obećao pojačanja s kojima će momčad biti konkurentna na nekoliko frontova. A zasad to nije. Dakle, predsjednik je taj koji mora 'otvoriti pipu'. I s time sve kreće i završava!
Nadalje, veliki posao očekuje i Matjaža Keka, ne samo u stvaranju igre i postavljanju hijerarhije unutar svlačionice, već i u svojevrsnoj prilagodbi novim potrebama Rijeke kao kluba. A te potrebe su da na terenu uvijek budu igrači koji imaju preprodajnu vrijednost, odnosno oni koji klubu mogu donijeti novac. Fruka, kad jednog dana ode, zamijeniti neće biti moguće. Jer, kao prvo, Rijeka novac od prodaje igrača ne reinvestira u nova pojačanja, dok kao drugo igrača koji po pitanju kvalitete s Tonijem Frukom može ući u istu rečenicu, a Rijeku vidi kao sredinu u kojoj bi nastavio karijeru, ne može platiti. Zato pitanje zapravo nije tko će jednog dana zamijeniti Fruka, pitanje je kako će Rijeka naučiti živjeti bez njega.
.jpg.webp)
Najveći posao definitivno čeka sportskog direktora i njegovog zamjenika. Koji Keku neće moći prodavati 'iste priče' kao njegovim prethodnicima. Oni, nekim čudom, i dalje 'prolaze' kod predsjednika. Kojem, izgleda, itakako odgovara njihova poslušnost. Od njih se ovog ljeta očekuju konkretni potezi i dovođenje neupitnih pojačanja. Jer, budimo objektivni, posao koji su dosad odradili Monchi iz Ivankova i njegov asistent iz Pridrage može odraditi vjerojatno svaki sportski djelatnik na svijetu, čak i amater. Ili netko stvarno misli da je 300 tisuća eura za Ćubelića 'krađa godine'? Prijelazni rok u HNL-u traje još manje od mjesec dana, ali Keku pojačanja nisu potrebna u rujnu, već još jučer. I to se u Finskoj i vidjelo. Sportski direktor i njegov asistent su ti koji pojačanja moraju pronaći, uvjeriti ih u projekt koji je započeo povratkom Matjaža Keka, a potom i isposlovati njihov potpis pored klubova koji nude više novca. Za Keka se zna da je uspješan trener, za Miškovića da je još uspješniji predsjednik. Jedina nepoznanica i dalje su oni. Koji su, ponavljamo, nekim čudom i dalje 'živi'.
Za onaj zabavni dio utakmice valjalo je pričekati prve komentare. Naročito one napisane nakon par sugestija 'preko telefona'. Između ostalog, moglo se tako pročitati i da je za neuvjerljivu predstavu protiv Finaca najveći krivac suviše oprezni Matjaž Kek te da je neshvatljivo zašto je klasični lijevi bek Lasickas (da, dobro ste pročitali) u ovom ogledu igrao kao lijevo krilo (da, opet ste dobro pročitali)? To što je bio najbolji pojedinac kod Rijeke je manje bitno, ali neke stvari su, pobogu, stvarno neshvatljive. Ništa, oni koji znaju čitati između redaka barem znaju gdje će pronaći ekskluzivni sadržaj iz Rijeke kad se budu dogovarali posljednji ulazni i izlazni transferi ovog ljeta...
Ipak, nakon svega napisanog i zaključenog, najvažnije od svega je da je Rijeka prošla dalje. Možda ne lijepo, možda ne uvjerljivo i sigurno ne onako kako bi protiv devete momčadi finskog prvenstva trebala, ali europske kvalifikacije ionako nisu Cannes pa da se na kraju dijele nagrade za umjetnički dojam. Đalović bi na sve ovo vjerojatno samo odmahnuo rukom i rekao svoje čuveno: „Tko te pita?“ I bio bi u pravu. Malo će koga za nekoliko mjeseci biti briga kako je Rijeka izgledala u Tampereu ako ove jeseni ponovno bude igrala europske utakmice na Rujevici. Samo, između tog „tko te pita“ i jedne lijepe europske jeseni stoji još jako puno posla. I Midtjylland. Ilves je Rijeci oprostio što je bila tek korektna. Teško je vjerovati da će Danci biti jednako široke ruke.